I posljednji Rom na Koniku prekinuo višedecenijsku tradiciju
Bio sam posljednji Rom ovdje na Koniku koji je slavio Đurđevdan. Slavio sam ga do prošle godine. Ali, opredijelili smo se za muslimansku vjeru, neću ga više slaviti. Svi ovi naši Romi okrenuli su se islamu, ni oni više ne slave Đurđevdan – što ja da izigravam pametnijega od njih… Ko slavi Đurđevdan neka mu je sa srećom, ja čekam Bajram, koji ću ove godine proslaviti u Meki – kazao je šezdesetčetvorogodišnji Banuš Bajra.
Umjesto jagnjadi okačenih na verigama, domaćih pita pečenih ispod sača, kolača i raznih drugih poslastica, uz trpezu sa rođacima i prijateljima, kako je bilo do prošle godine na Đurđevdan, u dvorištu domicilne romske porodice Bajra na Koniku juče je bio sasvim običan dan.
Umjesto vesele igre uz glasnu romsku muziku, što je godinama bilo uobičajeno, juče sasvim drugačija slika – glava kuće Banuš Bajra sa ženom Sevdijom, sinom Sebastijanom i snahama sjedjeli su čavrljajući ili radeći svakodnevne kućne poslove.
Bilo je toliko mirno da je u kolijevci, na krevetu pored Banuša, spavala najmlađa članica porodice.
Volja
– Više ne slavim Đurđevdan, ove godine sam s tim završio. Okrenuo sam se potpuno islamu. Krajem ovoga mjeseca idem na hadžiluk u Meku, prvi put u životu – govori šezdesetčetvorogodišnji Banuš Bajra, uz napomenu da njegov sin Safet, koji živi u Zeti, ipak nastavlja tradiciju proslavljanja Đurđevdana.
Ove godine, dodaje Banuš, nije bilo ni tradicionalnog jutarnjeg kupanja u Cijevni, branja cvijeća, kao ni pripreme svečanog ručka povodom obilježavanja Đurđevdana.
– Bio sam posljednji Rom ovdje na Koniku koji je slavio Đurđevdan. Slavio sam ga do prošle godine. Ali, opredijelili smo se za muslimansku vjeru i neću ga više slaviti. Svi ovi naši Romi okrenuli su se islamu, ni oni više ne slave Đurđevdan, što ja da izigravam pametnijega od njih. Idemo u džamiju da se molimo Bogu… Moramo da znamo što smo mi Romi – da li smo muslimani ili nijesmo – i treba da se pridržavamo vjere – poručio je Banuš, napominjući da će krajem ovog mjeseca iz Crne Gore u Meku poći 200–300 muslimana.
Naglašava da na ovu njegovu odluku niko nije uticao, već da je to uradio isključivo svojom voljom.
– Nama je Bog sve dao, mi moramo da se okrenemo Bogu, da klanjamo, da se molimo i zahvaljujemo mu na ispunjenim željama i onome što imamo, jer Bog je jedan – kako za tebe, tako i za mene – za sve. Okrenuli smo se vjeri. Ove godine smo prvi put postili ramazanski post. Ko slavi Đurđevdan – neka mu je sa srećom. Ja čekam Bajram, koji ću ove godine proslaviti u Meki – priča Bajra.
Poštovanje
Naš sagovornik kaže da su ga juče ujutro prijatelji pozivali telefonom da mu čestitaju Đurđevdan.
– Kad sam im rekao da više ne slavim Đurđevdan, već da ću da idem u Meku, bili su iznenađeni. Danas su to saznali. Možda će im faliti naša slavlja za Đurđevdan, ali poštuju moju odluku. Mi ćemo nastaviti da se okupljamo i veselimo, naći ćemo uvijek lijepog povoda za slavlje – uvjeren je Bajra.
Ističe da je ranije išao i u džamiju i katoličku i pravoslavnu crkvu.
– Od malena sam vaspitan da ne gledam ko je koje vjere ili nacije, kao i da poštujem i cijenim tuđu vjeru, kulturu, običaje. Moja porodica u Crnoj Gori živi od 1955. godine, sa svima smo dobri, ne pravimo razliku ko je koje vjere. Za mene postoje samo dva čovjeka – dobar i loš, trećega nema. Hvala Bogu da budemo svi dobro. Želim svima što i sebi i svojoj porodici, da im Bog podari zdravlje, sreću i što više ljubavi, da bude razumijevanja među ljudima. Moramo se slagati, ne trebaju nam ratovi i problemi u životu – samo sloga i mir i da živimo u blagostanju, i mi i naša djeca – zaključuje glava porodice Bajra, koji ima pet sinova i pet snaha, 22 unučadi i osmoro praunučadi.
Autor: Igor Mitrović
Preuzeto sa www.pobjeda.me