Nakon završetka mjeseca ramazana mnogi ljudi pitaju o propisu napošćavanja (savmu-l-kada’) i postu kefareta. U vezi napošćavanja interesuje ih, da li odmah nakon završetka ramazana moraju da naposte propuštene dane, da li to mora da bude uzastopno kao u mjesecu ramazanu, te da li se može odgađati ili u odvojenim danima napostiti? Također, pitaju o situaciji ako se napaštanje odgađa sve dok se ne završi naredni ša'ban i nastupi ramazan? Ili pak, kakav je status onoga ko treba da naposti ali prije nego što to uradi umre?
Isto tako, pitaju kakav je propis posta za kefarete, da li treba da se uzastopno poste ili se može razdvajati? Zatim, pitaju koja je mudrost što je Allah učinio post jednim od eliminatora grijeha i njihovih tragova?
Također, pitaju o i drugim vrstama posta koje islam pored posta ramazana i kefareta inicira, a koje je Allah propisao da se poste, naposte ili poste radi brisanja određenih grijeha.
Odgovor na ova pitanja se odnosi na tri kategorije:
Post na kaza
Prva kategorija je napaštanje. Poznato je da je napaštanje posta obavezno za onog ko je djelimično ili potpuno propustio da posti u toku mjeseca ramazana, te da postoje ljudi koji imaju zdravstvenih ili šerijateskih opravdanja, da u određenom periodu, dok im traje opravdanje, mogu da se ifare. U ovo spadaju bolesnik, putnik, žena u menstrualnom ciklusu i nakon porođaja (ar. el-Hajd, el-Nifas). Također, postoje ljudi koji se iftare, ali ne treba im za to kefaret, neki od njih iftari prije zalaska sunca, misleći da je sunce već zašlo, ili konzumiraju hranu nakon zore misleći da zora nije nastupila, a neko katkad pojede ili popije nešto što nije hranljivo, a za svaki od ovih slučajeva treba da naposte dan za dan.
Međutim, ima nekih ljudi koji zanemaruju dane posta u kojima su mrsili, mnogi od njih to bace u zaborav, možda se i sjete ali sami sebe varaju prolongiranjem za naredne dane, nedjelje, mjesece, pa i godine. I tako godina za godinom dok ih ne iznenadi smrt, a obaveza posta ostane neizvršena. Musliman treba uvijek imati na umu pravo koje treba odužiti prema Allahu, te biti svjestan riječi koje se spominju u ajetu o postu, a govore o obavezi i propisima posta: „A onaj ko bude bolestan ili na putu, neka naposti isti broj dana“. Ovaj ajet je napaštanje stavio u isti rang sa postom u njegovo pravo vrijeme u odnosu na bolesnika i putnika, zato je napaštanje preuzelo status posta, a onome kome post izmakne, neka nastoji da to naposti. Ako je Allah obavezao post na kaza’ za one kojim je dozvoljeno da se iftare u ramazanu zbog bolesti ili puta, onda je obaveznije da naposte oni koji se iftare na nedozvoljen nači tokom ramazana.
Požuriti s napaštanjem
Kada je napaštanje ramazanskog posta radnja koju je Allah obavezao vjernicima, onda je, bez sumnje, požurivanje sa napaštanjem u prikladno vrijeme bolje nego njegovo odlaganje. Vjernik ne treba da odugovlači sa izmirivanjem obaveza prema svom Gospodaru nakon što mu je odstranio neprilike, zdravlje mu vratio i vratio ga njegovoj domovini. To iz razloga što čovjek ne zna kada će umrijeti.
Iz tog razloga učenjaci mu prevagnuli da je obaveza hadž obaviti što prije (ale-l-fevr), da nije dopušteno da ga odgađa ako ima materijalnih mogućnosti i bezbjedan put. Ako musliman zanemari obavezu napošćavanja sve do nastupanja sljedećeg ramazana, on mora prvo postiti obavezan post, a potom da naposti protekli post. Ako to bude prolongirao pa umre bez da naposti propušteni post bit će odgovoran za to pred Allahom. Njegov post tokom ramazana u kojem se iftario i zbog toga postao obavezan da ga naposti, ali ga zbog odgađanja smrt pretekla, njegov post će biti nepotpun i neće tim razlogom postići kod Allaha sepen postača.
Uzastopno napaštanje
Što se tiče propisa napaštanja koje uzatopno ili uz preskakanje, postoje dva mišljenja učenjaka. Prvo: da je uzastopno napaštanje obavezno, a oslanjaju se na hadis koji kod muhadisa nije u potpunosti tačan (sahih). Apsolutna većina učenjaka je mišljenja da uzastopno napaštanje nije obavezno, ali preporučuju da se uzastopno naposti iako je ispravno i sa prekidima. Argument za ovakav stav nalaze u uoptšenim riječima Allaha po pitanju napaštanja: „Neka naposte isti broj dana“. Onaj ko ih bude napostio odvojeno također je napostio isti broj dana. Tačno je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao kada su ga upitali o isprekidanom napaštanju: “Post pripada tebi. Zamisli da neko od nas bude dužan, pa vraća to po jedan ili dva dirhema. Pa, zar to nije izmirivanje duga, a Allah prašta i milostiv je.”
Ovo su propisi vezani za napaštanje ramazanskog posta. Treba da se zna da iftarenje tokom posta na kaza ne iziskuje ništa drugo osim napaštanja. Zbog toga nije potreban kefaret i dr., iako je iftarenje bilo namjerno, sa apetitom, jer se u napaštanju traži napaštanje dana u zamjenu za dan osnovnog posta: „Isti broj drugih dana.“ (El-Bekare: 185)
Post radi kefareta
U vezi propisa posta kefareta treba da se ima u vidu prvo: da je post kefareta propisan zbog prekršene zakletve:
„Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se!“ (Al-Ma'ide: 89).
Ajet ukazuje na dva propisa: Prvi, da je post zbog kefareta prekršene zakletve nastupa nakon što krivokletnik ne bude u stanju da nahrani ili oblači siromahe. Drugi; da je ovdje riječ o postu od tri dana, generalno, dakle, može biti uzastopno a može i isprekidano. Neki učenjaci smatraju da je neophodno uzastopno što potkrepljuju dokazima koji nisu (sahih) relevantni. Primjetno je ovdje da kefaret zbog krivokletstva, koje je počinjeno sa jednim od Allahovih imena, tako da krivokletnik koji se kune nečim drugim, mimo Allaha, poput, Vjerovjesnika, oca, ili Ka'be, nije potreban kefaret. Jer to se ne smatra legalnom zakletvom koja za sobom povlači propise za prekršenu zakletvu.
Također, post kefareta je propisan zbog ubistva i zihara, ali je u oba slučaja propisan uzastopno. U kefaretu zbog ubistva iz nehata se navodi:
„Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je“ (An-Nisa’: 92).
A u kefaretu za zihar se navodi:
„Onaj koji ne nađe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne“ (Al-Mudžadele: 4).
U ovim ajetima se eksplicitno traži kontinuirani post radi ova dva kefareta. Vjerovatno je diskontinuitet posta prilikom kefareta za krivokletstvo i napaštanja propuštenih dana ramazana, te kontinuitet posta u kefaretu za ubistvo iz nehata i zihar, to što Allah zna da se Njegovi robovi mnogo kunu ali i krše zakletvu; zna i za rijetkost ubistva iz nehata i zihara tako da je za češća djela određena lakša ispravka. A što se tiče druge strane određena je stroža kazna iz razloga što ubistvo ostavlja veće posljedice po nevine ljude a zihar na mirne žene, a to nije slučaj prilikom zaklinjanja i kršenja zakletve.
Mudrost propisivanja posta zbog kefareta
Mudrost propisvanja posta kao vrste eliminatora i brisača prijestupa odnosi se na opštu ulogu posta koju je Zakonodavac namjenio radi ostvarenja pozitivnih životnih navika čovjeka, a to je duhovni odgoj, uspostava moralnog života, navikavanje na strpljenje, voljno podnošenje poteškoća i smiono susretanje s bolovima i nedaćama.
Bez dvojbe, progres jednog naroda se ostvaruje naoružanjem s ovim principima koju možemo računati kao vanrednu situaciju i suzbijanje nepogoda. Stoga, izrečeni su mnogi sahih-hadisi od strane Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji podstiču na post u određenim danima, a oni su podijeljeni po mjesecima i sedmicama upućujući muslimana na sredstvo za liječenje i zaštitu od potencijalnih grijeha. U to spada: post šest dana ševvala, post onda kada god čovjek može zapostiti u mjesecu ša'banu, post na dan ašure, post na dan Arefata za onog ko nije na hadžiluku, te tri dana svakog mjeseca (bijeli dani), kao i ponedjeljak i četvrtak u svakoj sedmici.
iz knjige Fetve autora Šejhu-l-Azhara ve imami-l-ekbera Mahmuda Šeltuta
preveo, Džemo Redžematović