Osjećaj vjerničke odgovornosti za sve što posjedujemo u životu, tema je ove priče, koju imam ibn Kudameh bilježi u svom djelu “Et-Tevvabin”. Spoznaja siromaška da će i za najbanalniju stvar koju je imao u posjedu odgovarati na Sudnjem danu, podstakla je istu spoznaju kod samog kralja, koji je mislio da “ima pravo imati sve”.
Predaja glasi:
Pročitao sam u Multaqitu ’Abdu-l-Vahida bin Zejda kako kaže: U Benu Israilu je bio jedan rob koji je imao samo jedan ogrtač i mješinu u kojoj je bila voda koju je davao ljudima da piju. Nakon što mu se primakla smrt reče svojim drugovima: Na ovom svijetu ostavljam samo ovaj ogrtač i ovu mješinu za vodu koju neću nositi na Sudnjem Danu. Kada umrem uručite je tom i tom kralju da je ponese sa onim što je uprtio od ovog svijeta. Nakon što umrije rob obavijestiše kralja o onome što mu je ovaj rekao, te reče: Kralj je ovaj rob koji je bio nemoćan da nosi ovaj ogrtač i mješinu za vodu, a ja sam uprtio od ovog svijeta šta sam uprtio! Uze ogrtač, obuče ga, uze mješinu i napusti svoje kraljevanje i ode ljudima davati vodu kako bi se napili.
Priredio: prof. Afan Latić