Lejletu-l-kadr – noć bolja od dugog života

Lejletu-l-kadr
Lejletu-l-kadr

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

„Ko isposti ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja ramazan vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ ; „Ko isklanja noć Kadr vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijašnji grjehovi“ .

 Odlike ramazana

Ovaj časni mjesec u kom je naređen post, određeno klanjanje namaza, koji se smatra sajmom trgovine dobrih ljudi i sezonom oprosta, anuliranja grijeha, čišćenja srca od nečisti i nemarnosti, odlikovao ga je Uzvišeni Allah lejletu-l-kadrom.
„Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr – a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci“ (El-Kadr: 1-3).

Kadr označava počast i visoki nivo. To je noć velikog značaja u kojoj je objavljena vrijedna Knjiga preko vrijednog Poslanika, (s.a.v.s.).
Lejletu-l-kadr je noć u kojoj je Allah objavio najbolju Knjigu koja je ikada spuštena, preko najboljeg Poslanika koji je ikada poslat, najboljem narodu (ummetu) koji se među ljudima ikada pojavio. Lejletu-l-kadr je, prema tome, noć Kur’ana, noć uzvišenog nebeskog ustava, noć u kojoj je objavljen ovaj Kur’an. Nju je Allah odabrao među ostalim noćima, učinio je, čak, boljom od hiljadu mjeseci. Dobra djela u njoj, pokornost ibadet, namaz, bolja su od djela i pokornosti činjenih hiljadu mjeseci u kojima nema lejletu-l-kadra, a što je jednako 83 godine i 4 mjeseca. To je dug život.

Noć koja je bolja od dugog života

Koliko ljudi od nas želi da poživi, da mu život traje hiljadu mjeseci, radeći dobra djela. Mnogi žele da nakon djetinjstva i mladosti prožive 83 godine, pa kada se tome dodaju godine djetinjstva i mladosti, to bude 100 godina, a to je dug život. Međutim, taj život kojeg čovjek želi da proživi i moli Allaha da mu ga podari kako bi ga proživio u činjenju korisnih i dobrih djela, Allah je u jednoj noći podario sljedbenicima Muhammeda, s.a.v.s. Taj dugi život savijen je u noći – lejletu-l-kadra.

A kadr je počast i uzvišen položaj. To je noć moći. U njoj je objavljena Knjiga moći, preko moćnog Poslanika, za moćnu zajednicu (ummet). Ima li veće vrijednosti od one da djela u toj noći budu bolja od djela koja se nepretrgnuto čine hiljadu mjeseci u kojima nema lejletu-l-kadra.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., primijetio da je život predislamskih naroda prosječno dugo trajao. Vidio je da ljudi ovog ummeta prosječno žive šezdeset, sedamdeset ili osamdeset godina, pa ga je to rastužilo. Jer, želio je da njegovi sljedbenici dosegnu puno dobrih djela kao što su protekli narodi činili, pa mu je Allah, iz počasti prema Božijem Poslaniku i njegovom ummetu, dao ovu noću. Dao mu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Ta noć se ponavlja svake godine u mubareć mjesecu ramazanu. Da li ste negdje drugo vidjeli takvu mnogostrukost?! Ona nije sto posto, niti dvije satotine posto niti hiljadu posto mnogostruka, već jedna noć je bolja od trideset hiljada noći od drugih noći.

Uskraćeni nesrećnik

Kakvog li gubitka za onog kome ta noć prođe a on se ne okoristi njome! Kakvog li gubitka za onog koji uopće ne mari za nju! Kakvog li gubitka za onog koji nije zainteresovan za njeno tačno nastupanje! Zar nije šteta i gubitak da ova noć, čija je vrijednost umnogostručena i čiji su sevapi ogromni, ne zaslužuje pažnju od strane nemarnih i nezainteresovanih ljudi. Jer ko isklanja tu noć bit će mu oprošteni svi raniji grijesi. Koja je blagodat veća od ove?! Koja vrijednost je veća i uzvišenija od ove?! Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu naglasio: „Ko bude uskraćen od njenih blagodati, istinski je uskraćen“.

U drugom hadisu se kaže: „Ko bude uskraćen njenog dobra, uskraćen je svog dobra, a neće biti uskraćen osim onoga koji je istinski uskraćen“ . Ima li većeg nesrećnika i gubitnika od onoga kome ova noć prođe a on bude nemaran i ne okoristi se njome, pa ne zaradi njenu ogromnu blagodat?

Allah u njoj spušta milost i velike sevape; spušta meleke koji ispunjavaju površinu Zemlje. Meleki su odraz milosti i zadovoljstva, te berićeta od strane Allaha Uzvišenog. Tako da spuštanje meleka jednako je spuštanju zadovoljstva, milosti i sevapa… Zato je kuća uskraćena od dobra kada u nju ne ulaze meleki, poput kuće u kojoj je pas bez potrebe, ili u kojoj je kip .

To je noć mira i sigernosti. Sva je u miru od njenog početka pa sve dok zora ne svane: „Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane“ (El-Kadr: 5).

To je noć kadra sa kojoj je Allah odlikovao ovaj ummet i počastio ga nad ostalim ummetima: „A Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar“ (El-Bekare: 105).

Allah Uzvišeni odabira dane, noći, mjesta i osobe koje hoće, jer odabiranje, izbor i odlikovanje je jedino Allahovo, dž.š., pravo: „Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednačuju!“ (El-Kasas: 68). Allah je odabrao tu noć, međutim, taj odabir je odraz Njegove mudrosti pa je zato nama nije tačno obznanio.

Koja je to noć?

Obznanio nam je da je u ramazanu u kojem je objavljen Kur’an. Međutim, koja je to noć u ramazanu? Neki su rekli da je to prva noć ramazana. Hasan el-Basri i neki pravnici (el-fukaha’) i imami, smatraju da je ona sedamnaeste noći ramazana – noć bitke na Bedru u kojoj je Allah spustio meleke: „I u ono što smo objavili robu Našem na dan pobjede, na dan kada su se sukobile dvije vojske“ (El-Enfal: 41). Neki su rekli da ona pada u noći kada je počelo objavljivanje Kur’ana Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kada je otpočet vahj, a to je, prema nekim predanjima (rivajat), sedamnaeste noći ramazana.

Neki ashabi, poput Ebu Se’ida el-Hudrija su mišljenja da je ona dvadeset prva noć ramazana, oslanjajući se na riječi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koje je uputio ashabima: „Da li znate kada je noć lejletu-l-kadra? Zatim su se neki ashabi raspravljali u mesdžidu pa je (znanje) uzdignuto. Dakle, dvojica ashaba su se raspravljali pa je zbog toga nastao razdor, onda je Allah digao znanje sa njegovog srca te im nije tačno obznano koja je to noć, nakon što mu je bilo poznato. Želio je da ih obavijesti o njoj, pa je, nakon što ih je smirio, rekao: „Možda je to za njih bolje“. Njemu je potom rekao: „Vidim sebe kako u rano jutro te noći činim sedždu u vodi i blatu. Ebu Se’id el-Hudri, kaže, a to je čuo od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je nebo bilo vedro i da se odjednom naoblačilo te da je kiša počela padati. Onda je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u zoru te noći, dvadeset prve noći ramazana, učinio sedždu, pa se na njegovom čelu vidjelo voda i blato“ .

Zato je Ebu Se’id el-Hudri mišljenja da je to ta noć, dakle, prva noć od zadnje trećine ramazana. Međutim, neki ashabi i tabi’ini su mišljenja da je to dvadeset sedma noć ramazana. Među njima je Ubejj ibn Ka’b koji se zaklinjao na to što govori, kao što je toga mišljenja i Abdullah ibn Abbas .

Razlog njenog skrivanja

Bitno je da ona nije eksplicite određena. Kao da ju je Allah iz mudrosti sakrio, kako što je od nas sakrio trenutak kada se na dan džume prihvata dova. Ako vjernik potrefi taj trenutak pa zamoli Allaha da mu podari kakvo dobro, On će mu ga podariti . Nije precizirao kada je taj trenutak kako bi src čovjeka bilo vezano za Allaha, da ponizno i s čežnjom moli tokom dana. Također, nije precizirao lejletu-l-kadr jer čovjek olijeni i odmara pa kada bi saznao kada je lejletul-kadr onda bi većinu mjeseca bio nemaran i lijen, sve dok ne bi nastupila ta noć u kojoj bi se više potrudio i nastojao da je otkrije i dosegne. U njoj bi potom klanjao i molio Allaha, skrušeno Mu robujući. Da se to ne bi dogodilo Allah ju je iz mudrosti sakrio od nas. Međutim, postoji jako mišljenje da je ona u zadnjoj desetini ramazana. Jer, Vjerovjesnik, s.av.s., nam je naredio da je tražimo u neparnim noćima zadnje trećine mjeseca ramazana, a to ne bi učinio da nije bio siguran da je negdje među tim noćima.

Kako provesti lejletu-l-kadr?

Obzirom da se u nekim zemljama posti kasnije od drugih, to znači da svaka noć može biti neparna ili parna. Stoga, na čovjeku je dužnost da traga za njom u ostalim noćima zadnje trećine, bez oklijevanja ijedne noći. Dužnost mu je da klanja i da to uljepša. Da skrušeno i smireno klanja namaze: „Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju“ (El-Mu’minun: 1-2). On treba učiti Kur’an, jer kada musliman prouči jedno slovo Kur’ana (harf) imat će desetostruku nagradu za to, kako se navodi u hadisu: „Ne kažem da je Elif, Lam, Mim, jedan hafr. Nego, elif je jedan, lam, je drugi, mim, je treći harf“ . Na njega je da se moli, da je ponizan jer je dova mozak bogoslužja. Ona je, čak, zacijelo bogoslužje!. Hazreti Aiša, r.a., je upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s., šta ako sazna koja je noć lejletu-l-kadr, šta da u njoj govori? On joj je rekao: „Reci: „Allahumme inneke Afuvvun, Kerimun, tuhibbu-l-afve, fa’fu ‘anni“ (Moj Allahu, Ti opraštaš, Ti si plemenit – voliš oprostiti, pa oprosti meni!“) . U Kur’anu i Sunnetu postoji mnogo dova. Među njima je: „Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“ (El-Bekare: 201); „Moj Allahu, molim Te da mi podariš zdravlje i oprost, na dunjaluku i ahiretu“ . Postoji mnogo drugih dova koje se nalaze u Kur’anu i hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A najbolje dove su one koje se prenose iz ta dva izvora, jer učenjem njih, čovjek zarađuje dvije nagrade: nagradu za učenje dove i nagradu za slijeđenje prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i njegove upute.

Vjerovjesnik u zadnjih deset dana ramazana

Od Aiše, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., kad bi nastupila zadnja trećina ramazana, oživljavao noć (raznovrsnim vidovima ibadeta), budio čeljad (da bi ibadetili) i držao se podalje od svojih žena .

Oživljavao je cijelu noć pokornošću, bogoslužjem, učenjem Kur’ana i upućivanjem dova. Budio je svoju čeljad i udaljavao se od svojih žena kako bi i one imale učešća u ibadetu, pokornosti. A osamljivao se u zadnjih deset dana ramazana u džamiju, kako bi mu i noć i dan bili radi Allaha Uzvišenog udubljen u bogoslužju, uživajući u traženju pomoći i spasa od svog Gospodara. Jer kod onih koji su spoznali Allaha (‘arifun) postoji duhovna zaljubljenost i čežnja, te najveći stupanj ushićenja, kako Poslanik, s.a.v.s., veli: „A moja najveća radost je u namazu“ . Kao što je rekao: „Ja zanoćim, a moj Gospodar me hrani i poji“ .
Lejletu-l-kadr je rasprostranjena u ramazanu, a najvjerovatnije je da pada u zadnjoj desetini ramazana, pa zato budite oprezni i tražite je tada.

Dragi muslimani, tražimo više lejletu-l-kadr i trudimo se da što više ibadetimo nego ranije. Trudimo se da činimo dobra djela i da budemo pokorni Allahu više nego ranije. Poboljšajmo naše stajanje, ruku’ i sedždu u namazu. Predajmo se Allahu našim srcima i dušama kucajući na Njegova vrata, koračajući na pragove Njegove milosti, potpuno skrušeni i podignutih ruku, moleći Ga:
„Gospodaru naš sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni“ (El-A’raf: 23) .

BILJEŠKE:

Prethodilo je kazivanje njegovog izvora i porijekla
Prethodilo je kazivanje njegovog izvora i porijekla
Prethodilo je kazivanje njegovog izvora i porijekla
Prethodilo je kazivanje njegovog izvora i porijekla
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili (slika) kip“. Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Bed’u-l-halki (3225), Muslim u El-Libasu vez-zinetu (2106), Ahmed u El-Musnedu (16346), Et-Tirmizi u El-Edebu (2804), En-Nesa’i u Ez-Zinetu (5347), Ibn Madže u El-Libasu (3649) od Ebu Talhe.
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Fadlu lejleti-l-kadri (2016), Muslim u Fadlu lejleti-l-kadri (1167), Ahmed u El-Musnedu (11034), Ebu Davud u Es-Salah (894), En-Nesa’i u Es-Sehvu (1356), Ibn Madže u Es-Sijamu (1766), od Ebu Se’ida el-Hudrija.
Vidi našu knjigu „Fikhus-sijam“ (Propisi o postu, bosanska verzija), str. 115 i dalje. Fethu-l-bari (4/256) i nadalje.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „U petak postoji jedan čas u kojem musliman stojeći na namazu neće zaiskati od Allaha neku hajirli stvar a da mu je On, dž.š., neće dati.“ Riječi je propratio gestikulacijom ruke, u smislu da je taj čas kratrak i vrlo malo traje. Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Et-Talaku (5294), Muslim u El-Džumu’a (852), Ahmed u El-Musnedu (7151), En-Nesa’i u El-Džumu’a (1431), Ibn Madže u Ikametus-salati ves-sunneti fiha (1137), od Ebu Hurejre.
Prenosi ga Et-Tirmizi u Fada’ilu-l-Kur’an (2910), rekavši da je hadis poprilično dobar (hasen), da je pouzdan (sahih) i da je čudan (garib) sa ovog aspekta. Abdurrezak u El-Musannefu, Kitabu Fada’ilu-l-Kur’an (3/375), Et-Taberani u El-Kebiru (9/130), El-Bejheki u Eš-Šu’abu, babu fi ta’zimi-l-Kur’an (2/324), od Ibn Mes’uda. Albani ga u Sahihu-l-džami’u smatra pouzdanim (sahih) (6469).
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (25384). Njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca ispravan, a da su mu prenosioci pouzdani, te da se nalze kod šejhana (Buharije i Muslima). Et-Tirmizi u Ed-Da’vat (3513), rekavši da je hadis hasen-sahih. Ibn Madže u Ed-Du’a (3850), od Aiše. Albani ga u Sahihut-Tirmizi smatra ispravnim (sahih) (2789).
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (4785). Njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca ispravan (sahih) a da su mu sami prenosioci pouzdani. Ebu Davud u El-Edebu (5074), Ibn Madže u Ed-Du’a (3871). Albani ga u Sahihu Ibn Madže smatra ispravnim (sahih).
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Fadlu lejleti-l-kadri (2024), Muslim u El-I’tikafu (1174), Ahmed u El-Musnedu (24131), Ebu Davud u Es-Salatu (1376), En-Nesa’i u Kijamul-lejli ve tetavvu’in-nehari (1639), Ibn Madže u Es-Sijamu (1768), od Aiše, r.a.
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (12293), njegovi kritičari kažu da mu je lanac prenosilaca poprilično dobar (hasen). En-Nesa’i u ‘Išretun-nisa’i (3939), Ebu Ja’la u El-Musnedu (6/199), Et-Taberani u Es-Sagiru (2/39), i u El-Evsatu (5/241), El-Hakim u El-Mustedreku, Kitabun-nikah (2/174), rekavši da je ispravan po uvjetu Muslima koji ga nije iznosio. El-Bejheki u El-Kubra, Kitabun-nikah (7/78). U Et-Tahridžu-l-ihja’ el-Iraki kaže: „prenosi ga En-Nesa’i i El-Hakim od hadisa Enesa sa dobim lancem prenosilaca. El-Akili ga je ocijenio slabim“ (2/32). Albani ga ocjenjuje ispravnim u Sahihu-l-džami’u (3124).
Muttefekun ‘alejhi: prenosi ga Buhari u Es-Savmu (1964), Muslim u Es-Sijamu (1105), Ahmed u El-Musnedu (26211), od Aiše.

Vidi našu knjigu: „Propisi o postu“, str. 129-134.
Dr. Jusuf el-Karadavi

S arapskog,
Džemo Redžematović

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.