Šta kažete o pojavljivanju džina običnom čovjeku? Šta mislite o razgovoru sa njima, traženju dobra i očekivanju zla od njih?
Priče o džinima
Mnogi ljudi pričaju da u svijetu, iza čovjeka koji govori, razmišlja i radi, postoji druga, nevidljiva vrsta bića čiji se subjektivitet ne primjećuje, ali se po svojim efektima i ponašanju prepoznaju. Postoje priče da ta vrsta bića u raznim životnim segmentima imaju određen odnos sa čovjekom i njegovim mnogim životnim aspektima. Pored toga, njih karakterizira moć obavještavanja o nevidljivim stvarima, mogućnost tranformacije u ljudsko tijelo, moć govora čovjekovim jezikom i da se čovjek pokreće njegovim pokretima. Isto tako da čovjek ima pomoćna sredstva; učenja, dova i utjecanja Allahu prilikom prizivanja te vrste kad to čovjek zaželi, kao i to da ih potčinjava prilikom izvršavanja radnji koje hoće i pribavljanja vijesti. Ta vrsta je u narodnom jeziku i u Nebeskim Knjigama poznata pod imenom – džini (ar. el-džinn).
Isto tako, postoje ljudi koji misle drugačije; da na ovom svijetu, osim čovjeka koji je vidljiv, čuje, razmišlja i radi, ne postoji druga vrsta bića sa navedenim karakteristikama. Dakle, u svemiru ne postoji drugo razumno biće osim čovjeka. Ova dva mišljenja, zapravo, predstavljaju dvije ideologije koje su od ranije poznate kao: materijalizam i duhovnost.
Nebeske Knjige i džini
Obzirom da se mišljenja ljudi po pitanju džina i metafizike razlikuju na ova dva dijametralno suprotna stava (jedno mišljenje mu pridaje veliku pažnju a drugo ga uopšte ne priznaje), Nebeske Knjige su od svakog mišljenja uzele po jedan segment, kazujući čemu nas uči Stvoritelj svemira i Objavitelj Knjiga. One su vratile pitanje džinna na središnju tačku: potvrdile su stvarnost koju je ljudska ideologija preuveličala – postojanje te vrste i njene druge osobne karakteristike, a opovrgle druge elemente koje im je ljudska ideologija ili mašta uskratila.
Nebeske Knjige su donijele veoma jasne izraze kojima ne treba nikakvo tumačenje, kazujući da u svijetu, pored čovjeka, postoje druga stvorenja čija se avet ne vidi, niti suština zna, jasno iskazujući naziv za tu vrstu. Spomenule su meleke (anđele) i vjerovanje u njih učinile integralnim dijelom vjere. Potom, podrobno su spomenule njihove radnje i opisale ih da su uvijek pokorni i da su za to stvoreni, te da se:
„Onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“[1]
Isto tako, spomenule su džinne u smislu da su oni vrsta koja se razlikuje od čovjeka. Oni se zajedno spominju pod nazivom „el-Sekalejn“. U Nebeskim Knjigama je vođen razgovor sa njima, i bilo je priče o njihovoj odgovornosti, griješenju, putanji, isto kao što se o čovjeku govorilo:
“O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?” Oni će reći: “Mi to priznajemo na svoju štetu.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.“[2]
„O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć!“[3]
„Polagat ćete Mi račun, o ljudi i džini.“[4]
„A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On – “u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajući.“[5]
Propis u vezi negiranja džina
Sa kur'anskim kazivanjem i stavom drugih nebeskih Knjiga o postojanju džinna, možemo kazati da je negiranje njihovog postojanja, smatranje Allahove obavijesti lažnim, zato onaj ko ne vjeruje u njihovo postojanje, ne vjeruje ni u sami Kur'an niti u druge nebeske Knjige. Pokušaj tumačenja jasnih izraza je izvrtanje riječi i promjena njihovih smislova, kao i remećenje pariteta između čovjeka i džinna kojeg su nebeske Knjige uspotstavile, pa je stoga ugrožen stav onih koji negiraju sve ono što se osjetilima ne može opaziti.
Dakle, nema sumnje u njihovo postojanje, kao što nema sumnje u njihovu odgovornost i polaganje računa za ono što su radili. Također, nema sumnje u njihovu sposobnost da slušaju Kur'an, da ga prihvataju, razumiju, tumače i padnu pod njegov utjecaj. Sve je to istina u koju nema sumnje.
Veza džina sa ljudima u poimanju Kur'ana
Kao što je Kur'an potvrdio tačnost njihovog postojanja, isto tako je pojasnio njihovu vezu sa ljudima. U tom smislu, oni ne prelaze granicu vesvese i uljepšavanja (ružnih postupaka), kao što se, uostalom, ljudima dešava od strane drugih ljudi. To se može pročitati u suri en-Nas:
„Od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!.”[6]
Kao što možemo pročitati ono što je šejtan rekao, a on je, prema Kur'anu, jedan od džinna:
“I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe.“[7]
Dakle, džin čovjeka može samo da poziva na grijeh, da mu daje lažna obećanja, da mu pričinjava vesvesu, da ga zavodi i uljepšava mu grijehe.
„I šejtan im poče bajati (vesvesa) da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili.”[8]
“Gospodaru moj,” – reče – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem.“[9]
Isto tako, u Kur'anu se spominje da su oni koji padaju pod utjecaj džinske vesvese i zavođenja, ustvari, samo maloumnici i lahkovjernici. A što se tiče ljudi koji imaju zdrav razum i čvrsto vjerovanje, oni su daleko od toga da padaju pod njihov utjecaj. Allah, dž.š., je izuzeo Svoje iskrene vjernike iz domena šejtanske zavjere:
“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.”[10]
Ljudske iluzije u vezi povezivanja sa džinima
A što se tiče drugih stvari, pored vesvese i zavođenja, recimo, njihove pojave čovjeku u svom prirodnom obliku, ili u nekom drugom obliku u kojem se pretvaraju, ulaska u ljudsko tijelo, dominacije nad ljudskim osjetilima, korišćenje džina za pridobijanje kakve koristi ili prevencije od zla, dovođenja kada se to zaželi, saznavanja nevidljivog, braka i intimnog odnosa sa njima, te drugih stvari o kojima ljudi pričaju; ishodište svega toga je nešto izvan eksplicitnih i pouzdanih šerijatskih izvora. Mnogo ljudi je vremenom povjerovalo u priče o džinnima, ili u događaje koji se njima pripisuju: povjerovali su u njihovo pojavljivanje običnom čovjeku, njihovu transformaciju u druge oblike, njihov razgovor sa čovjekom, njihov ulazak u ljudsko tijelo, njihovo iskorištavanje za ostvarivanje dobra ili sprječavanja zla, kao što su povjerovali u njihovo znanje o gajbu.
Stav islamskih pravnika po pitanju džina
Mnogi ljudi su povjerovali u razne priče o džinima i prenosili anegdote koje su možda pripisivali i selefus-salihu, nastavljajući tako sve dok nisu došli pravnici koji su ozvaničili autentičnost tih priča, što je bio povod za davanje prostora u kojem su se primjenjivali mnogi šerijatski propisi vezani za džinne. U to možemo spomenuti njihov stav nekih učenjaka o ispravnosti braka sa džinnima, obaveznosti kupanja žene koja je bila u odnosu sa džinom, povezivanju džemata sa njima, njihovom prolasku ispred klanjača, njihovim predajama o čovjeku, kao i ljudskim predanjima o njima, propisu čišćenja nakon velike nužde kostima koji se smatraju njihovom hranom, propisu konzumiranja njihovih zaklanih životinja, te drugih stvari koje se spominju u pravnoj literaturi ili liteaturi koja tretira tematiku džinna.
Ja vjerujem da su naši šerijatski pravnici na ovaj način željeli rješavati samo pravničke pretpostavke, jer njihov običaj je da hipotetički nastupaju i razglabaju o stvarima koje se nisu desile niti se mogu desiti. Tako da je pravnički stav o obaveznosti vjerovanja u ovom slučaju samo hipoteza koja ne može služiti kao dokaz stvarnog dešavanja. Zato, pustimo ih neka po običaju pretpostavljaju a naša referenca po ovom pitanju je Kur'an-i Kerim.
Kur'an
Uzvišeni Allah u Kur'anu spominje dar ljudima koji se ogleda u blagodati žena, spominjući da ih je stvorio od njihove vrste i da ih je učinio smirajem, a među supružnicima uspotstavio ljubav i samilost:
„Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zašto u laž oni vjeruju, a Allahove blagodati poriču.“[11]
„I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“[12]
Ovo neutralizira svaku mogućnost braka sa džinima, a da ne govorimo o ispravnosti ili neispravnosti takvog braka.
Isto tako, Uzvišeni Allah je u Kur'anu spomenuo razgovor džina sa svojim narodom o ljudima koji su prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., vjerovali da džini imaju dominaciju nad njima, pa su pozivali u pomoć njihove ljude da ih oslobode te dominacije. Oni su tvrdili da imaju moć upravljanja džinnima, i moć da ih oni sačuvaju od svog zla, i da slušaju džine dok razgovaraju sa svojim narodom u vezi uvjerenja da poznaju nevidljivo, te da ih neki ljudi koriste u te svrhe pa preko njih saznaju Božije sudbine, da bi na kraju obznanili da je to pogrešno vjerovanje, te da gajb poznaje samo Allah:
„I mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro.“[13]
Kada je u pitanju poznavanje nevidljivog, navodimo njihovo kazivanje o njima samima. Uzvišeni Allah kaže:
„On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.“[14]
Kao i ajet o Sulejmanovom džinu:
„A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.“[15]
Kada je ovo njihova priča u vezi poznavanja gajba, kao i o kontrolisanju čovjeka u kojoj oni sami negiraju svoju moć, kao što je rečeno u Kur'anu, došli smo do neoborivog dokaza i uvjerenja da džini ne poznaju nevidljivo, niti su u mogućnosti da svojim kontaktom ili prerušavanjem nekom naude.
Obmana i spletka
Pored svega ovoga, obmana može nadvladati ljudski razum, jer prevaranti stalno uspijevaju da varaju ljude i u njima usade obmane. Oni iskorištavaju krhkost njihovog razuma i slabost vjere, uvjeravajući ih da se džinn pretvara u čovjekovo tijelo, te da oni imaju moć da ga iz njega istjeraju. Uvjerili su ih da imaju moć pokoravanja džina za ostvarivanje ljubavi i mržnje, braka i razvoda, pridobijanja koristi, odbacivanja zla sa talismanima, vračanja iz kristalne kugle i Sulejmanovog prstena i dr. Ovakve ljude oni iskorištavaju u navodnom prikazivanju gajba, otkrivanju ukradenog i izgubljenog, ili otkrivanju budućeg i skrivenog, kao i u liječenju. Iskoristili su ih sa svim i svačim, dobijajući zanat pomoću kojeg žive, skupljajući imetak, a poigravajući se sa razumom. U tome ih je pomogla grupa ljudi koja za sebe tvrdi da su učenjaci i vjernici, pomažući ih sa izmišljenim pričama i anegdotama s kojima uništavaju živote ljudi odvraćajući ih od prirodnih zakona u nauci i praksi, i od svega korisnog i lijepog.
Ljudima je najpreče da se okrenu onome što će im pomoći u životu i koristiti u vjeri i na dunjaluku. Preče im je da ne ostavljaju nikakav prostor šarlatanima i mađioničarima da ulaze u njihova srca. Oni treba da se bore protiv njih i da ih izgone sve dok ne očiste društvo od njih kao i to da znaju šta im je Allah propisao, pa da od toga znanja otvore sebi kapije dobra i sreće.
Šejhu-l-Azhara, Mahmud Šeltut, rhm.
Iz knjige Fetve
preveo, Džemo Redžematović
[1] Et-Tahrim: 6.
[2] El-En'am: 130.
[3] Er-Rahman: 33.
[4] Er-Raman: 31.
[5] El-En'am: 128.
[6] En-Nas: 4-6.
[7] Ibrahim: 22.
[8] EL-A'raf: 20.
[9] El-Hidžr: 39.
[10] El-Hidžr: 42.
[11] En-Nahl: 72.
[12] Er-Rum: 21.
[13] El-Džinn: 10.
[14] El-Džinn: 26-27.
[15] Saba: 14.