Nakon sto godina klanjana dženaze-namaz šehidima Plava i Gusinja (1912-1913)

Plav – Danas je u organizaciji Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, te Islamske zajednice i Kulturnog centra Plava i Gusinja iz Njujorka, u sportskoj sali u Plavu pod nazivom “Vakat zuluma” klanjana dženaza, povodom stogodišnjice zločina i nasilnog pokrštavanja Bošnjaka i Albanaca u Plavu i Gusinju u periodu 1912-1913. Dženazi je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca, te vjernika iz drugih djelova Crne Gore, te SAD- a, BiH, Kosova i Srbije .

Reis Rifat ef. Fejzić prilikom obraćanja na skupu u Plavu

Reis Rifat ef. Fejzić prilikom obraćanja na skupu u Plavu

Reis Islamske zajednice Crne Gore Rifata Fejzić je kazao da dženaza nije samo podsjećanje na žrtve Previje i Racine, već da je dženaza za sve stradale muslimane u proteklih 100 godina na prostoru Balkana.

“Ne može se klimavom historijskom argumentacijom, da centralna vlast nije imala kontrolu nad novopripojenim teritorijama, pravdati masovni zločin. Budimo pošteni i govorimo istinu, tako ćemo lakše graditi odnose povjerenja, a bez toga nema uvažavanja. Priznanje zločina i preuzimanje odgovornosti za njega vodi pomirenju, negiranje zločina stvara nepovjerenje. Današnja Crna Gora nema razloga da zazire od muslimana, niti oni trebaju da imaju razloga da ne vjeruju, da je ona danas dobronamjerna prema njima. Zato se Crna Gora mora suočiti sa ovim i drugim zločinima i istinito progovoriti o njima”, kazao je reis Rifat ef. Fejzić.

“Jedina krivica bila im je to što su njihovi preci nekada davno prihvatili islam za vjeru i sa njom promijenili svoj civilizacijski i kulturološki kod. Stotinama godina njihovi djedovi i očevi su živjeli kao muslimani sa istim pravima i obavezama, kao i ostali ljudi u multivjerskoj Osmanskoj imperiji u kojoj su nastajale džamije, mostovi, hamami, šadrvani, medrese i vakufi. Dolaskom nove vlasti, umjesto tolerancije i zaštite nad manjinom muslimanima, u novoj državi došao je teror i nasilje. Strijeljani Bošnjaci i Albanci na Previji smatrali su da im je dug da sačuvaju svoju vjeru, da ne uzmiču pred nepravdom i ne povijaju glavu pred tiranijom”, kazao je Fejzić.

On je dodao da “za zulum i masovna ubistva u plavsko-gusinjskom kraju u kraljevini Crnoj Gori niko nije odgovarao”. Sjećanje na šehide plavsko-gusinjskog masakra, kako je kazao reis Fejzić, nije prebiranje po kostima, već je “današnja dženaza ono što je musliman dužan uraditi za svoga brata” On je dodao, da obilježavnja ovih događaja prilog u rasvjetljavanju zločina u kojima je na hiljade Bošnjaka i Albanaca bilo pokršteno, te da je nezaborav nešto što kao muslimani mogu najmanje uraditi za stradale u tom periodu.

Reis Fejzić, Džavid Šabović i Rafet Husović prate izvođenje programa u Plavu

Reis Fejzić, Džavid Šabović i Rafet Husović prate izvođenje programa u Plavu

“Hiljade hrišćana i jevreja je stoljećima živjelo u Osmanskoj carevini, imajući svoja vjerska prava. Najveći dio Crne Gore bio je dio te imperije, u kojem su zakoni važeli podjednako za sve. Kada su nestankom te imperije muslimani postali manjina, primoravani su da da promijene vjeru ili u najmanju ruku da budu asimilirani. Slučaj Previje u plavsko-gusinjskom kraju nam to i kazuje, hiljade Bošnjaka i Albanaca je bilo pokršteno. Vjera se ne može silom uzeti, a ni utjerati u čovjeka, a dešavanja u Plavu i Gusinju pomenutih godina su najbolji primjer za to”, kazao je reis Fejzić.”Život i povijest nas uče kako su ljudi, nažalost, gotovo u svemu veoma skloni neredu. Zločin, krvoproliće, laž, nemoral, nepravda, mito i korupcija, nasilje i kriminal, neodgovornost, nemar, nevjerništvo, oholost, zagađenje prirode – sve su to samo neki od oblika nereda koji ljudi generiraju na Zemlji. Kur'an osuđuje sve vrste zločina bez obzira od koga dolazili i prijeti najžešćim i najtežim kaznama. Važno je znati da ne postoje narodi koji čine zločine. Nema zločinačke nacije, kao što ne postoje ni nacije isključivih dobročinitelja. Zločinci imaju imena, bilo da to rade pojedinci ili organizovane grupe, podsticane ili nesankcionisane i od same države, kao u slučaju Plavsko-gusinjskog masakra. Obilježavanje ovih događaja prilog je rasvijetljavanju zločina i jasnom ukazivanju na odgovornost onih koji su to uradili, pomagali, planirali ili nijesu ništa uradili da se on spriječi.

“Ne recite za šehide da su mrtvi, jer oni su živi ,ali vi to ne vidite”- kaže Bog Uzvišeni u Kur-anu. Kuće plavsko-gusinjskih šehida su u Dženetu, iako ne znamo gdje su njihove kosti na ovom svijetu.

“Zar mjesec i sunce gube sjaj, kada zadju ?”- kaže hazreti Mevlana. Našom dovom pred duše ovih šehida, mi podsjećamo na svjetlost njihovih lica koja su gledala u oči nepravdi i zulumu.
Današnja dženaza, nakon sto godina, govori nam da je došao vakat u kome možemo slobodno, primjereno nama muslimanima, sjetiti se onih koji su umrli ne želeći da svjetlost din-islama utrnu na svojoj rodnoj grudi. Nezaborav je najmanje što možemo da uradimo za njih. To znači da je I naš I njihov vatan, polako oslobađa nametnutih predrasuda o islamu I muslimanima, kao strancima I nepoželjnima u svojoj vlastitoj zemlji. Mnogo puta, u stoljeću koje je iza nas, muslimani su iskazali da cijene I uvažavaju Crnu Goru, uvijek više I snažnije nego ona njih. Potomci onih koje je Crna Gora često progonila, uzvraćali su lojalnošću I odgovornošću, kada je toj istoj državi najviše trebalo. Vjerujemo da će snaga odnosa u budućnosti biti više okrenuta na brizi države Crne Gore o njenim manjinskim narodima. Istinito svjedočanostvo u njenim budućim udžbenicima historije o plavsko-gusinjskom zločinu, jedan je od koraka koje očekujemo na tom putu. Neka je vječni Božji rahmet nad svim žrtvama Plava I Gusinja iz 1912. I 1913.godine, I svim šehidima Balkana, koji su u tim godinama i mnogo puta u proteklom vijeku, umrli zbog svog dina I imena!

Učenje dove nakon dženaze-namaza

Učenje dove nakon dženaze-namaza

Albanci i Bošnjaci Plava i Gusinja nisu poginuli radi svoje nacije već zbog svoje vjere, din-i islama. Zato ih samo vjera treba u budućnosti spajati! “Današnja dženaza nakon 100 godina, govori nam da je došao vakat u kojem možemo slobodno, primjereno nama muslimanima, sjetiti se onih koji su umrli, ne željeći da svoj svjetlost islama utru na svojoj rodnoj grudi. Mnogo puta u stoljeću koje je iza nas, muslimani su iskazivali da cijene i uvažavaju Crnu Goru, više i snažnije nego ona njih. Vjerujemo da će snaga odnosa u budućnosti biti više okrenuta na brizi države Crne Gore o njenim manjinskim narodima, istinito svjedočanstvo u njenim budućim udžebenicima historije o plavsko-gusinjskom zločinu jedan je od koraka kojeg očekujemo na tom putu. Draga braćo Plavogusinjani, potomci šediha, budite ponosni na ovom tužnom skupu, jer ova dženaza treba da vas učini ponosnim”, kazao je reis Rifat ef.  Fejzić.

“Vjera se ne može silom uzeti, a ni utjerati u čovjeka, a dešavanja u Plavu i Gusinju pomenutih godina su najbolji primjer za to: „La ikrahe fi-dini“. „Nema prisile u vjeri“. Ovo su ,također, riječi Boga Uzvišenog u Knjizi Njegovoj. Čovjek se rađa sa vjerom u srcu. Ali, vjera je i čovjekov izbor u životu. Nikome nije dozvoljeno da na silu prevodi u islam. Prelazak u islam dozvoljen je samo slobodnom voljom pojedinca. Hiljade hrišćana i Jevreja- Sefarda stoljećima je živjelo u Osmanskoj carevini, od Istanbula do Beča, imajući vjerska prava, u kojima su potpuno autonomno uređivali svoje vjerske zajednice, i odnose u njima. Najveći dio Crne Gore bio je dio te imperije, u kojoj su zakoni važili podjednako za sve podanike i muslimane i nemuslimane.

Gosti iz Plava i dijaspore prate manifestaciju "Vakat zuluma" povodom nasilnog pokrštavanja i genocida u Plavu i Gusinju (1912-1913)

Gosti iz Plava i dijaspore prate manifestaciju “Vakat zuluma” povodom nasilnog pokrštavanja i genocida u Plavu i Gusinju (1912-1913)

Nažalost, kada su, nestankom te imperije, muslimani postali manjina bili su primoravani da promijene svoju vjeru ili u najmanju ruku da se asimiliraju. Slučaj Previje u plavo-gusinjskom kraju nam to bjelodano kazuje. Hiljade Bošnjaka i Albanaca bilo je pokrštavano. U Kur'anu se kaže: „Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika“ (En-Nahl: 106).
Od Ibn Abbasa, velikog islamskog učenjaka se prenosi da je rekao: „Allah je ljude obavijestio da onaj ko, nakon vjerovanja, uznevjeruje, da će zaslužiti Allahovu srdžbu i veliku patnju. A onaj kome jezik izgovori (riječi nevjerovanja) a srce mu govori suprotno, kako bi se spasio neprijatelja, on za to nema nikakve smetnje, jer Uzvišeni Allah će suditi Svojim robovima prema onom za što su im srca vezana“. Vjera se živi i čuva, ona se pohranjuje u srcu čovjeka. Vjera se ne može silom uzeti kao što se ne može silom utjerati u srce čovjeka. Prisila rađa licemjera a ne iskrenog vjernika, a licemjeri ne trebaju nikom. Onaj Avdaga iz Plava , koji je popu Šekularcu, dok ih je krstio i polivao vodicom, rekao: „Pope, de požuri malo, prođe nam ikindija!“- uistinu, nije bio licemjer.
Muslimani ovih prostora su dolaskom osmanske imperije prihvatil islam i na taj način revertirali u sebi prirodnu vjeru koju islamistika naziva fitrom. To je monoteistička vjera koja ne trpi nikakve oblike politeizma i idolatrije. Ona se temelji na nauci, a ne na mitologiji. Nema svetaca i posrednika. U njoj su zabranjene sve stvari koje štete čovjeku i društvu. Musliman je samo onaj od čijeg jezika i ruku su pošteđeni ostali ljudi. Sa takvom vjerom živjeli su muslimani Plava i Gusinja u demokratskoj Osmanskoj imperiji davala slobodu vjeroispovijesti svim ljudima. Međutim, nakon odlaska osmanlija, mračna avet nadnijela se nad Plavskim jezerom negirajući vjerske i dunjalučke tekovine svojih sunarodnika. Potpomognuti mitskim epovima i strašnim poetama čekali su samo na klimanje glavom da krenu u osvetu „turcima“ nakon istrage „poturica“. Neki su platili glavom, a neki mudro izbjegli sigurnu smrt i spasili vjeru i običaje. I jezik. Primjeri plavo-gusinjana u to vrijeme nam govore jednu veliku istinu: islam u njihova srca nije ušao silom, niti se mogao na silu istjerati iz njihovih srca! kazao je reis Fejzić.

Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, koji je i predsjednika organizacionog odbora za obilješavanje stogodišnjice zločina, je kazao da je današnji dan “sjećanje na nevino stradale Bošnjake i Albance ovog kraja, koji su stradali nakon što su odbili da promijene svoju vjeru”.

Orhan Šahmanović predsjednik Opštine Plav i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje neslavnog jubileja u Plavu

Orhan Šahmanović predsjednik Opštine Plav i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje neslavnog jubileja u Plavu

“Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Nadamo se, da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore, a isto tako i da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha, da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913. Mi Bošnjaci i Albanci imamo obavezu, da se jasno i nedvosmisleno odredimo protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad žrtvi, a šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog”, kazao je Šahmanović.

On je dodao da moraju dignuti glas kada je ljudski život ugrožen i kada je ljudsko dostojanstvo poniženo.

“Tu nema ni nacionalnih ni etničkih granica, tu postoji samo granica između dobra i zla, a mi moramo biti na stranu dobra. Došlo je vrijeme da o Previji u našoj Crnoj Gori možemo javno i otvoreno govoriti. A pamtimo vremena kada je to bila tema koja se šuti. Ako naša država uradi sve, da se ovi zločini rasvijetle, još više će biti naša. To je bio zločin protiv čovječnosti i zločin protiv Boga, a počinjen je u ime Boga”, rekao je Šahmanović.

Kako je kazao cjelokupno stanosvništvo plavsko-gusinjske kotline nasilno je pokršteno, a sloboda na odabir vjere je bila ukinuta.

“U tim trenucima stotine Plavljana i Gusinjana je odbilo da promijeni vjeru. Podignutog čela otišli su u sigurnu smrt. Za nas, to su najveći borci za ljudska prava. Ubijeni su zbog toga što su bili druge vjere i što su imali drugačija imena. Zločini o kojima govorimo ne smiju biti tek puke riječi koje će se prevaliti preko naših usana. Moramo znati osjetiti težinu zločina, svo zlo i svu bol koja je našim precima nanešena. Utvrđivanje i konačno priznanje istine o zločinima nad muslimanima Plava i Gusinja počinjenih od strane tadašnih crnogorskih vlasti i utvrđivanje odgovornosti najuzvišenija je dužnost naše generacije. Spomen obilježje ubijenim u 1912-1913 godini naša je obaveza, i to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se zločin nikada više ne ponove“, kazao je Šahmanović.

Pored zvaničnika Mešihata IZ-e u Crnoj Gori obilježavanju su prisustvovali potpredsjednik Vlade, Rafet Husović, potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić, poslanici Skupštine Crne Gore, te predstavnik dijaspore SAD-a gospodin Bajram Babi Koljenović.

Dž. Redžematović

Tags:

1 Comment
  1. Reply Alem 31. Marta 2013. at 17:31

    veoma dobro !!!

Leave a reply