Vjenčanje palestinske krvi

Elegija za Ghassana Kanafanija Kraj Ghassana Kanafanija razlikovao se od njegovog početka samo u onoj mjeri u kojoj su se razlikovale faze razvoja palestinske tragedije. Kraj Ghassana Kanafanija povezan je s njegovim početkom samo u onoj mjeri u kojoj su povezane veze između ovih faza. Dakle, ovaj kraj nije skok ili transformacija, već prirodni slijed, … Opširnije

Zaljubljena i nakon osamdesete

Elegija za Fadwu Tuqan[1] Nakon Edwarda Saida, kosmičkog mislioca koji lebdi izvan prostora, nakon Ihsana Abbasa, fenomenalnog učenjaka koji zlato naslijeđa traži posvuda, nakon Muhammada al-Qaysija, pjesnika naja najvještijem u zavođenju svemira… Fadwa Tuqan je savila svoje krhko tijelo u svoju meku pjesmu, poput leptira u ruži, i zaspala unutar svemira. Teška godina za nas, … Opširnije

Narcis prepun mudrosti

Elegija za Semira Kasīra[1] Kad god naiđem na njegovo ime, slušam kratku pjesmu koja veliča spoj mladosti i svijesti, i spoj mišljenja i hrabrosti… Tada se osjećam tužno, ne zato što je životni vijek ruže kratak, već zato što ta ruža nije upotpunila svoj jarki cvjet na ogradi koja plamti! Semir je bio opsjednut trkom … Opširnije

Ruka koja vidi… Srce koje crta

U sjećanje na Ismaila Shammouta* Ako umjetnikov neprekinuti život predstavljaju njegova djela, koja obnavljaju njegov život nezavisno od njega, onda se ni danas a ni sutra ne opraštamo od Ismaila Shammouta… Naprotiv, dočekujemo ga kao pobjednika iz dvije bitke: Prve – borbe umjetnosti sa smrću, sposobne da savlada svoj vječni zanat, ali istovremeno nesposobne da … Opširnije