POVODOM SMRTI ŠEJHA EL – KARADAVIJA

„Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo“ – ovim riječima ispraćamo one koji presele na Bolji svijet. Prije četiri dana islamski ummet izgubio je svog velikana, šejha Jusufa el-Karadavija, iskrenog čovjeka, pobožnog alima, neustrašivog borca, požrtvovanog mudžahida, umjerenog pravnika, lucidnog mudžtehida, odvažnog reformatora, svestranog mislioca, nepokolebljivog da'iju, znamenitu društveno-političku ličnost, uticajnog odgajatelja; čovjeka koji je u kriznim etapama našeg ummeta imao čvrst i dosljedan stav. Snaga njegovog intelekta, pronicljivosti, personaliteta, hrabrosti da govori istinu, enciklopedijska naobrazba i erudicija, dugogodišnje iskustvo, osjećaj odgovornosti, svjedoci su našoj tvrdnji. Svestrano obrazovan, spajao je ideju i djelo, pozivanje u vjeru i akciju.

U doba postkolonijalizma kada su muslimani bili dezorijentisani, šejh el-Karadavi bio je orijentir  zauzimajući središnji stav ili princip vesatijje – islamske umjerenosti gdje nema pretjerivanja u vjeri niti odstupanja od njenih načela, anulirajući na taj način i ekstremizam i nihilizam. Smatrao je da reforma nije suprotna vjeri, već da je njena srž, međutim upozoravao je na devijacije koje se kriju iza falsifikovanih reformatora ili samoprozvanih da'ija.

Osuđivao je političku, intelektualnu, vjersku i civilizacijsku tiraniju u svim oblicima i formama. Čvrsto se borio za prava Palestine kao države, i bio protiv cionizma.

Učestvovao je u reformi vjerskog diskursa u raznim oblastima. Tako su na polju islamskog prava njegova prva istraživanja bila o zekatu a njegova doktorska studija Fikhu-zekat, postala je referentno djelo u islamskom pravu. Na području muslimanskog pozivanja u vjeri pledirao je da sve muslimanske struje okupi oko islamskih vrijednosti i konstanti. Stalno je pozivao na dijalog, naročito međumuslimanski, vjerujući da je dijalog najbolji sudac među ljudima i da im za to nije potrebno oružje.

Osnovao je brojne institucije i asocijacije, među kojima Svjetska unija islamskih učenjaka, Evropski savjet za istraživanja i fetve, Svjetsku islamsku humanitarnu organizaciju, internet stranicu islamonline.net, i dr.

Ono što je najbitnije, ostavio je za sobom veliki broj svojih učenika koji će nakon njegove smrti pronostiti svjetlo islama i njegovu umjerenost – vesatijju kako je to radio šejh el-Karadavi.

Šejh Jusuf el-Karadavi je djelovao na principu tejsira, olakšavanja u fetvama (pravilima) i tebšira pronošenju radosnih vijesti u da'vi (pozivu u vjeru), te umjerenosti u ideji. Borio se protiv svih destruktivnih struja, onih koji su izbjegavali vjerske propise i onih koji su sa njima pretjerivali, borio se protiv sekti koje su započele sa tekfirom a završile sa eksplozivom (tefdžirom) kao i sa strujama koje su započele sa „civilizovanjem“ muslimanskih društava a završile sa njihovim temeljitim uništavanjem.

Iako je pripadao određenom mezhebu, nije bio isključiv i fanatičan. Smatrao je da islamski ummet prihvata raznolikost islamskih pravnih škola. Sažimao je u sebi olakšice Ibn Abbasa, striktna pravila Ibn Omera, upliv Ibn Hanbela, fikh Ebu Hanife, intencije (mekasid) el-Šatibije, formalizam (zahirijet) Ibn Hazma, jer su svi oni, na svoj način, od Allahovog poslanika tražili pregršt znanja i kaplju pobožnosti.

Bio je tolerantan i nije uzvraćao na ničije uvrede. Svoje strijele odašiljao je ka pravim neprijateljima ummeta. Bio je preokupiran pitanjem Palestine i gorućim pitanjima muslimanskog potlačenog ummeta, ali i drugih naroda. Nastojao je da vrati čast, dostojanstvo i ponos svim muslimanima. Iako se skoro u svemu razlikovao od uleme iz KSA ipak bi im odlazio na dženazu i o njima lijepo govorio. Vjerovao je da je razlikovanje u mišljenju prihvatljivo ali da je razdor zbog nejednakih stavova poguban.

Nema sumnje da će nakon preseljenja šjeha el-Karadavija na Bolji svijet, u islamskom ummetu ostati velika praznina. Njegova intelektualna i naučna baština će nadomjestiti njegovu smrt jer je ostavio blizu 200 napisanih knjiga. Posljednja koja ima 750 stranica zove se Fikhu-l-salat a govori o namazu. Njegove knjige su prevedene na brojne svjetske jezike, a veliki broj su prevedene i na naš jezik.

El-Karadavi je imao mnogo epiteta: Imāmu-l-asr – Vođa savremenog doba, Radī'u-l-vesatijje – Predvodnik islamske umjerenosti, Šejhu-l-dā'ijj – Učitelj islamskih misionara – Fekīhu-l-umme – pravnik ummeta – Ustāzu-l-murebbīn – Učitelj odgajatelja, itd.

Bio je oslonac ummetu i domovini. Tome svjedoči njegovo sedamdesetogodišnje nesebično i plodonosno stvaralaštvo na raznim poljima, na polju islamskog prava, misije, ideje, umjetnosti, kulture, politike, medicine, bankarstva… Svima je dao primjer pobožnog alima koji ne podliježe pritiscima vladara niti podilaženju narodnim masama.

Njegovo poimanje vjere i doktrina povezani su sa osnovama islama na jednoj i savremenim izazovima čovječanstva na drugoj strani. Vjerovao je u raznolikost i pluralizam u okviru jednog muslimanskog ummeta od Mašrika do Magriba. Tumačio je primarne i sekundarne propise u sklopu sveukupnih intencija šerijata. Nejasne pojmove prilikom tumačenja vraćao je njihovom jasnom izvoru, a ogranke osnovama. Njegovo poimanje vjere bilo je da ona gradi a ne da ruši, da spaja a ne da razdvaja. Nastojao je ojačatiti zajedničke karakteristike islamskog bića i pružiti ruku svima koji rade u korist civilizacije, humanosti i mira. Vjerovao je da je mudrost izgubljena stvar vjernika, gdje god da je nađe on joj je najpreči. To je doktrina na čijim osnovama je šejh el-Karadavi gradio institucije i pisao svoja djela.

Zahvaljujući Vladi Katara uskoro će iz štampe izaći Enciklopedija el-Karadavija koja sadrži preko 100 tomova. O životu i djelu šejha el-Karadavija i njegovim implikacijama na društveno-političku zbilju, napisano je preko stotinu magistarskih i doktorskih teza.

To je zaostavština ovog velikog alima kojeg je islamski svijet nedavno izgubio.

Postao je hafiz sa manje od 10 godina. Od ranog djetinjstva ostao je jetim, tako da je odrastao i živio kao ličnost svjesna svojih odgovornosti. Ostavio je sedmoro djece. Svi su doktori nauka. Njegov životni moto bio je ajet „Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. – A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati!“  Znajući za hadis da će Allah ovom ummetu svakih stotinu godina slati onoga ko će obnoviti vjeru, slobodno možemo kazati da je rahmetli šejh Jusuf el-Karadavi bio upravo onaj koga je Allah poslao da obnovi vjeru. Molimo Allaha da ga uvede u lijepi Džennet. Amin! 

Autor: Dž. Redžematović

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.