Imetak jednog roba neće umanjiti sadaka

ما نقص مال عبد من صدقة

Drage džematlije! Ovog puta naš diskurs je drugi hadis, odnosno rečenica koju je izrekao naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji ne govori po svom hiru. Ona glasi: „Imetak roba se neće umanjiti sadakom.“[1] Broj riječi u njoj je malobrojan ali joj je smisao višestruk i impozantan.

Koliko god Allahov rob dadne svog imetka on mu kod Allaha, dž.š., neće biti umanjen, kako na ovom, tako i na Budućem svijetu.

Upravo tako, naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Imetak roba se neće umanjiti sadakom.“ A razlog tome jeste što ti, Allahov robe, kada daješ sadaku onda svoj imetak prenosiš sa svog računa na dunjaluku na svoj račun na Ahiretu, a oba računa su tvoja – registrovana na tvoje ime. To je ispravno razumijevanje ovog hadisa.  

Zato kada musliman daje sadaku on povlači imetak sa jednog i prebacuje ga na drugi račun, dakle uopšte ga ne umanjuje.  

Vrli prethodnici, prve generacije muslimana, na ovaj način su shvatili ovaj hadis i pravilno ga sprovodili pa su zato kada bi im prilazio neko ko bi tražio pomoć rekli: – Dobro došao, i merhaba, onom koji je došao da nam imetak sa našeg dunjaluka prebaci na naš Ahiret. Dakle, sa jednog na drugi račun.

Zapravo, onaj ko bolje razmisli o tekstovima Kur'ana i Sunneta naći će da oni ne govore samo o ovom kontekstu, već govore o tome da sadaka uvećava imetak. Uzvišeni Allah je rekao:

„Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti“ (El-Bekare: 245).

A na drugom mjestu u istoj suri Uzvišeni Allah kaže:

„Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna“ (El-Bekare: 261).

U istoj suri na trećem mjestu Uzvišeni Allah kaže:

“Ti nisi dužan da ih na Pravi put izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo Allahu za ljubav – a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo” (El-Bekare: 272).

Isto tako u suri Sebe’, Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje“ (Sebe’: 39).

Dakle, istiniti Vjerovjesnik, s.a.v.s., samo istinu je zborio kada je kazao da se imetak roba neće umanjiti sadakom.

A kako da se umanji kada on (s.a.v.s.) kaže u hadisu koji bilježe Buharija i Muslim: „Nema dana u kom robovi osvanu a da ne siđu dva meleka od kojih prvi kaže: Moj Allahu daj zauzvrat onom ko udjeljuje još više, a drugi veli: Moj Allahu daj onom ko je stisnute ruke još veću oskudicu.[2]

Onaj koji udjeljuje i daje sadaku zauzvrat će dobiti još dobra samom dovom tog meleka.

U Tirmizijinom Sunenu iz hadisa naše majke Aiše, r.a., spominje se da su članovi Doma Vjerovjesnika, (s.a.v.s.) – Ehlu-l-bejta – podijelili jednu ovcu – zaklali je i njeno meso podijelili, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ušao i upitao hazreti Aišu, r.a.: – Da li je od nje nešto ostalo? Dakle, nakon te raspodjele i sadaka, na što mu je ona odgovorila: – „Osim jedne plećke ne osta ništa!“ Sačuvali su je za Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer je volio plećku, na šta je on rekao: „Sve je osim plećke ostalo.“[3]

On je stvari shvatio i uvjeravao druge na ovaj način: ono što je otišlo je zapravo ono što ostane, dok onu hranu, piće i odjeću koju trošimo na sebe to će proći i propasti, jer ono što gomilamo je imetak za nasljednike, a što prinosimo to ostaje, pa je kazao: – Sve je od nje ostalo osim plećke!

U Sahih Muslimu se navodi hadis kojeg prenosi Ebu Mes'ud el-Ensari, r.a., da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., sa opremljenom devom, pa mu kazao: „O Allahov poslaniče, ovu devu dajem na Allahovom putu.“ Poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Za nju ćeš na Sudnjem danu imati sedam stotina deva svaka od njih će biti opremljena.“[4]

Također, u hadis-i kudsijju, kojeg bilježe Buharija i Muslim, naš Gospodar kaže: „O sine Ademov udijeli pa ću ti udijeliti.“[5]

A u Bejhekijevom Šu'abu-l-imanu, u hadisu Ebu Hurejre se prenosi da je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Neće čovjek otvoriti vrata davanja sadake ili održavanja rodbinskih veza a da mu Allah neće povećati izobilje (imetka).“[6]

Taberani prenosi hadis u kom navodi da je jedne prilike Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio kod Bilala, r.a., struk datula pa ga je upitao: „Šta je ovo Bilale?“ On odgovori: „Sačuvao sam ga za tebe Allahov poslaniče – malo hurmi – On mu na to reče: Udijeli Bilale, i na boj se da će ti Vlasnik Arša umanjiti.“[7]

Kada se ovo shvatanje usadi u dušu muslimana njegova ruka postane darežljiva i tada spozna da je vrijednost sadake kod Allaha itekako velika, kao što je, kako je zabilježio Hakim u svom Mustedreku, kazao Omer, r.a.: „Spomenuto mi je da se djela (namaz, post, sadaka) takmiče jedna sa drugima pa sadaka veli: Ja sam od vas najbolja.“[8]

A u Muslimovom Sahisu se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Gornja ruka je bolja od donje ruke, a gornja ruka je ona koja udjeljuje, dok je donja ona koja traži.“[9]

Divna li je sadaka, velik je njen značaj a posebno što ona, prema predajama Vjerovjesnika, s.a.v.s., glavni je uzrok brisanja grijeha i sapiranja grešaka.

Zar niste, Allahovi robovi, čitali riječi Uzvišenog:

„Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći preko nekih vaših hrđavih postupaka. – A Allah dobro zna ono što radite“ (El-Bekare: 271).

A u Tirmizijinom Sunenu Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže: „Sadaka gasi grijeh kao što voda gasi vatru.“[10]

Vrijednost sadake je što će ona ući u grob sa onim ko je udjeljivao i pravit će mu hlad iznad glave sve do Sudnjeg dana. Ukbe bin Amir prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao, a to spominje i Taberani u svom Mu'džemu-l-Kebiru: „Doista će sadaka gasiti vrućinu grobova onima koji su je udjeljivali i doista će vjernik na Sudnjem danu biti u hladu svoje sadake.“[11]

Ući će sa njim u kabur, unijet će mu hladnoću i spas sa čarima dobra i blagostanja ako bude data iskreno radi Allaha i pravit će mu hlad na Sudnjem danu.

Sadaka je ključ olakšanja svih poslova. Ako vidiš da će ti neka stvar pasti teško onda podaj sadaku i sjeti se riječi Uzvišenog:

„Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim njemu ćemo Džehennem pripremiti” (El-Lejl: 5-10).

Dakle, sadaka olakšava poslove Allahovim robovima.

Stoga, istinu je rekao Allahov poslanik, s.a.v.s., kada je kazao da se imetak roba neće umanjiti sadakom. Doista, kada je daješ ti sadaku prenosiš sa dunjalučkog računa na onosvjetski.

Lijepu stvar o sadaki pročitao sam u knjizi el-Vabilu-s-Sajjib autora Ibn Kajjima, rhm., u kojoj je zapisao: „Sadaka ima izuzetan uticaj u otklanjanju raznih belaja, pa iako bude data od strane velikog griješnika (fadžira) ili nasilnika (zalima), pa čak i od nevjernika (kafira). Doista, uz sadaku Uzvišeni Allah od njega otklanja razne vrste belaja.[12]

Kada takav čovjek da sadaku, pa makar bio griješnik, zalim ili kafir, ovosvjetske nedaće će ga mimoići, a to upravo govori o velikom značaju sadake.

Međutim, ostaje jedna stvar, kada čovjek povjeruje u Tekstove koji se nalaze u Allahovoj Knjizi i Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima u zavisnosti koliko u njemu bude iskrenosti utoliko će postati darežljiv, kao što kaže Hasan el-Basri, rhm.: „Onaj ko se uvjeri u kasniju nadoknadu postat će punoručan.“[13]

Zato onaj ko vjeruje u ove izrečene Tekstove iz Allahove Knjige i u govor Poslanika, s.a.v.s., takav će postati darežljiv jer će očekivati nadoknadu od strane Uzvišenog Allaha.

Sa arapskog,

Džemo Redžematović

Karabuško bb


[1] Prenosi ga Tirmizija: Kitabu-z-Zuhd, Babu ma dža'e meselu-d-dunja meselu erbe'ati neferi, broj (2325), iz hadisa Ebu Kebšeta el-Enmarija, ra..

[2] Prenosi ga Buharija: Kitabu-z-Zekat, Babu qawlillahi te'ala: Fe emma men e'ata we-t-teqa; broj (1442), i Muslim: Kitabu-z-Zekat, Babu fi-l-munfiqi we-l-mumsiki; broj (1010), iz hadisa Ebu Hurejre, r.a..

[3] Prenosi ga Ahmed (50/6), i Tirmizija: Kitabu sifati-l-Qiyameti, broj (2470).

[4] Prenosi ga Muslim: Kitabu-l-imareti, Babu fadli-s-sadeqati fi sebilillahi, broj (1892).

[5] Prenosi ga Buharija: Kitabu-t-Tefsiri-l-Qur'an, Babu qawlihi: We kane aršuhu ale-l-ma'i; broj (4684), i Muslim, Kitabu-z-Zekati, Babu-l-hassi ale-n-nefeqati; broj (993), iz hadisa Ebu Zerra el-Gifarija, r.a..

[6] Šu'abu-l-iman; broj (3140), iz hadisa Ebu Hurejre, r.a. Također, prenosi ga Ahmed (436/2).

[7] Prenosi ga Taberanija u El-Mu'džemu-l-Kebiru (342/1 broj 1025), El-Bejheki u Šu'abu-l-imani; broj (1283), iz hadisa Ebu Hurejre, r.a..

[8] Prenosi ga Ibn Huzejme u svom Sahihu; broj (2433), i Hakim (416/1).

[9] Prenosi ga Buharija: Kitabu-z-Zekat, Babu la sadekate illa an zahri ganijji; broj (1429), i Muslim, Kitabu-z-Zekat, Babu bejani enne-l-yede-l-ulya hayrun mine-l-yedi-s-sufla; broj (1033), iz hadisa Ibn Umera, r.a.

[10] Prenosi ga Ahmed (248/5), Tirmizija: Kitabu-l-iman, Babu ma dža'e fi hurmeti-s-salati; broj (2616), Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu keffi-l-lisani fi-l-fitneti; broj (3973), iz hadisa Mu'aza bin Džebela, r.a..

[11] Mu'džemu-l-Kebir od Taberanija (267/17 broj 788).

[12] El-Vabilu-s-Sajjib (str. 31).

[13] Prenosi ga Ibn Hiban u Revdati-l-Uqala'i; broj (242). prenosi ga merfu'an el-Qada'iyy u Musnedu-š-Šihab; broj (366), iz hadisa Alija, r.a.. El-Feteni ga spominje u Tezkiretu-l-Mevdu'at (str. 64).

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.