Šta je duša? Gdje se nalazi prije ulaska u tijelo? Gdje ide nakon izlaska iz njega? Da li se zadržava u ovom našem svijetu? Šta je zapravo prizivanje duhova? Da li je to ispravno?
Šta je duša?
Duša je energija koja uzrokuje život svim živim bićima, biljkama, životinjama i čovjeku. Ona je nadjačala osjećaje i pokrete, um i dumanje, a data je životinji i čovjeku.
U vjeri ne postoji izričit i jasan Tekst koji pojašnjava njenu bit i određuje njeno postojanje. U vjerskom poimanju ona je, kao i druge univerzumske istine, ostavljena ljudima da je proučavaju, a tada će oni podjednako griješiti i pogađati.
Razilaženje istraživača suštine duše
Čovjek se i ranije kao i sada upuštao u istraživanje skritosti i suštine duše. O tome možemo naći mnogo priča i mišljenja. Nakon što je spomenuo nekoliko njih, imam el-Alusi je rekao: „O ovome ima hiljadu mišljenja. Kod učenjaka su relevantna dva mišljenja od kojih ja odabiram ovo prvo: Duša je svjetlosno, uzvišeno, živo tijelo koje se razlikuje od suštine osjetilnog tijela, ona teče u čovjeku kao što teku sokovi u ruži. Za nju ne važi otjelovljenje niti rastakanje. Ona tijelu daje život i životne funkcije sve dok je tijelo zdravo i dok je može prihvatati.“ Ovo mišljenje je podržao Ibn el-Kajjim, rekavši: „Ovo mišljenje je ispravno, a druga mišljenja nisu ispravna. Na njega upućuju Knjiga, Sunnet, konsenzus ashaba, kao i razumski i prirodni dokazi kojih ima preko stotinu.“
I pored toga smatramo da ovo mišljenje nije otkrilo pravu istinu o duši, već je spomenulo njene specifikume i nužnosti. Većina njih je negativna, ne otkriva njenu istinu i ne ukazuje na njenu bit.
Duša prije svog spajanja sa tijelom
Kako što su se učenjaci razišli po pitanju biti duše isto tako su se razišli i po pitanju njenog porijekla i nastajanja, te njenog boravka prije spajanja sa tijelom. Oni koji smatraju da je ona nastala razišli su se po datumu vremena kada je nastala, da li je to bilo prije tijela ili nakon tijela? A u Tekstovima se ne spominje ništa drugo osim da je udahnuta u tijelo nakon što je stvoreno. Udahnuće se poima kao nastanak njenih efekata u tijelu.
Duša nakon napuštanja tijela
Isto tako, učenjaci su se razišli i po pitanju njene smrti i vječnosti, te boravištu nakon napuštanja tijela.
Vjerski izvori upućuju na to da izlaskom iz tijela duša uzrokuje smrt, ostaje svjesna, čuje kada joj se nazove selam, zna ko posjećuje mezar tijela kojeg je napustila, osjeća slast raja i bol pakla, a boravište nakon napuštanja tijela se razlikuje srazmjerno njenim stepenima (deredžama) kod Allaha.
Nema smetnje u ispitivanju njene biti
Nasuprot svemu ovome, bit duše je još uvijek ostala u domenu nepoznatog (gajb) kojeg Allah nije otkrio čovjeku, i ona je, poput mnogih drugih stvari čijim efektima se čovjek okorišćava a ne zna njihovu pravu suštinu. Kapije proučavanja njene biti su otvorene jer ne postoji nijedan vjerski Tekst koji to brani. Oni koji govore da je to haram saznat će iz narednog ajeta da za to nemaju dokaza:
„Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”[1]
Možda su neki učenjaci razumjeli dušu kao sami Kur'an kojeg je Allah nazvao dušom (ruhom):
„Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje.“[2]
Ajeti koji prethode i slijede nakon ovoga, govore o tačnosti ovog mišljenja.
Dakle, nije precizirano da se prilikom pitanja o duši radi o duši koja život znači, pa iako se o njoj radilo, u ajetu se ne kaže ništa drugo osim toga da znanje o njoj pripada Allahu, a da On ne brani istraživanje njene suštine.
Dozivanje duhova (spiritizam)
Kao što ne postoji Tekst o svemu spomenutom, isto tako ne postoji nikakav adekvatan naučni izvor koji govori o dozivanju duhova i njihovom potčinjavanju na ljudski poziv; na to ne ukazuje zdrava intuicija, ili istinito iskustvo. Sve što slušamo o tome ne izlazi iz domena fantazijskih prevara i zatupljivanja koje ne zaslužuju našu dalju pažnju.
Stoga, mi ćemo to negirati sve dok ne dobijemo dokaze za njihovu istinitost.
A vjerniku je dovoljno da vjeruje u ono o čemu nas je Allah obavijestio i što je do nas nepatvoreno došlo od Njegovog poslanika, s.a.v.s., tako da mu nije nevolja da sebe opterećuje dodatnim ubjeđenjima i mišljenjima od kojih ne zavisi ispravno vjerovanje.
Šejhu-l-Azhara, Mahmud Šeltut
Fetve -Studija o savremenim i svakodnevnim problemima muslimana
sa arapskog, Džemo Redžematović
[1] El-Isra’: 85.
[2] Eš-Šura: 52.