1.
Ljudi!
Postao sam vaš sultan
Zato, polupajte kumire svoje i, nakon zablude, mene obožavajte
Jer ja se često ne pojavljujem
Zato sjednite na pločnik strpljivosti, da bi me ugledali
Ostavite djecu vašu bez hljeba
Ostavite žene vaše bez muževa i slijedite me
Zahvalite Bogu za blagodat Njegovu
Jer poslao me je da bih istoriju ispisao
A bez mene istorija se ne piše
Ja sam Jusuf po ljepoti
Nikom drugom Stvoritelj nije stvorio zlatnu kosu poput moje,
Ni čelo vjerovjesničko poput mojega
Moje oči su gora maslina i badema
Zato stalno se molite kako bi Bog sačuvao oči moje.
Ljudi!
Ja sam Lejlin Medžnun
Pošaljite žene vaše da zanesu sa mnom
Pošaljite muževe vaše da mi zahvale
Čast je da se hranite pšenicom tijela moga
Čast je da berete bademe i smokve moje
Čast je da mi ličite
Jer ja sam događaj koji se nije dogodio
Evo hiljadu vjekova
2.
Ljudi!
Ja sam prvi i najpravedniji
I najljepši među svim vladarima
Ja sam pun Mjesec u tamnoj noći, ja sam bjelina jasmina
Ja sam izumitelj prvih vješala, i najbolji od poslanih
Kad god sam pomislio da se odreknem vlasti, savjest mi je to branila
Pa ko će nakon mene vladati ovim dobrim ljudima?
Ko će nakon mene izliječiti bolesne od kuge, lepre i slijepce
Ko će oživjeti kosti mrtvih?
Ko će, dakle, iz svog plašta mjesečinu izvaditi?
Ko će ljudima kišu slati?
Ko će ih devedeset bičeva bičevati?
Ko će ih na drveću raspeti?
Ko će ih da žive i umiru kao krave natjerati?
Kad god sam pomislio da ih ostavim
Suze su mi kao oblaci potekle
Oslonio sam se na Boga
I odlučio da zajašem narod svoj
Od sada, pa do Dana sudnjega
3.
Ljudi!
Ja vas posjedujem
Kao što posjedujem svoje konje i sluge svoje
I gazim po vama kao što gazim po tepihu dvorca svoga
Zato mi se klanjajte dok stojim
I klanjajte mi se dok sjedim
Zar vas jednog dana ne pronađoh
Među hartijama predaka mojih?
Nemojte slučajno neku knjigu pročitati
Jer ja ću umjesto vas čitati
Nemojte slučajno neki govor napisati
Jer ja ću umjesto vas pisati
Nemojte slučajno krišom Fairuz slušati
Jer ja za vaše želje dobro znam
Nemojte slučajno preda mnom poeziju recitovati
Jer to je šejtan prokleti!
Nemojte slučajno bez mog dopuštenja u grob ulaziti
Jer to je kod nas grijeh veliki
Vi samo ćutite, dok vam budem govorio
Jer govor moj je Kur'an časni
4.
Ljudi!
Ja sam Mahdi vaš, pa me očekujte
Krv moja pulsira u srcu vinove loze, pa me ispijajte
Zaustavite sve pjesme koje djeca pjevaju
O ljubavi prema domovini
Jer ja sam domovina postao
Ja sam jedan, i vječan među svim stvorenjima
Ja sam pohranjen u sjećanju jabuke, i naja
I u plaveti pjesama
Na trgovima portrete moje podignite
I maglom riječi me pokrijte
I najmlađu ženu mi zaručite
Jer ja ne starim
Tijelo moje ne stari
Zatvori moji ne stare
I aparat ugnjetavanja u mom carstvu ne stari
Ljudi!
Ja sam Hadžadž, ako skinem masku, prepoznaćete me
Ja sam Džingis-kan došao sam kod vas
S mojim kopljima, mojim psima i mojim zatvorima
Nemojte se zbog tiranije moje sustezati
Jer ja vas ubijam kako vi mene ne biste ubili
Ja vas vješam kako vi mene ne biste objesili
Ja vas zakopavam u tu masovnu grobnicu
Kako vi mene ne biste zakopali
5.
Ljudi!
Kupite mi novine koje pišu o meni
Izložene poput prostitutki na ulicama
Kupite mi sjajnu hartiju zelenu poput proljećnoga bilja
I tintu i štampe
U naše doba sve se može kupiti, čak i prsti
Kupite voće misli i preda mnome ga oljuštite
I jednog pjesnika mi skuhajte
I među tanjire hrane moje ga stavite
Nepismen sam i imam fobiju od svega što pjesnici zbore
Zato mi kupite pjesnike koji će opjevati ljepotu moju
I napravite me da budem zvijezda svih naslovnica
Jer zvijezde plesa i pozorišta nikad ne mogu biti ljepši od mene
Kupite mi sve što se ne može kupiti na zemli našoj ili na nebesima
Kupite mi goru meda ili kofu žena
Jer ja, teškom valutom, kupujem šta želim
Kupujem pjesme Bashara bin Burda
I usne Al-Mutanabbija, i himne Labida
Milioni u muslimanskoj blagajni
Zapravo su stari miraz oca moga
Zato, uzmite od zlata moga
I u klasičnim knjigama zapišite
Da je moje doba, Haruna al-Rashida doba
6.
Skupino zemlje moje
Skupino naroda arapskih
Ja sam čista duša koja je tu da sa vas opere prašinu džahilijjeta
Snimite glas moj na kasetama
Zaista, glas moj ima zeleni ritam poput andaluzijske fontane
Slikajte me nasmijanog poput Mona Lise
I blagonaklonog poput lica Magdalene
Slikajte me
Dok kao jabuku sječem vratove raje moje
Dok zubima svojim poeziju proždirem
I isisavam krv abecede
Slikajte me
Sa svim mojim dostojanstvom i slavom
I pendrecima vojnim
Slikajte me
Dok lovim jelene i antilope
Slikajte me
Dok vas na ramenima svojim nosim prema kući vječnoj
O, skupine naroda arapskih!
7.
Ljudi!
Ja sam odgovoran za vaše snove dok sanjate
Ja sam odgovoran za svaku lepinju koju jedete
I za poeziju koju mi iza leđa čitate
Jer služba bezbjednosti u mom dvorcu mi kazuje
Novosti vrabaca i novosti klasova pšenice
I kazuje mi šta se dešava u trbuhu trudnica
Hej, ljudi, ja sam vaš zatvorski čuvar
I ja sam vaš zatvorenik, zato mi oprostite
Ja sam prognanik unutar dvorca svoga
Ne vidim sunca, ni zvijezde ni latice oleandra
Otkako sam kao dijete došao na vlast
Cirkusanti vrte oko mene
Jedan puše u naj
Drugi udara u defove
Jedan mi čisti sukno, a drugi glanca cipele
Otkako sam kao dijete došao na vlast
Savjetnik u dvorcu ne reče mi NE
Moji veziri ne izustiše mi nikada riječ NE
Moji emisari ne rekoše mi nikada u lice NE
Ni jedna od mojih žena u krevetu ljubavi ne reče mi NE
Oni su me naučili da sebe smatram božanstvom
A da svoj narod sa terase posmatram kao pijesak
Zato mi oprostite ako se pretvorim u novog Hulagua
Nikada nisam ubijao radi ubijanja
Već vas ubijam da bih se zabavljao.