Istanbul – U periodu od 17. 12. do 22. 12. 2013. godine medresa Mehmed Fatih iz Podgorice organizovala je edukativnu ekskurziju u Tursku. U navedenom vremenu učenici su posjetili Istanbul, Bursu i Eskišehir i upoznali se sa znamenitostima ovih gradova i njihovom svijetlom tradicijom i kulturom.
Sa podgoričkog aerodroma otputovala je grupa koja je brojala stotinu osoba. Stigli su u Istanbul u ranim poslijepodnevnim satima. Odsjeli su u hotelu u kojem su boravili nekoliko narednih dana. Nakon kraćeg odmora, uputili su se prema džamiji Sultan Ahmet, uživajući u turskom čaju i zajedničkoj šetnji centralnim kvartom staroga grada.
Istanbul je grad neopisive ljepote, pun života, centar različitih kultura, naroda i religija. Ovaj jedinstveni grad ih je oduševio svojim brojnim kontrastima. Stari dio grada predstavlja muzej na otvorenom: Plava džamija, Aja Sofija, Top-kapi dvorac, Galata toranj… Istanbul je grad između istoka i zapada, grad prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Istanbul ima bogatu, šaroliku i naprednu islamsku baštinu sa bezbroj džamija, šadrvana, tekija, mahala, islamski odjevenih žena, bistrih rijeka, starih kamenih mostova…
Istanbulski ezani paraju okolinu i vesele one koji ih slušaju. U njemu se nalazi veliki broj prelijepih starih kamenih džamija sa vitkim i tankim minaretima.
Drugog dana učenici i učenice su bili počašćeni obilaskom Top-kapi Saraja, gdje se na najbolji način može osjetititi atmosfera istinskog života Osmanlija i doživite pravi duh Turske. Zatim
su se upoznali sa historijatom Aja Sofije, kao i razgledanjem grandiozne Plave džamije i njenih parkova. U njoj su klanjali podne i ikindiju- namaz. Pauza za ručak je bila na brodu, gdje su imali priliku uživati u tradicionalnoj turskoj kuhinji, predivnoj panorami Istanbula i milozvučnim glasovima hora naše medrese, koji su krstarenje Bosforom učinili još ljepšim. ”U Stambolu, na Bosforu, bolan paša leži”.., učenici su pjevušili dobro poznatu sevdalinku kao i osmanlijsku himnu, gdje im se pridružila i posluga na brodu.
Ono što ih je ponajviše oduševilo je svakako Muzej Panorama 1453, gdje su vidjeli na upečatljiv način kako se odvijala bitka za osvajanje Istanbula. Činilo im se kao da je vrijeme stalo. Razgledajući to blago neprocjenjive vrijednosti, ambijent ih neprestano goni da razmišlja o prošlosti, kao da čuju topot kopita, uzvike junaka i udarce mačeva. Zastaje im dah na samu pomisao da se Poslanikov hadis obistinjuje. Istanbul pada u ruke divnom vojskovođi i divnoj vojsci.
Džamija Ebu Ejuba El-Ensarije je bila njihova sljedeća destinacija. Svakako, jedno od najzanimljivijih mjesta u Istanbulu. U njoj su klanjali akšam i jaciju-namaz, nakon čega su posjetili i turbe ovog velikog Resulullahovog prijatelja. Govor vodiča o životnoj priči ovog ashaba je bio poseban doživljaj za sve njih.
U četvrtak je organiziran jednodnevni izlet u Bursu, prvi glavni grad Osmanske države. U Bursi su posjetili džamiju i turbe sultana Murata I, gdje su klanjali podne i ikindiju- namaz. Obišli su drvo nadomak Burse koje je staro više od 600 godina.
Zatim su ručali u starom restoranu gdje je nastao iskender kebab, u kojem se ljubomorno čuva kulinarska tradicija stara više od 600 godina. U svakoj ulici, ispred većine restorana dolaze znaci dobrodošlice sa srdačnim osmjesima kelnera koji vas ispred vrata pozivaju da probate njihovu kuhinju.
Nakon ručka obišli su turbeta osnivača Osmanke države, Osmana Gazija i njegovog sina Orhana Gazija. Akšam i jaciju su klanjali u Ulu džamiji, jednom od najljepših sakralnih objekata Anadolije. Sagrađena je u periodu između 1396-1400. godine. Vrijeme nakon namaza su iskorištili za šoping u bezistanu koji se nalazi uz samu Ulu džamiju.
U popodnevnim satima su nastavili gaziti prostranstvima Turske, uputivši se prema Eskišehiru, koji je proglašen za glavni grad kulture u Turskoj 2013. godine. Tamo su stigli oko 21h, 19. 12. 2013. godine. Uslijedilo je preuzimanje soba i cjelonoćni odmor. Prvo jutro osvanulo je sunčano i poprilično toplo. Poslije doručka uputili su se na nezaboravni obilazak znamenitosti ovog grada, punog dobrih ljudi, prijateljski raspoloženih u svako doba, a topla dobrodošlica im je najveća vrlina.
Eskišehir u prevodu znači Stari grad. Nalazi se na zapadu centralne Turske. Sa 600.000 stanovnika je jedanaesti grad po veličini u Turskoj i veliki privredni centar zapadne Anadolije.
Eskišehir leži uz obalu rijeke Porsku, pritoke rijeke Sakarya, udaljen oko 200 km zapadno od Ankare i oko 350 km istočno od Istanbula. Grad je podijeljen na dva dijela: u niziji uz rijeku je trgovački i industrijski dio grada-Odunpazari, a na brdašcu rezidencijalni dio grada-Tepebasi.
Eskišehir je veliki univerzitetski centar, u kojem djeluju dva univerziteta, stariji i veći Univerzitet Anadolija osnovan 1958. god., sa preko 20.000 studenata i noviji Univerzitet Eskišehir Osmangazi osnovan 1970 god., na kojem studira oko 20.000 studenata. Na spomenutim univerzitetima ima i studenata iz Crne Gore, kao i svršenika naše medrese, koji su nas u ovom predivnom gradu srdačno dočekali.
U Eskišehiru smo posjetili mevlevijsku tekiju u sklopu koje se nalazi džamija. To je grad u kojem je rođen Nasrudin hodža i u kojem je živio Junus Emre.
Posjetili smo i žensku medresu Fatima Sarar. Džumu i ikindiju-namaz klanjali smo u džamiji Hadži Hulusi Doruyol koja se nalazi u sklopu medrese.
Bogatu trpezu pripremila nam je aviokompanija Turkish airlines u Šelal parku, iznad Eskišehira, sa kojeg se pruža pogled na cijeli, zaista prelijepi grad. Dočekao nas je gospodin Emrullah Kirişci, direktor Turkiš-a u Ankari, u društvu sa direktorom Turkiša u Crnoj Gori, gospodinom Oğuzom Turklerom. Vrijedno je spomena da nam je ova kompanija obezbijedila sto povratnih karata za ovu ekskurziju.
U opštini Biledžik obišli smo turbe Šejha Edebalija i Erturula, oca Osmana, prvog sultana i rodonačelnika osmanlijske dinastije. Svi su bili oduševljeni sa bogatim kulturnim nasljeđem, koje ova mala muzej-kasaba sa posebnim ponosom pokazuje. U njoj žive pravi nasljednici Osmanlija. To je grad koji doista opravdava epitet srdačnog gostoprimstva. Kada su saznali odakle dolazimo, uz plač su stari dede stali da ljube ruke našim učenicima, govoreći da i mi pripadamo toj velikoj porodici Osmanlija.
Nakon namaza, vrijeme je iskorišteno za šoping i šetnju na glavnom trgu Eskišehira. Poslije bogate tradicionalne turske trpeze, uputili smo se prema velikoj dvorani gdje se održavala Turkovizija. Naime, riječ je o muzičkom takmičenju koje se po prvi put održavalo, a domaćin je bio upravo Turska. Ovo takmičenje predstavlja pandan Evroviziji i simbol je jednog novog ekonomskog statusa koje je zemlja domaćin počela da uživa na međunarodnom planu. Na njoj su učešće uzele i susjedne zemlje: Kosovo i Bosna i Hercegovina, za koje su naši učenici podjednako navijali.
I sa ovog putovanja ostaju prekrasne uspomene i oduševljenja koja smo rado podijelili odmah po povratku sa svojim porodicama.
Upućujemo dovu Dragom Allahu da nagradi sevapom i dugim životom našeg reisa Rifata ef. Fejzića za sav ugođaj koji nam je omogućio. Veliku zahvalnost dugujemo i direktoru medrese Mehmed Fatih, Rahmanu ef. Kačaru, koji je preuzeo glavnu odgovornost za ovo putovanje. Uz direktora, odgovornost za ovo putovanje je, ujedno, povjereno profesorima: Brunildi Kajošaj, Sadmiru Hadžijiću, Suadu Ukošati, Mujdinu Milaimiju i Džemalu Daciću.
Uspomene sa ovog putovanja će nam ostati skrite u seharama sjećanja, kao i iskustvo koje ćemo zauvijek pamtiti, uz želju da nam Allah, dž.š., omogući da se ponovo vratimo tamo.
Džemal Dacić