Rizik u ime er-Rezzaka, dž.š.

15042318Oni koji u Allaha ne vjeruju, pokušavaju da nevjerovanje nadomjeste krilaticom “vjeruj svojim snovima”. A kada vjeruješ u Allaha, i snovi koje budan sanjaš nisu nesigurna nada očekivanja da ti pomogne maglovito “nešto”, već sigurni oslonac u svog Gospodara, kog spoznaješ Njegovim plemenitim imenima i svojstvima.
Jedno od Allahovih imena je er-Rezzak – Onaj koji opskrbu daje. Jedna djevojka je ubijedila svog pobožnog baba, da istinski povjeruje u ovo Allahovo ime predajući Mu punim povjerenjem svoju sudbinu.
Hatim el-Esamm, mnogo je čeznuo da obavi hadž. Kako se vrijeme polaska približavalo Hatim je bio sve svjesniji da neće imati sredstava da obavi hadž. Suzama je zalivao svoju nemoć, jer nije imao ništa novca za dugog puta, a svojoj porodici je imao ostaviti da se prehrane svega tri dana. Njegova ćerka ga je ubijedila da se osloni na Allaha, i krene na put. “Otkud mi imetak da odem”, pitao je Hatim? Njegova ćerka bješe sigurna: “Daće ti er-Rezzak”. “Šta vama da ostavim?” Daće nam er-Rezzak”, uvjereno je odgovorila djevojka. Uspjevši da ubijedi i majku i braću i sestre da pristanu na Hatimov odlazak.
I čovjek osnažen povjerenjem ćerke krenu na put, ostavivši Allahu u emanet svoju porodicu. Kako nije imao novaca da iznajmi jahalicu koračao je put voljene Mekke pješice za karavanom. Prvog dana putovanja, vođa karavane se razbolje. Zatraži nekog ko bi mu učio Kur'an, da ga bol popusti. Uputiše ga na Hatima. Hatim uči, a Allah dade olakšanje. Vođa karavane veli: “Trošak tvog odlaska na hadž i povratka je moja obaveza.” Hatim zahvalivši čovjeku, zahvali i Allahu i zamoli ga: “Kako si opskrbio mene, molim Te opskrbi i moju porodicu.”
Za to vrijeme, glad je zastrašujućom rukom očaja kucala na vrata Hatimove familije. Svi u kući počeše koriti ćerku koja je nagovorila baba da ode na hadž ostavi ih bez opskrbe. Svi su jadikovali i plakali, a ona bješe smirena. Upitala ih je: “Onaj što je otišao na put, je li on Davatelj opskrbe ili i sam jede nafaku?” “I on jede nafaku”, odgovoriš joj. “Ako je on otišao, nama je ostao Onaj koji nafaku daje”, rekla im je.

Tada pored njihove kuće naiđe svita emiru-l-mu'minina, vladara pravovjernih. Halifa je sa svojom svitom, uglednicima i vezirima išao u lov, i mnogo je ožednio. Poslaše da u Hatimovoj kući zatraže vode za halifu. Siromašna kuća ponudi halifi vode. On se njome oduševi, Allah dade da mu gutljaj vode iz ove skromne kuće smekša srce. Zatraži da vidi domaćina, da ga nagradi što ga je napoijo. Bi mu rečeno da je domaćin Hatim otišao na hadž. Halifa skide pojas svoj ukrašen draguljima i pun zlatnicima te ga dade skromnoj porodici, i još reče: “Ko me voli neka isto učini.” Iz želje da se umile i dodvore halifi, uglednici iz njegove pratnje učiniše isto. Hatimova kuća omrknu puna blaga, kupiše i hranu te jedoše i njihovom veselju ne bi ravnog. Ali, djevojka koja je poslala svog baba na hadž, sada plakaše. Svi se začudiše, dok su plakali i jadikovali ona je bila prisebna. Sada kad se svi raduju, ona plače. Hatimova šćer odgovori: “Stvorenje vas je milošću pogledalo, pa vaša radost nema kraja. A kako bismo se tek radovali kada bi nas Stvoritelj  milošću pogledao.”
Oslanjanje na Allaha, vjera j povjerenje u Njegovo davanje dunjalučkim okom gledano, zahtijeva priličan rizik. Ali se naša omladina danas rijetko usudi da rizikuje poput Hatimove šćeri. Radije rizikuju po kladionicama, kockarnicama, ulažu prepuni nade u šaku uspjeha. Klade se čak i na trke pasa, nervozno preklinju svoje nesrećno pseto da skupi snagu, pobijedi i donese im slavni dobitak. A kako je divljenja vrijedan san u kog vjeruje naša omladina što polaže svoje nade radije u poker-aparat nego u Allahovu opskrbu. A to je ujedno san svih naturalizovanih dokoličara – hleba bez motike.

Pouka ovog istinitog predanja je da kada rizikujemo želeći da učinimo dobro, Onaj u čije ime to dobro činimo, otvoriće pute uspjeha. Kada drugi povjeravaju svoje nade vlastitoj mašti i nadi, mi kao Allahovi robovi, prostrimo sedžadu povjerenja u Allahovu dobrotu, jer mudrost veli:
على نياتكم ترزقون
“Prema vašim namjerama bivate opskrbljeni.”

Priredio: Enis Burdžović

Tags:

No Comments

    Leave a reply