Šerijatski propis obrezivanja žena (cirkumcizija) II dio

Dokaz analogije (el-kijas)

Da li analogijom možemo dokazati obaveznost ili pohvaljenost obrezivanja žena? Nekima to pada na pamet, pa obrezivanje žena posmatraju kroz prizmu analogije obrezivanja muškaraca, vjerujući da se zakon podjednako odnosi na muškarca i na ženu. Tako na primjer kada Allah, dž.š., kaže: „O ljudi“ ili „O vjernici“ On se ujedno obraća muškarcu i ženi. Islamsko-pravni propisi obuhvataju oba spola u obredoslovlju (ibadat) i međuljudskim odnosima (mu'amelat), osim ako se jedno od dvoje, ne izuzme što je rijetkost i ne utiče na osnovu pravila. Zato su neki nestrpljivi učenjaci požurili kazati kako žene podliježu analogiji prema muškarcima kad je u pitanju propis cirkumcizije, jer je Poslanik, a.s., rekao:

“إنما النساء شقائق الرجال”
„Doista, žene su rođene sestre muškarcima“ .

A Allah, dž.š., kaže:

„فَاسْتَجَابَ لَهُمْ رَبُّهُمْ أَنِّي لا أُضِيعُ عَمَلَ عَامِلٍ مِنْكُمْ مِنْ ذَكَرٍ أَوْ أُنْثَى بَعْضُكُمْ مِنْ بَعْضٍ“

„I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.“ (Alu Imran: 195).

Ajet ukazuje na činjeinicu da je čovjek od žene i da je žena od čovjeka. Ona njega dopunjuje i on nju dopunjuje. Njih dvoje ne mogu jedno bez drugog, pa zašto onda ne bi postojala analogija među njima?
Na to kažemo da su za analogiju potrebni preduslovi koji se moraju ispuniti. Jedan od njih je opšta i uzajamna uzročnost (‘lleh) među stvarima koje uspoređuju (el-mukis) sa stvarima koje se uspoređuju (el-mukis alejhi), dočim taj preduslov ovdje izostaje. U te preduslove, također, spada i to da ne postoji osnovani razlog nepodudaranja između dijela stvari koja uspoređuje sa osnovom stvari koja se uspoređuje, jer će se u suprotnom takva analogija odbiti pod izgovorom da te dvije stvari nemaju ništa zajedničko. Bez sumnje da u predmetnom slučaju postoji velika razlika između muškarca i žene, jer se muškarci obrezivanjem okorištavaju, a žene, nasuprot tome, povrjeđuju i zadobijaju razne negativne posljedice. Pored toga osnovno pravilo je zabrana deformacije i mijenjanja Allahovih stvorenja, te kidanje dijela tijela kojeg je Allah stvorio. To pravilo je izuzeto kod obrezivanja muškaraca, a sve ostalo je ostalo na nivou zabrane. To je u saglasnosti sa jurističkim pravilom koje glasi: propis koji dođe putem izuzeća ostaje na snazi, ali se na osnovu njega ne smije vršiti analogija.

Dvije teorije

Nakon što smo ispitali glavne izvore islama, Kur'an-i Kerim, Sunnet, idžma’ i kijas, i vidjeli kakve nam dokaze o obrezivanju žena pružaju, ostalo nam je da se osvrnemo na dvije osnovne teorije koje pravnik mora uzeti u obzir kada su po srijedi stvari oko čijeg statusa muslimanska elita ima različita mišljenja. Te teorije su vezane za referentna pravila islamskog vjerozakona koja su uspostavili islamski učenjaci raznih islamsko-pravnih škola, odnosno za univerzalne intencije šerijata (el-mekasiduš-šeri'a) koje su izvedene iz jasnih kur'anskih kazivanja.

1) – legalnost zabrane dozvoljenih stvari zbog opšte koristi

Kad pogledamo u dokaze Kur'ana, Sunneta, konsenzusa islamskih učenjaka i analogije, nećemo naći dokaz za obaveznost i pohvalnost obrezivanja žena, niti dokaz da je taj čin zabranjen ili pokuđen. Jer islamski pravnici su mišljenja da je cirkumcizija žena obavezna, pohvaljena ili pokuđena, što znači da su saglasni da je generalno dozvoljena. Međutim, pravnicima je poznato da se dozvoljene i pohvaljene radnje mogu potpuno ili djelimično zabraniti kada se ustvrdi da za sobom nose štetu ili nevolju. Jer ono što je Allah robovima dozvolio to je učinio da bi im olakšao:

„يُرِيدُ اللَّهُ أَنْ يُخَفِّفَ عَنْكُمْ وَخُلِقَ الْإِنْسَانُ ضَعِيفا”ً

„Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće“ (En-Nisa: 28).

Tako kada se praksom potvrdi da se prilikom činjenja pohvaljene radnje nanosi šteta ljudima, ili većini njih, zabrana toga čina postaje obavezna, bazirajući se na pravilo: nema štete ni oštećenog (لا ضرر ولا ضرار) kao što takva praksa može da ostane i da se njeno vršenje razvija, na što ukazuje hadis: „Odsjeci samo navlaku a ne sjeci duboko“, jer je Omer ibn El-Hattab, r.a., nekim ashabima zabranio da uzimaju žene Jevreja i vatropoklonika zbog štete (fitne) koja može zadesiti ostale žene muslimanke.
Ovo pitanje se treba dobro razmotriti, pa kada stručnjaci nepristrasno ustvrde da cirkumcizija zasigurno šteti ženama, ona se mora zaustaviti, a do tada ta pohvaljena radnja se mora zabraniti kako bi se spriječio put zlu, i zabranilo nanošenje štete sebi i drugima. Mi moramo biti tolerantni prema prijašnjim učenjacima koji su nam oponirali, jer njihovo vrijeme im nije ponudilo toliko informacija i naučnih dostignuća koliko nama nudi naše vrijeme. Zato su rekli da se islamsko-pravna decizija (fetva) mijenja s promjenom vremena, mjesta i stanja. Da su do njih doprle informacije koje mi imamo sigurno bi promijenili svoje mišeljenje, jer su oni uvijek bili za istinu. Ako se ukaže potreba obrezivanja nekim ženama shodno uputu liječnika-specijaliste, onda se to mora izuzeti radi ostvarivanja dobrobiti i suspenziranja loših posljedica. Ako neki islamski učenjaci, a sa njima i neki liječnici, odobravaju cirkumciziju žena iz bojazni raspirivanja seksualne strasti u doba puberteta ili punoljetstva koje bi ih odvelo u činjenje harama ili približavanja haramu, onda oni trebaju da znaju da postoji šerijatsko pravilo za koje eminentni učenjaci znaju da nije dozvoljeno pretjerivati u preventivnom djelovanju prema negativnostima kao što nije dozvoljeno pretjerivati u davanju mogućnosti da se negativne pojave rašire. To zbog toga što pretjerivanje u preventivnom djelovanju bespravno ljudima sankcionira mnoge koristi. Ima slučajeva da se u mnogim muslimanskim zemljama žene ne obrezuju pa ipak ne opažamo negativne posljedice kod djevojaka uslijed izostavljanja te prakse. Postoje druge devijacije u koje su uključene obrezane i neobrezane žene, odnosno djevojke.

2) – prilikom rješavanja nekog pitanja logiku pravnika vode pravila

Mišljenje u vezi ovog pitanja oko kojeg se vode žustre polemike, temelji se na nekoliko pravila za koje, ako se dobro razmisli, nema razilaženja:

Prvo:

Osnovno pravilo je da se Allahova stvorenja ne smiju mijenjati već moraju zadržati svoj primordijalni oblik jer Uzvišeni Allah „sve savršeno stvara“ ; „To je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio“ Uz to Allah, dž.š., ništa nije slučajno, niti bez svrhe stvorio: „Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio“. Zato se mijenjanje Allahovih stvorenja smatra satanskim pregalaštvom protiv čovjeka:

وَلَأُضِلَّنَّهُمْ وَلَأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الْأَنْعَامِ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللَّهِ

„I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i, sigurno, ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i, sigurno, ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!“

U hadisima Poslanika, a.s., se navodi:
„Allah je prokleo one koji se tetoviraju i one koji traže da ih se tetovira, one koji čupaju svoje obrve i one koji traže da im se čupaju obrve, one koji prave perike i one koji ih nose, one koji prave razmak između zuba radi ljepote, koje mijenjaju Allahova stvorenja” (muttefekun alejhi).
I muškarci, također, spadaju pod ovaj tretman. Neki ashabi su zahtijevali od Poslanika, a.s., da im dopusti da se kastriraju kako ne bi pali pod iskušenjima strasti, pa im je Poslanik, a.s., to zabranio.
Oslanjajući se na ovo, svi se slažu da obrezivanje žene nema izričitu naredbu pa je šerijatski zabranjeno i nedopustivo!
Drugo: Ako odsjecanje spomenutog ženskog dijela tijela povlači za sobom štetu i negativne posljedice njenom tijelu i duhu, ili joj uskraćuje prirodno pravo na seksualno uživanje sa svojim suprugom, te pravo na urođeni instinkt razmišljanja o tjelesnom zadovoljavanju, jer je Allah ljude takvima stvorio, onda cirkumcizija postaje šerijatski zabranjena, jer pričinjava ženi štetu i kažnjava je bez njene volje. Dočim islam zabranjuje činjenje štete sebi i drugima. Zato su svi islamski pravnici uzeli za moto hadis „nema štete ni oštećenog“ čiju autentičnost potvrđuju razni načini njegovog prenošenja. On je u skladu svih kur'asnkih ajeta koji zabranjuju pričinjavanje štete sebi i ostalima. Zato neki učenjaci zabranjuju čak probijanje ušiju radi stavljanja nakita (minđuše), dokazujući svoj stav da to pričinjava bol za kog ne postoji naredba u šerijatu. Drugi su, pak, donijeli dokaze suprotne njihovim.
Treće: Pod ovaj tretman ne spada obrezivanje muškaraca jer za taj propis postoje jasni šerijatski dokazi koji ispunjavaju kriterije autentičnosti i jasnog dokazivanja. To se smatra prirodnim činom i zaostavštinom ibrahimovske vjere, te pokazateljem islama poput ezana, Bajram-namaza, i sl. Od samog početka islama pa do danas postoji konsenzus islamskih učenjaka u vezi legalnosti ovog propisa. Tako da nije poznato da je neki narod, predio ili pleme odstupilo od tog pravila. Ovaj šerijatski propis je potvrđen konsenzusom savremenih liječnika da obrezivanje muškaraca sa sobom donosi velike zdravstvene beneficije kao i prevenciju od raznih karcinomnih i drugih bolesti. Statistika kaže da se danas u Americi od 61% do 85% djece odmah nakon rođenja obrezuje. Ovu informaciju prenijele su najpopularnije američke novine. Poznato je da procenat Jevreja i muslimana nije toliki, što znači da su kršćani sami počeli sa obrezivanjem uvidjevši u tome korist za svoju djecu. Zato nećemo govoriti o obrezivanju muškaraca, jer su na legalnosti i koristi toga složni pravnici i liječnici. Glavno što možemo preporučti je da to moraju činiti doktori specijalisti sa modernim medicinskim alatima u specijalističkim ordinacijama. To se ne smije obavljati u medicinski neadekvatnim prostorijama, kako se to inače u mnogim muslimanskim zemljama praktikuje.
Četvrto: Obrezivanje muškaraca je izuzetak od osnovnog pravila zabrane mijenjanja Allahovih stvorenja. To je potvrđeno jasnim i nedvosmislenim Tekstovima koje afirmira teorijski i naučni konsenzus. Međutim, to nije slučaj sa obrezivanjem žena, tako da taj propis ostaje na osnovi zabrane bespotrebnog nanošenja tjelesnih bolova. Zabrana još više dobija na snazi ako se u obzir uzmu štetne posljedice na koje su ukazali savremeni liječnici.

Stav medicine i nauke o obrezivanju žena

Teoriju zabrane obrezivanja žena potvrđuju upozorenja savremenih liječnika, specijalista za liječenje spolnih i ženskih bolesti, da obrezivanje žena uglavnom šteti i deprimira ženu od legalnog zadovoljavanja strasti sa svojim suprugom. Štaviše, neki liječnici su ustvrdili da se iza obrezivanja žena kriju zdravstvene, psihičke, tjelesne i socijalne negativne posljedice koje se ne smiju zanemariti.

Dr. Ahmed Ševki el-Fendžeri kaže:
„Poznato je da se nervi za seksualni nadražaj žene nalaze u klitorisu te da se nervi za seksualni nadražaj kod muškarca nalaze na vrhu njegovog spolovila. Tako obrezivanje žena, kako eksperimentišu akušeri, znači kidanje klitorisa, a u nekim slučajevima kidanje dijela ruba stidnice. To praktično znači da se žena lišava svih nerava koje emitiraju želju za seksualnim interkursom, što utiče na ženstvenost žene i želju za spolnim odnosom i ostvarivanjem orgazma. Ovo itekako liči kastriranju kod muškaraca… To je dakle, vrsta uništenja njene humanosti, osjećanja i senzibiliteta. Nakon toga žena postaje frigidna a to je jedan od razloga razvoda braka i rasturanja porodice u islamu. Ostaje da na ovo dodamo jednu vrlo opasnu pojavu koja je raširena u djelovima u kojima je aktuelno obrezivanje djevojaka, a to je prinuđenost muškaraca na uzimanje narkotika, poput opijuma i hašiša, kako bi produžili seksualni odnos da bi tom prilikom zadovoljili ženu. Naučnici su se složili da neće biti pomaka u prevenciji uzimanja droga u islamskom svijetu sve dok se konačno ne stane na kraj obrezivanju djevojaka. Ne zaboravimo da cirkumcizija djevojaka, pored negativnog utjecaja na spolne nerve, sa sobom donosi i druge zdravstvene i medicinske nedostatke, jer žene koje to eksperimentišu nisu kompetentni akušeri, pa se vrlo često desi upala i infekcija stidnog mjesta žene. Ta infekcija dospijeva u matericu i jajovode i može prouzrokovati stalnu neplodnost djevojke. Puno akušera naređuje djevojkama, da nakon odsjecanja ruba stidnice, jako sastave noge što uzrokuje priljubljenje i tjeskobu početka rodnice. To uzrokuje komplikovano porađanje, jer je djevojka primorana da joj se izvrši carski rez kako nebi tokom porođaja plod ugušila. Ovo je samo mali dio velikih negativnosti ovog primitivnog običaja.“
Kažu da posljedice koje su spomenuli liječnici, sociolozi i dr. nisu rezultat šerijatskog načina obrezivanja koji je hadisom opisan: „Kada obrezuješ ženu podigni (tj. uhvati samo malo s vrha) i ne odsjecaj mnogo, jer će tako biti sretnija i draža mužu“ već je to rezultat pretjerivanja prilikom obrezivanja. Na taj način se narušava pravo žene na seksualno naslađivanje sa svojim mužem. To su iskusile mnoge žene u Egiptu i Sudanu kada se nad njima izvršilo „faraonsko obrezivanje“ koje narušava osjetljiva mjesta ženskog tijela i mrcvari ženu koja se obrezuje, nasuprot hadisu Poslanika, a.s. Jer potpuno odstranjivanje klitorisa i usnica prouzrokuje sljepljenje i tjesnoću vulve.
Tako se priča, ali zakoni proizilaze iz potrebe ljudi pa ako se ustvrdi da postoji šteta većini onda se on može sankcionirati osim ako se ne ustvrdi da je potreba za njim verifikovana od strane doktora specijaliste, jer potrebe i neophodnosti imaju svoja pravila. Naš šerijat nikada ne zapostavlja stvarnost. Primijetio sam da se u većini arapskih zemalja, osim u Egiptu i Sudanu, djevojke ne obrezuju. izgleda da se ta praksa nasljedila još iz faraonskog vremena. A što se Arapskog zaljeva tiče, te cijelog arapskog Magreba (zapada) i Šama (Sirije), tamo nije aktuelno obrezivanje žena. Postavlja se pitanje kako su tokom prošlih vremena na to njihovi učenjaci ćutali, znajući da su neki pravnici rekli: ako stanovnici (muškarci) jednog grada ili sela ne prakticiraju obrezivanje, na imamu je dužnost da se protiv njih bori, sve dok ne počnu uspostavljati taj običaj koji je simbol islama?
U ovom pitanju ima mjesta za toleranciju. Ljudi se moraju naoružati vjerskim i zdravstvenim znanjem, jer šerijatsko i zdravstveno usmjerenje i edukacija imaju udjela u donošenju i uspostavi zakona. Ne znam da li postoji zakon koji brani obrezivanje u arapsko-islamskim državama u kojima se žene ne obrezuju, ili je taj čin prepušten svijesti i kulturi društva?

O ovoj temi sam ovoliko saznao, a samo Allah govori apsolutnu istinu i upućuje na Pravi Put.

Bilješke

Muttefequ alejhi: prenose ga Buhari u Hadisu-l-enbija (3356), Muslim u El-Fadailu (2370), Ahmed u Musnedu (9408) od Ebu Hurejre.
Nihajetu fi garibi-l-hadis (1223/2), izdavač El-Mektebetu-l-ilmijje, Bejrut.
Prenosi ga Ahmed u Musnedu (26025). Oni koji su ovaj hadis iznijeli kažu da je hads autentičan (u odnosu na druge), a njegov lanac je slab (daif): Abdulaziz bin en-Nu'man: od ljudi (prisutnih) nije spomenuo od svojih prenosilaca nikoga osim Abdullaha bin Rebbaha, a on je ensarija. Njegovo smatranje Gajira ibn Hibbana pouzdanim, ne utiče na to. Ne zna se da je on čuo od Aiše hadis kojeg je prenio Buhari u svom Tarihu-l-kebir (9/6), a ostali prenosioci su ispravni; Ibn Madže u „Taharetun“ (Poglavlje o čistoći) (611); Šafija u Musnedu (768); Ibn Hibban u „Taharetun“ (Poglavlje o čistoći) (456/3); Arnaut kaže: „Lanac mu je ispravan“; Taberani u El-Evsatu (147/7) od Aiše. Albani ga smatra autentičnim (sahih) u El-Džamiu (385). Kod Muslima osnova hadisa je govor o menstruaciji (hajd). Njegov sadržaj glasi: „Kada na nju legne pa organ koji se obrezuje dodirne drugi organ koji se obrezuje, onda kupanje postaje obavezno“.
Prenosi ga Muslim od Ebu Musaa u Poglavlju o menstruaciji (hajd) (349)
Prenosi ga Ebu Davud u El-Edebu (5271); Bejheki u Eš-Ša'bu u Poglavlju o pravima djece i rodbine (396/6), te u El-Kubra, Poglavlju o piću i kazni za konzumiranje (324/8), od Ummu Atijjeh. Albani ga u Sahihu-l-džamiu (498) smatra autentičnim (sahih).
FGM (= Female Genital Mutilation) prije svega je veoma raširena u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etijopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena ima ovakvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, na Maliju, u Senegalu, Burkina Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluotoku (Ujedinjeni arapski Emirati, Južni Jemen) i u djelovima Azije. (http://www.dadalos.org/srbija/frauenrechte/warum/beschneidung.htm) prim.prev.
Uklanjanje klitorisa, unutrašnjih stidnih usana, te unutrašnjeg dijela vanjskih stidnih usana. Preostali dio vanjskih stidnih usana biva pričvršćen trnjem. Ovaj ostatak kože srasta zajedno, a u ranu se stavi mala cjevčica koja omogućava oticanje urina i mjesečnog menstrualnog krvarenja. http://www.dadalos.org/srbija/frauenrechte/warum/beschneidung.htm) prim.prev.
Prenosi ga Ahmed u El-Musnedu (26195). Oni koji su ga iznijeli kažu da je dobar u odnosu na druge (hasen li gajrihi). Lanac prenosilaca mu je slab, zbog slabosti Ibn Umera el-Umerija; prenosi ga Ebu Davud (236); Tirmizi (113) obojica u Poglavlju o čistoći (tahare); Ebu Ja'la u El-Musnedu (149/8); Bejheki u El-Kubra, Poglavlje o čistoći (168/1) od Aiše. Albani ga je ocijenio autentičnim (sahih) u Sahihu od Ebu Davuda (234).
Prenosi ga Ibn Madže u El-Ahkam (2340) od Ibadeta bin es-Samita; prenosi ga Ahmed (2865), a oni koji su ga ispitali kažu da mu je lanac dobar (hasen); prenosi ga Ibn Madže u El-Ahkam (2341); prenosi ga Taberani u El-Evsatu (128/4) u El-Kebiru (228/11) od Ibn Abbasa. Albani ga je ocijenio autentičnim (sahih) u Sahihu Ibn Madže (1895); u Sahihu-l-džami'u (7517) raznim putevima i svjedocima.
Prethodio je njegov opis
Es-Sedžde: 07.
En-Neml: 88.
Alu Imran: 191.
En-Nisa: 119.
Muttefequn alejhi. Prenosi ga Buhari u poglavlju El-libas (5937), Muslim u poglavlju El-libas vez-zine (2124), Ahmed u Musnedu (4724) Ebu Davud u poglavlju Et-teredžul (4168), Tirmizi u poglavlju El-libasu (1759), Nesai u poglavlju El-libas (5096), Ibn Madže u poglavlju En-Nikah (1987) od Ibn Omera.
Muttefequn alejhi. Prenosi ga Buhari u poglavlju En-Nikah (5073), Muslim u poglavlju En-Nikah (1402), Ahmed u Musnedu (1525), Tirmizi (1083), Nesai (3212), Ibn Madže (1848), sva trojica u poglavlju En-Nikah od Sa'da ibn Ebi Vekkasa. „Božiji Poslanik odbacio je Osmanu ibn Mazunu celibat, a da mu je to dopustio, i mi bismo se kastrirali“ (prim.prev).
To je spomenuo dr. Hasan Šems u uvodu svoje knjige „Tajne obrezivanja“ str. 7. izdavač: Mektebetu-l-vadi lit-tevzi’. Džedda.
Mislim da je ovo hiperbolisano, jer uškopljeniku se strasti potpuno uništavaju, za razliku od žena. (Autor).
Islam i seksualni život. Str. 128-129.

dr Jusuf el-Karadavi

S arapskog,
Dž. R.

No Comments

    Leave a reply