Druga ramazanska hutba (Ramazan 1432.h. 2011)

Ramazan 1432.h. 2011
Ramazan 1432.h. 2011

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Mjesec bliskosti

Svevremena hvala pripada Allahu Svemoćnom,  koji u moći nema pomoćnika ni rivala. Neka je salavat i selam na našeg miljenika i poslanika Muhammeda, koji nas je prenošenjem blagodati hidajeta i upute zadužio.

Braćo dinska,

Dani oprosta su pred nama. Živimo drugu trećinu mubarek ramazana, koja je bremenita magfiretom. Ovi dani su nam svjedoci, da je ramazan dobročinitelj našim tijelima i prijatelj našim dušama.

Ovih dana, svijet oko nas, kojeg posmatramo okom vjerujućih Allahovih robova,  iskušan je. Svijet oko nas biva suočen sa strahom od kriza, ekonomskih nestabilnosti. Strah proizvodi tjeskobu, pa moderni svijet posrće ka anarhiji i nasilju. Ne možemo da ne osjetimo istinsku zahvalnost Uzvišenom Allahu, koji mubarek mjesecom u srca i živote naše unosi smiraj, blagostanje i harmoniju.

Allah Uzvišeni nas ne prepušta drugima ako se na Njega oslanjamo. Ali nas obavezuje da o sebi brinemo. Kaže se u Kur'anu:

يا أيها الذين آمنوا عليكم أنفسكم لا يضركم من ضل اذاهتديتم  

O vi koji vjerujete, pazite na sebe, neće vam naškoditi oni koji su zalutali, ako ste vi na pravom putu. (el-Maideh, 33.) 

U ovim mubarek danima,  ovo su možda najbolje riječi koje nas trebaju otrgnuti od svih strahova, i probuditi iz svih nemara. Sami  sebi smo obaveza, i to nam Allah Uzvišeni naređuje. A jedna od najvećih opasnosti koja je kamen o vratu svakog od nas, je nemarnost. Nemarnost prema blagodatima mubarek ramazana, nemarnost prema blagodati zdravlja i slobodnog vremena, nemarnost prema blagodatima duševnog zadovoljstva i smiraja, nemarnost prema prilikama koje dolaze i prolaze…

Brojni muslimani danas,  nisu nemarni jedino kad je grijeh u pitanju. Za grijeh im nije teško da budu vrijedni, namuče se radi kratkotrajnog, varljivog i nadasve prolaznog užitka kojeg grijeh nosi. Sa druge strane, kada im se kaže da imaju šansu da učine dobro, potvrde i probude svoj iman, kažu da ih je savladao umor i napor, da nemaju snage i vremena da učine dobro, i posvete svojoj vjeri i svom Gospodaru sahat vremena.Najprije, moramo ustati protiv nemara prema dobru, i predanosti grijehu. Prilika je da to učinimo u ovom mubarek mjesecu, u danima oprosta koje živimo.

Da bi to učinili, pomoći će nam činjenice kojih moramo biti svjesni:

Kada je u pitanju iman i dobro djelo:

التعب يزول و الثواب يبقي

„Napor nestaje a nagrada ostaje“. 

Napor kojeg osjetiš kao postač, u ibadetu i predanosti, prolazi. Prolaze glad i žeđ, ali ostaje nagrada. Sevab ostaje i nećeš žaliti zbog napora.

Sa druge strane, kada je u pitanju grijeh, činjenica veli:

اللذة تزول و الإثم يبقي

„Užitak prolazi, a grijeh ostaje.“

Koliko god slasti nam donio grijeh, taj užitak je privremen. Ono što ostaje je odgovornost za grijeh. Ne postoji na licu Zemlje grijeh čiji će užitak živjeti koliko ti živiš. Jedan od najtežih vidova nemara ili gafleta, jeste nemar prema grijesima koje činimo. Ramazan svojom svetošću, budi nas i ne dozvoljava da nam bude svejedno činjenje grijeha.

Jedan od oblika nemara koji uništavaju naše ibadete je nemar prema svojoj braći u vjeri, i nemar prema ostatku čovječanstva. Na početku hutbe smo pomenuli kako uz jako malo straha od ekonomske nestabilnosti navede ljude da jedni drugima budu vukovi. Sa druge strane, ne postoji ideologija koja bi šestinu svjetske populacije, bez ikakve prisile, sve u isto vrijeme, navela da odustanu od svojih legitimnih užitaka. To može jedino jedina od Allaha priznata vjera, islam. Od naše vjere i ramazanskog posta, učimo da žrtvovati znači dobiti, dati znači zaraditi. A to su prvi koraci protiv sebičnosti, koja je izvor nemara prema drugima.

Generacije pravovjernih prije nas, borile su se protiv nemara prema drugima, jer su bile svjesne da: Onog momenta kada prestanemo brinuti jedni o drugima, gubimo pažnju našeg Gospodara, i on nas prepušta tada onima koji prema nama milosti nemaju.

Omer bin el-Hattab, r.a., pravedni i istinoljubivi halifa, bio je uzor brige za druge. Historičari bilježe da kao halifa, nije imao čak ni svoje vrijeme za san. Često bi zadrijemao  sjedeći. Jedne  prilike ga upitaše: „O vladaru pravovjernih, zašto ne spavaš“? On je odgovorio: „Kako da spavam? Ako zaspem danju, upropastiću prava ljudi kod mene, a ako noću zaspem, izgubiću svoju šansu kod Allaha“. Plemenitom Omeru, r.a., dnevna briga su bili ljudi, njihova prava. Ako bi zaspao, bojao se je da neko od njega ne zatraži pomoć pa da tu pomoć ne dobije zbog halifinog sna. Mnogi danas budni spavaju, ne želeći da brinu o drugima. Ne želeći da sa ljudima podijele njihove nevolje i iskušenja. Halifa se plašio da ako zaspe noću, neće uspjeti da u tišini noći, od Gospodara svoga moli za oprost i nagradu.

Braćo vjernici,

Ne dozvolimo da u mjesecu bliskosti, budemo nemarni prema sebi, čuvajmo se grijeha čiji užitak prolazi a kazna ostaje. Činimo ibadete čiji teret prolazi a nagrada ne prestaje. Brinimo o ljudima, jer neće osjetiti ljepotu mjeseca bliskosti onaj ko je daleko od ljudi. Ramazan nas uči da tražimo bliskost Allahove dobrote, ali je put do te bliskosti bliskost sa robovima Njegovim.

I na tom putu, obaveza je vjernika da nikog ne zaborave:  Ne zanemariti ni jednog jedinog čovjeka koga možemo na dobro uputiti.

U djelu Tarihu Bagdad se navodi da je Ebu Bekr es-Sajdalani rekao: „Čuo sam Sulejmana bin Mensura bin Ammara da je rekao: „Vidio sam svoga oca u snu, pa ga upitah: – šta je tvoj Gospodar učinio sa tobom (na Ahiretu)? Odgovorio je: „Gospodar me sebi približio, i rekao mi: O šejhu zla, znaš li zbog čega sam ti oprostio?“  Rekao sam: Ne, Gospodaru moj.  A On mi reče: „Sjeo si pred ljudima jednog dana na sijelu, pa si ih rasplakao. Sa njima je zaplakao jedan rob moj, koji nikad u životu nije zaplakao iz strahopoštovanja prema Meni. Oprostio sam mu, i poklonio sam oprost svima sa tog sijela zbog njega, pa sam i tebi oprostio zajedno sa njima.“

Suza bogobojaznosti jednog čovjeka, može da bude uzrokom spasa i oprostom od grijeha. Možda će bljesak radosti kojim u ovim danima oprosta obasjaš lice nekog čovjeka, biti moćan razlog da te Allah svih grijeha oslobodi.

Braćo u vjeri,

Ne zaboravimo i ne zanemarimo. Danas hiljade muslimana i nemuslimana širom svijeta pate. Djeca umiru od gladi, bolesti i nemaštine. Najmanje što možemo je da ih se u svom izobilju makar dovom sjetimo.

Mešihat islamske zajednice u Crnoj Gori, današnju džumu proglašava džumom dove za siromašne i nemaštinom pogođene muslimane Somalije. Zamolimo Allaha Uzvišenog, zajedno i usrdno, u ovom mubarek mjesecu, u ovom mubarek danu i mubarek satu, na ovom mubarek mjestu:

Gospodaru naš,

Od tebe smo samo na dobrotu navikli, pa te dobrotom Tvojom  molimo;

Ti si er-Rezzak, Onaj koji opskrbu daje,  pa od Tebe imenom Tvojim plemenitim ištemo;

Jedino u Tvojoj dobroti spas je iskušenjima našim, pa od Tebe ponizno tražimo:

Gospodaru naš, pomozi i smiluj se, olakšaj i spasi, napoj i nahrani braću našu i sestre naše i djecu našu u siromašnoj Somaliji, i drugim zemljama gdje glad hara. Pomozi im i ne daj da ih patnja slama. Tako ti milosti Tvoje u mubarek ramazanu, spasi ih gladi i patnje, olakšaj im i smiluj im se, jer, i nas boli patnja njihova!

Amin!

Vjerskoprosvjetna služba

Mešihata IZ-e u Crnoj Gori