Treća ramazanska hutba (Ramazan 1432.h. 2011)

Ramazan 1432/2011

Ramazan 1432/2011

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Sadaka za Somaliju

Zahvala pripada Allahu dž.š., jedinom Gospodaru, koji je istinske hvale dostojan. Salavat i selam donosimo na Allahovog miljenika i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu uzoritu, ashabe plemenite, i sve vjernike i vjernice do dana Sudnjeg.

Braćo u vjeri,

Allah Uzvišeni kaže u Knjizi svojoj mudroj:

و أنفقوا في سبيل الله

„I udjeljujte na Allahovom putu“

Znak naše primljene dove je djelo koje je direktni njen plod. Direktni plod naše džumanske dove, od prošlog petka je odluka i spremnost da pomognemo gladnima Somalije. Time potvrđujemo da smo živi dio tijela, kojeg bole patnje ostatka tijela kojeg zovemo islamskim ummetom.

Kada nestane brige muslimana jednih za druge, nestaće odgovornosti. Humanosti, kod nas u narodu poznate kao merhamet, vjernički merhamet ne smije nestati iz naših života. Znajmo da kada prestanemo imati merhameta, kada prestanemo mariti za čovjeka, Allah neće mariti kakvom će nas kaznom i patnjom na kušnju staviti. A dobro budimo svjesni, da je jako često i blagostanje iskušenje, priprema za patnju.

Spremnošću da, potaknuti ovim mubarek danima i milošću našeg Gospodara prema nama pomognemo svojoj braći u vjeri, potvrđujemo svoju zrelost i osjećaj odgovornosti. To potvrđujemo kao pojedinci i kao zajednica.

U današnjem vremenu, kada je novac postao ono za čim čovječanstvo najviše trči, jako lako nestaje svih standarda dobrote i pravednosti. Na to nas naš Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., upozorava hadisom u kom kaže:

يأتي علي الناس زمان لا يبالي المرء ما أخذ أ من الحلال أم من الحرام

„Nastupiće među ljudima vrijeme, kada čovjek neće mariti za ono što uzima (zarađuje) da li je od halala ili od harama.“ 

Kada nestane osjećaja odgovornosti za ono čime ljudi hrane sebe i svoje porodice, nestaće prostora za brigu pojedinca za druge.

Kako na nivou individue, svakog od nas ponaosob, dijeljenjem na Allahovom putu trebamo potvrditi našu ličnu odgovornost, ugledajmo se na jedan živ i upečatljiv primjer. Ovim primjerom, onaj ko se hranio halalom, odgovornošću svojom je obazriviji u pogledu tuđih nego vlastitih prava.

Naime, bilježi se da je Aiša, r.a., udijelila sto hiljada dirhema, a postila je. Imala je istovremeno iznošenu, staru odjeću. Udijelila je stotinu hiljada dirhema, pa joj je njena sluškinja rekla: „Da si nama ostavila nešto čime bi se iftarili, jer nemamo u kući ništa što bi pojeli.“ Odgovorila je: „Da si me podsjetila, učinila bih to“.

Iz ovog se vidi osjećaj vjerničke odgovornosti i spremnosti na davanje. Snaga ljubavi prema čovjeku, snaga saosjećanja sa tuđim patnjama siromaštva, učinila je majku pravovjernih, Aišu, r.a., da svoju glad zaboravi pred brigom o tuđoj gladi.

Ona je bila svjesna da svaka sadaka koju udijeli, najprije padne u ruku kabula, u ruku primanja sadake kod Uzvišenog Allaha, pa se zato prenosi za nju da bi, kada bi htjela udijeliti novac, namirisala bi ga, svjesna da će njenu sadaku Allah primiti prije nego dodirne dlan siromaha.

Braćo draga,

Čovjek je slabo, ovisno biće. Sve što ima i posjeduje u životu, Allahovo je davanje. Davanje privremeno. Vjernik je svjestan da ako Allah Uzvišeni odluči, njegove blagodati i uživanja mogu istog momenta prestati. I nisu rijetki primjeri životni, koji to potvrđuju. Koliko je bilo i  biva onih, koje samo jedna jedina noć sa prijestolja sultana baci u prašinu prosjaka.

Kao vjernici, svjesni smo jedne nezaobilazne činjenice: Ne smijemo se uznositi i oholiti svojim blagodatima. Jer, siromaštvo može sjutra postati naš zalogaj, ako zaboravimo zahvalnost Onome koji nam svu opskrbu daje, i ako zaboravimo one čiji je hakk u našim imetcima.

Budimo svjesni da ne smijemo optuživati druge, kako to danas čujemo, da su muslimani Somalije sami krivci za svoje siromaštvo. Izreka veli:

من كان بيته من زجاج فلا يرمي بيت غيره بحجر

„Onaj čija je kuća od stakla, neka na tuđu kuću ne baca kamenje.“

Jer, svo naše bogatstvo je samo staklena kuća, i zato se kamenjem kritike ne smijemo osuti po siromašnima. Jer, možda će se kamen iskušenja okrenuti i na našu kuću.

Budimo ubijeđeni, braćo u vjeri, da imetak dat na Allahovom putu, nije izgubljen. On je investicija koja se isplati mnogostruko na oba svijeta: u dunjalučkoj prolaznosti, i ahiretskoj vječnosti.

Osjećajući kolektivnu odgovornost, Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori, naredbom reisa Rifata ef. Fejzića, odlučio je učiniti konkretan korak ka pomoći našoj napaćenoj braći muslimanima Somalije. Tim povodom, u svim džamijama u Crnoj Gori, ovoga trenutka pročitat će se poziv reisa Fejzića koji slijedi:

Braćo u vjeri, svjesni smo da kao pojedinci nemamo užitka u blagodatima i blagostanju, ako smo svjesni da u vremenu u kom živimo, slabi, glađu pogođeni muslimani Somalije ostaju uskraćeni za najosnovnije životne potrebe.

U mjesecu ramazanu sa srca pravovjernih pucaju okovi škrtosti, a iz njih provire osjećaj saosjećanja i potrebe da se nevoljnima pomogne. Svjestan sam da muslimani u Crnoj Gori, osjećaju potrebu da nešto učine, da makar nekoliko od svojih iftarskih zalogaja odvoje za siromašnu djecu Somalije. Dijeleći taj osjećaj sa vama, odlučio sam organizovati akciju prikupljanja pomoći za gladne u Somaliji, nakon džume namaza, u petak 19. avgusta 2011. godine, u svim Odborima i džamijama u Crnoj Gori.

Poražavajuće je da mi često sa svojih trpeza više bacimo nego pojedemo. Dok istovremeno brojne majke u Somaliji, na putu ka centrima distribucije hrane, suočavaju se sa stravičnom odlukom, da slabiju djecu prepuste smrti, da bi spasile jaču, koja mogu stići do centara sa hranom.

Braćo vjernici, glad u Somaliji je ispit čovječnosti čovječanstvu. Učinimo koliko možemo, da materijalno olakšamo patnju svojoj braći u vjeri. Molim Allaha Uzvišenog da obilatom nagradom obraduje sve koji i najmanjim iznosom pomognu ovu humanitarnu akciji.

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
Rifat ef. Fejzić

Vjerskoprosvjetna služba

Mešihata IZ-e u Crnoj Gori

 

 

Tags: