Nizar Qabbani
Hej đaci Gaze podučite nas barem nečemu što znate jer smo zaboravili
Podučite nas kako da postanemo pravi ljudi jer kod nas imamo ljude koji su tijesto postali
Podučite nas kako kamenje u rukama djece postaje dijamant skupocjeni
Kako biciklo djeteta postaje mina a svilena vrpca zasjeda
Kako se cucla u slučaju da je nisu zaplijenili u nož pretvara
Hej đaci Gaze, ne obraćajte pažnju na naše emisije i ne slušajte nas
Udrite, udrite svom svojom snagom i uzmite stvar u svoje ruke i ne pitajte nas
Mi smo tu samo da računamo, sabiramo i oduzimamo, zato vi vodite svoje ratove a nas ostavite
Mi smo vojni dezerteri pa dajte vaša užeta i objesite nas
Mi smo mrtvi bez turbeta, i jetimi bez očiju
Ostali smo vjerni svojim rupama a od vas zatražili da se borite protiv zmaja
Pred vama smo se smanjili hiljadu vjekova a vi ste za jedan mjesec nekoliko vjekova porasli
Hej, đaci Gaze, ne vraćajte se našim knjigama i ne čitajte nas
Mi smo vaši očevi, nemojte nam ličiti, mi smo vaši idoli, nemojte nas štovati
Navukli smo se na političku drogu i represiju i gradimo grobove i zatvore
Oslobodite nas straha u nama i iz naših glava opijum izbijte
Podučite nas umjetnosti privrženosti zemlji i ne ostavljajte Mesiju tužnoga
Hej naši dragi mališani, selam neka je na vas, neka vaše dane Bog blagoslovi jasminom
Iz pukotina porušene zemlje izašli ste i u našim ranama mošus-ružu zasadili
Ovo je revolucija svesaka i tinte pa na usnama budite melodija
Prospite po nama kišu junaštva i prkosa i sperite sa nas bruku našu, sperite
Ne bojte se ni Mojsija ni čarolije njegove
Spremite se za berbu maslina
Ovo jevrejsko doba iluzija je koja će se srušiti kad budemo čvrstu vjeru izgradili
Hej, luđaci Gaze, hiljadu puta dobrodošli, ako ćete nas osloboditi
Doba političkog razuma je odavno prošlo, zato nas podučite ludilu!