Medresa kao simbol identiteta

Medresa u Podgorici
Medresa u Podgorici

“Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupati.” Aš-Šura, 43.

Hvala Allahu dž.š. što je Najmilostiviji i što želje pretvara u djela. Konkretan primjer je da se želja za ponovnom uspostavom Medrese u Crnoj Gori, nakon tolikih godina, ostvarila uz mukotrpan rad svih ali, zaista, svih muslimana i drugih koji su bili svjesni šta to znači za nas, za Crnu Goru, za Evropu. A šta ustvari znači i čemu doprinosi postojanje jedne takve srednje škole, i zašto je medresa faktor suživota i prosperiteta? Medresa je tokom povijesti, sve dok je imala tu mogućnost, dokazala svoju veličanstvenost, misiju i želju da odgaja mlade ljude tako da vole i poštuju čovjeka, da pomažu ljudima, ne samo muslimanima već svim ljudima bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, rasnu i bilo koju drugu pripadnost. Medresa je simbol našeg identiteta a istovremeno i dokaz našeg postojanja kroz povijest. Narod bez identiteta je kao glina koju oblikuje sve što je dotakne onako kako neko želi i podložna je stalnim promjenama i izmjenama. Naš identitet garantira nama i budućim generacijama opstanak i pročišćavanje svega što nam se nudi u bilo kojem smislu.

Medresa je prije svega odgojna institucija, a uz to i obrazovna. Naglašavam odgojnu notu. Svjedoci smo vremena u kojem je odgoj zapostavljen, urušen, kada su moralne (univerzalne) vrijednosti zamijenjene lažnim, kada se vrijednosti ne poštuju i kada nisu više prioritet. Savremeni čovjek posjeduje skoro sve u dovoljnoj mjeri, kako u materijalnom, tako i u obrazovnom smislu, pa i u svakom drugom osim moralnog. Materijalni aspekt (i drugi) ne trebaju biti zapostavljeni ali, ipak, odgojna strana čovjeka u njegovom ličnom i društvenom smislu ne smije biti na marginama. Moral treba i mora biti najtraženiji i najcjenjeniji kod današnje individue. Zato je medresa nada cjelokupnom društvu, konkretno crnogorskom, da će kadar koji se kali i odgaja kroz svoje školovanje pokazati pravo lice islama kao monoteističke i neisključive vjere. Budući svršenici će na svojim „leđima“ nositi breme lijepih i plemenitih ideja, koje će promovirati, svaki od njih na poseban način, bili oni imami, profesori, istaknuti društveni i kulturni radnici. Kazivat će i dokazivat svojim primjerima da je tolerancija jedan od segmenata vjere, da su suživot i multikulturalnost mogući i ostvarivi, da se ljudi mogu uzajamno poštivat i surađivat sve dok postoji povjerenje među njima. Tako će Crna Gora, kao buduća članica EU, ponijeti sa sobom najuzvišenije ideale i osobine koje čovjek treba imati i koje treba dijeliti sa drugim ljudima. Čovjek ne treba škrtariti kad je u pitanju iskrenost u riječima, koje se dokazuju djelima; ne treba škrtariti kad je u pitanju ljubav prema čovjeku, kao daru Božijem; ne treba škrtariti u dijalogu, komuniciranju sa drugim i drugačijim te, potvrditi na praktičnom planu da su suživot i tolerancija jedini mogući, odnosno ostvarivi put kojem treba težiti i raditi na njemu. Suživot je dokazan kao povijesna činjenica osim u nekim periodima. Nada postoji i ne smijemo je izgubiti.

Stid je vrlina od Boga propisana čovjeku, ali nije vrlina izbjegavati druge i drugačije. Svako u sebi sadrži i dobro i loše, samo zavisi koliko će se koje razotkriti i u kojoj mjeri (M. Kočo). To dobro treba tražiti, izvlačiti i na osnovu toga se odnositi sa ljudima.

Budući svršenici medrese imaju težak ali uzvišen zadatak, da svojim primjerima i djelovanjima dokažu da možemo živjeti mirno jedni pored drugih sve dok drugima želimo što i sebi. A dignitet čovjeka se ne smije ispustiti iz vida.
Hrana neka nam bude lijep odnos sa svima, a lijek da će sve jednog dana proći i da će se pred Boga stati i odgovarati za sve naše postupke. Imamo pravo htjeti i željeti bolji status, i same pokušaje ćemo cijeniti i na lijep način im uzvratit.

Medresa, ne samo što će biti dokaz opstojnosti muslimana nego će biti i faktor stabilnosti i prosperiteta. Pored uloženog truda, predstoji nam dodatni angažman da medresa ispuni ono što se od nje očekuje kao takve i da obasja punim sjajem naše prostore.

Jedno je sigurno, Islamska zajednica i medresa u Crnoj Gori će ustrajati na tome da budu moderatori etičkih, moralnih, univerzalnih principa koje treba da vladaju kod svakog čovjeka kako u privatnom tako i u javnom životu.

Zejno Omeragić

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.