Selmanov Pjev Muhammedu (s.a.v.s.)

Selmanov Pjev Muhammedu (s.a.v.s.)
Selmanov Pjev Muhammedu (s.a.v.s.)

Slava,hvala,velikom Allahu!
Sto ukrasi,Muhammedom Dunjaluk!

Poslanstvo,mu Gospodar odredi.
Vjeru,islam,istrajno da slijedi!

Na zemlju,on spusti rahmet!
I podari nam veliki selamet!

Allah,Allah,ime lijepo!
Umet veliki Muhamed je steko!

Kazi svijetu svetu istinu!
Da Džibrail,čini tebi,stimu.

Velika ćeš iskušenja proći,
Do Dženeta teško je doći!

Kad dođeš,na Sirat ćupriju!
Dobićeš od zlata hamajliju.

Čudit će se tvoji dušmani,
Zašto ti Allah želju ispuni!

O ljepoto,nebeskoga svoda!
Odabran si,od Kurejša roda

Ti pozivaj narode u din,
Tebi ćemo hrliti AMIN!

Tvoje lice ima hidžaret,
U islamu,nađe selamet.
U ramazan,san sam usnio,
S melekom sam ašićare zborio.

Allah ti je poslao,emanet
Slijedi istinu i svoju pamet!

Uzmi pero i ćitab napisi!
O Muhhamedu mevlud završi.

Allah ti je razum dao!
Da se ne bih poslije kajao.

Mevlud će se srcem učiti.
I suze će radosnice liti.

Na tom putu možeš istrajati.
Aškom će ga ljudi slušati!

Poslanik,će biti radostan,
Na tebe aman ponosan!

Nije lahko,hizmet činiti,
Muhammeda u ruku ljubiti!

Ja-Rabbi podari sabur!
Ovaj posao,učini u kabul!

Daleko neka se čuje,
Ovaj Mevlud ko zikruje!

Evo,bolan,kasno nocu pišem!
Za voljenim,žudim i uzdišem.

Sa nebesa,tekbir se čuo,
Poslanik se iz sna trgnuo!

Divan mekam,ko to uči?
To melek,Muhhameda budi!

Probudi se,Božiji miljeniče!
Ovaj tekbir u iman te vuče!

Primi vjeru u jednog Boga,
Zapovijest je,Gospodara tvoga!

I uzdaj se u tvoga Allaha,
Kazuj vjeru,bez imalo straha!

Mekelije,što žive u zabludi,
Kur’anom ih iz mraka probudi.

Tihim glasom, mehkana srca,
Zovi umet da te sluša!

Pa ko hoće da se spasi,
U islamu, neka se skrasi.

Treba dževab Tvorcu dati!
Mnogi će se griješni kajati!

Ko zavoli tebe i Allaha,
Živjet će bez muke i straha!

Muhhamede,dženetski amberu,
Bit ćes uzor cijelom alemu!

Šume, rijeke i izvori,
To Poslanik melekom zbori

Muhammede, miljeniče moj,
Allah ti podao ahlak i odgoj!

Daj od srca Božiju zakletvu,
Da ćeš uzor biti ummetu.

Tvoja staza nurom obasjana,
Tebe zovu sultanom,sultana!

Kud god tvoja noga gazi,
Umet,umet,samo traži.

Učini grad Meku svetu,
I otvori kapije Džennetu.

Sve neka istim duhom diše,
Mekanski prvaci za tobom krenuše.

Zajedno da zovete u vjeru,
Da uživate u mirisu amberu.

Nebesima prašte zvijezde,
Poslaniku zjene bliješte.

Kabo sveta,Allahov dome,
Ashabi se za duše mole.

Dragi Bože ćejfa i meraka,
Džibril Muhammeda,o rame potapka.

Zorom poju, zlatni bulbuli,
Ezan uči na namaz budi.

Pa veliča velikog Allaha,
Kip poruši šejtana Baha.

Kaba čista, bez idola kumira,
Muhammed joj kamen rukom dira.

Pa ničice na sedždu pade,
U slavu Allaha, ima nade.

Pobjedit će,sveta istina,
Mekka bit će utočište muslimana!

Otvorite Mesdžidu-l-haram kapije,
Na molitvu dolaze mekelije.

Da mole se jednom Bogu,
I da piju bistru vodu.

Poređaše se u safovima,
Stade iman pred njima.

Zaigra mu srce u grudima,
Na kijamu već stotinu ima.

Zemlja trešti,nebo ustalasa,
U haremu tekbir se rasplamsa!

Ja Muhammed melek mu šapnu,
A niz lice vrela suza mu kanu.

Svijet se mijenja,bistro oko,
Prođe teško ponizno ropstvo.

Istim dahom,muslimani dišu,
Islamom se bogobojazni okitiše.

Sve Allahu što robuje,
Deredže mu on uzvišuje!

Muhammede ti si Rabbov rob,
On te obasu velikim rahmetom.

I pustinjsko pleme beduina,
Pokori se Allahovim zakonima.

Očistiše duše I srca,
Ka Kabi okreću lica.

Dunjalukom mir zavlada,
Sve živo na sedždu pada.

Pejgambere predvodniče naš,
Ti izvede iz zablude nas!

I krenusmo putem pravim,
Čovjek, nebo, Gospodara slavi!

Ko u srcu Allaha ima!
Duša će mu lepršat nebesima!

Poslaniče prosvjetljenog uma
Spasi nas gibeta i zuluma.

Iz ljubavi aška I lezeta,
Mi volimo našeg Muhammeda.

Zavoljesmo cio Ehli-Bejt
Kao da nastanismo Džennet.

Čista duša šerbet pije,
U haremu Poslanikove džamije.

Ja Muhammed tako ti Allaha,
Ti uzjaši bijelog buraka.

U Jerusalem mesdžidu-l-Aksa,
Kudusom mini bez glasa.

Svečano na Mi’radžu pođi,
Gospodaru uzvišenom dođi!

Tri koraka primače se Bogu,
On naredi, klanjaj mi se robu.

Cio život za mnom si žudio,
Gospodar te do Sidreta vodio.

Odan si bio Mome zavjetu,
Allah prašta grijehe ummetu.

O Allahu rahmeta ti Ttvoga,
Strah me doći do izvora tvoga.

Pa Allahu ničice pade,
On mu žađ za hediju dade.

Noć Kadra uzvišena,
Kur’anom časnim potvrđena.

Dok nebom se tekbir ori,
Muhammed sa Džibrilom zbori.

Džibril kaže: „O Resule budi u saburu
Kuran ću ti objavit na sehuru“.

Selamete te mnogi poslanici,
Trebaš njima u zijaret ići.

Četir ćitaba za četir ummeta,
Učit će se do dana kijameta.

Isa, .a.s., velika činio čuda,
Sudit će se Kur’anom na Dan suda.

Poslanici staće pred ummetom,
I kleti se svojom Kknjigom svetom.

Melek će čitati upisane grijehe,
Istigfare uči dragi Muhammede.

Cijelu noć u molitvi bdio,
Gospodara za umet molio.

Zebanije zatvorite džehenemska vrata,
Dobismo nagradu od Milostivog Rabba.

Gospodaru blagoslovi moj ummet,
Uplakano prozbori Muhammed.

Kamo letiš tico veselico,
Praštiš krilom ko strelicom.

Mami te pustinje vrućina,
Sveta Meka i sveta Medina.

U Meki se Poslanik rodi,
Amina ga u naručje doji

Dva mu oka cakle ko zvijezde,
Sa majkom ko anđeo leže.

Ebu Talib miluje El-Emina,
Dok mu tiho šapti amidža.

Proslavit ćeš naše pleme,
Ime će mo dati tebe Muhammede.

Širom zemlje u tuđine,
Slušat će tvoje istine.

I ako si jetim ostao,
O Bogu si mlad saznao.

Melek ti otvorio prsa,
Da budu ko izvori čista,

Bit ćeš čedan, nevin I častan,
Dušom, srcem, pravi insan.

Čudit će se mnogi ljudi,
Što te ummet voli, ljubi.

Iz Dženneta dođoše hurije,
Pa nude mu mlijeko kamile.

Uzmi, uzmi Miljeniče Božiji,
Okrijepi se sa hurmom založi.

Berićeta od Allaha podosta,
Poštovanjem služimo te dosta.

Jedna hurija u ruke peškir drži,
Ovo ti je peškir da abdestiš

Druga nudi Poslaniku đugum vode,
Za tebe je sve stvoreno rode.

U Allaha velika su dobra,
On te štiti ko najdraža roba.

Dade mnogo berićeta tebi,
Drugom dade više nego sebi.

Allahu se Pejgamber zahvali,
Teško nama kad se budemo rastali.

Pamtit će on milost I stimu
I dženetsku odabranu družinu.

Šehide će pozdraviti selamom,
Zahvalit na pobjedi Bedra slavnog

Kasno noću šetat do doline,
Divit će se zvijezdama više Medine.

Dvades ljeta brzo minu,
Boreći se za Božiju istinu.

Emrom Božijim I njihovom voljom,
Zvao ljude sa družinom svojom.

Ebu Bekir ličnost velika,
Stade prvi uz Poslanika.

Osman dođe u pravi čas,
Pejgambera podrža na glas.

Omer htjede da ga ubije,
Muhammed mu reče evo moga gazije.

Alija kao momak mladi,
Zakleo se vjeru da brani.

Šehadet proučiše četir sokola,
Allaha prihvatiše za Boga.

Muhammeda za svog Poslanika,
Odanog životnog saputnika.

Poslaniku duša se razgali,
Kad su za njim ashabi klanjali.

Plijenio je on mnoga srca,
I blistao kao zraka sunca.

Slava,hvala velikom Allahu,
Što družinu okupi u islamu.

Doće melek Poslaniku da uzme dušu,
Tad će ostat umet na veliku kušnju.

I trebat ćemo pravednog imama,
Može ummet posrnut u smutnjama.

Ko mihrabu prvi dođe,
Taj kušnju morat će da prođe.

Ebu Bekru hilafet pripada,
Pobožan će pravedno da vlada.

Desna ruko na krvavom Bedru,
Ashab prvi odan Muhammedu.

Junak u boju izaslanik u miru,
Svoj imetak potroši na vjeru.

Godine su poslanika smorile,
I rane se mnoge namnožile.

Kunem vas stimanim Allahom,
U Medinu vratite me sabrom.

I kopajte kabur kaburdžije,
Da me spuste ruke hazret-Alije.

Fatima neka suzama me oplače,
Amanet Bilalu u ćefin oblači.

Omeru sam Kur'an ostavio,
A Osmanu za gasul zadužio.

U skromnome domu Alije,
Nema ništa ljepše od Fatime.

O Aliji treba mnogo reći,
Živio je srećno Boga moleći.

Žrtvovao se za obraz I din,
Taj Kurejšija junački sin.

Mnogo je voljeo hazret-Fatimu,
Hediju joj dade od srca burmu.

Tu ljubav ona mu porodom vrati,
Da ima ko sokole spominjati.

Dva dragulja,dva rubina,
Snjima se ponosi cijela Medina.

Voljela se braća, igrala u pijesku,
Učio ih babo borbi viteškoj.

Nepunoljetan sa šesnaest godina,
Alija je na dvoboj izlazio kjafirima.

Nosio je dosjeklicu sablju,
Varaku posječe dušmana, barabu.

Muhammed reče to je moja loza,
Njemu je data ta sablja Božija.

Uzdanica junak u krvavom boju,
Branio je ummet, branio vjeru svoju.

Pustinjski lav Hamza kurejšija,
Sijede brade,ljut kao zmija.

Rutinom je ubio protivnika,

Mekanskog,izdajicu, otpadnika.

Kao lisac na krvavom Bedru,

Zarobio učitelja Ibn Zejdu.

Pa mu reče:”Poklanjam ti život,

Za uzvrat ti ummet nas uči!”

On prihvati, islam, šehadet prouči,

Zejd je prvake prvo prosvetio.

Učase Kur'an, hifz napamet,

Pisaše harfe na kožni pergament.

Prije nego u boj bi krenuo,

Hamza se bi Allahu obratio..

Stari lav nije se dao,

Pustinju je budno nadgledao.

Čuvao je svetu Medinu,

I Džamiju Pejgamberovu divnu.

O Hamza moj amidža, rode,

Muhamed kaže: motri na izrode!

Allah ce ti otvoriti vrata,

U Dženetu selamices brata.

Dedo,dedo,zovu djeca,
Muhammed se smiješi breca

Trče, skaču po pijesku,
On uživa gleda djecu.

Blago meni golubići mali,
Meleci vas uvijek čuvali

O sokoli hazreti Alije,
Pazite se ćafira krvopije.

Pokorite se majci Fatimi,
Ona će vas odgajat u dinu.

Vaš je babo trn u oko,
Munafik mu bi oba iskopao..

I zatro lozu Kurejšija,
Zna to dobro junak Alija.

Za srce ste njemu prirasli,
Čuvaj te se dušmana opasnih.

Vrijeme leti tovari se breme,
Narasli ste Hasane I Husejina.

Zmijsko oko u vas zuri,
A šejtan bjesno se šepuri.

Prhnu golub ka nebu poleće,
Crni haber Fatum donese.

Roje se nad Medinom zvjezde,
Sa nebesa Meleci jezde.

Zikr uči cijela vasiona,
Emer stiže od velikog Boga.

Muhammede reci tvom umetu,
Moja vojska čuva Medinu i Meku.

Zaštitit će tvoj umet,
Obavite slobodno hadž sveti .

Ti u Meku sigurno uđi,
Poražen je onaj ko te kudi

Učinite tavaf Ćabi,
Svakoj duši vjeru usadi.

Kamenujte prokletog šejtana,
Proklet neka je do Sudnjeg dana

Obiđite Dženetu-l-Bekiju,
Đje počivaju islama gazije.

Meka sada slobodno živi,
Drevnom gradu svijet se divi.

Sa svih strana ezani bruje,
Tekbiri se uče, Hira odjekuje.

La illahe-illa-llah !
Muhammeden-Resulullah

O islame,sveti dinu,
Donese nam ti istinu.

Vjesnika cijelog roda,
Muhammeda Božjeg roba.

Više nema idola kumira,
Samo jedan Allah egzistira.

U srcu ima samo mjesta ,
Za Allaha I Muhammeda.

Kad zaželi,svaka duša,
Kur'an časni neka sluša.

Nek se poji I uživa,
I dženetsku baštu sniva.

Teku rijeke rajske bistre,
Kaplju suze mu'minske.

Ponosno samo reci,
Sa šehadetom umrijet ću.

U emanet osta nam vjera,
Sija kao zrno bisera.

Muslime samo dođi dođi,
Selam šalji velikom vođi.

O islame sveti dinu,
Uzivam u tvoju stimu.

O Omere veliki gazijo !
Persiju si bez žrtve osvojio !

Zemlju vatre I zaustre,
Bez I jedne iječi krute.

Pejgamber te zakletvom emanetio,
Kad je budeš mudro osvojio.

Da nijedna žrtva ne padne,
Žene djecu da pripaze.

U cvjetnom gradu Istaharu
Budi zaštita šadrvanu.

Tamo ima raznog cvijeća,
Što na dženet te podsjeća.

Medžnun Lejlu smrtno voli,
Ne daj nekom da ih odvoji.

Oni su naša vjerna braća,
U islamu svaki se vraća.

Vodu bistru piju leptiri,
Šarene se ko dragulj safari.

Pusti šaha neka ode,
U planine snježne gorde.

Persijo zemljo mudraca,
Islam tebi sjaj vraća.

Tevrat, Zebur, Indžil, Kur'an,
Po Džibrilu nama poslan.

Na Sinaju svetoj gori,
Sa Allahom Musa prozbori.

Dade mu Deset zapovjesti,
Da svoj narod obavijesti.

Da vjeruju jednog Boga,
I mane se teleta zlatnoga.

Ko laže I potvori,
Nikome neka se ne moli.

Ćitabi su hak-istina,
Zakon sveti svim ljudima.

Po njima će biti sud,
Kažnjen bit će i gibet i blud.

Sijte ljubav kao cvijeće,
U Džennetu bit će ljepše.

Đe žubori Kevser voda,
Salamit ćes Miljenika svoga.

Salamit ćeš gazije, evlije,
Uživati u lijepe hurije

Musa, Isa, Muhammed
Iz pehara nudiće nam med.

Budi, budi reče on,
Stvori zemlju, vasionu.

Ukrasi nebo zvijezdama,
Život dade pticama.

U paru sve stvori,
Adem, Havu zavoli.

Divno mjesto u Džennetu,
Napraviše zabludu grešku.

Na zemlji ih Allah pusti,
Dunjaluk da surov okuse.

O Havo, majko sveta,
Ademova poroda i umeta.

U utrobi zače sjeme,
Oprosti grijeh tebe.

O majko velikog ummeta,
Bit ćeš žrtva zavjeta.

Allah zna svaku tajnu,
Pustio te da budeš samu.

Opet će te vratit ka sebi,
Ponizna budi na zemlji.

Adem ovu besjedu prenesi,
Na dan suda budite milosni.

Tamo visoko u planine,
Gnijezdo je Božije tišine.

Muhammed uživa u samoći,
Odmara danju i noću.

Sluša otkucaje srca,
Krvotok venama kad zvrca.

Mjesecima nije niko znao,
Kud je Poslanik otišao.

U osami i mrtvoj tišini,
Maštao o svojoj sudbini.

U utrobi svete Hire,
Čak ni zraka ne dopire.

Kad pokrije pećinu tama,
Poslanik gleda ka zvijezdama.

U dubini čista duša,
Ispituje nešto vršlje.

Iz zjena mu sija svjetlo,
Vrti mu se blistav prijesto.

Od umora oborio glavu,
Pa na tren izgubi javu.

Ja Muhammed ustaj, ustaj,
U svjetlost Allahovu gledaj.

Kliče, kliče… ptica,
Više gora, više šuma.

Vreba oko modre visine,
Muhammede svjetlo istine.

Šepuri se cvijet na grani,
Teku rijeke, šume, đulistani.

Škripe vrata, otvara se kapija,
Vrvi puna bijela Džamija.

U mihrabu Poslanik uči,
Da milost Gospodara dokuči.

Svakoj duši Kur'an prija,
Božijim aškom vjernike opija.

Ko okusi hurmu slatku,
Uživat će u velikom ašku.

U Džennetu crvkuću ptice,
Muhammedu nurom blista lice.

Žednog ašika život kuša,
Bilalov ezan melek sluša.

Hrle ljudi sa svih strana,
Usne su im pune selama.

U tom halu u tom ašku.
Ispi mumin ljubavi čašu.

Ikre bismi Rbbike llezi halek,
U Kur'anu traži znanje nauku.

Ko okiti sebe znanjem,
Kod Allaha bit će hvaljen.

Velike će dobiti deredže,
U Bagdadu učite medrese.

Svaki harf je vrijedan zlata,
Znanost vam biće priznata.

Muhammed će na Sudnjem danu,
Voditi ulemu odabranu.

Gospodar će im dati pero,
Da napiše dijelo zrelo.

Zikiri će tajno alimi,
Allaha spominjati u tišini.

Bože jedan nižu tespihe,
Trepere im usne ko list lipe.

Hizmećari voćem ih služe,
Oko njih danju noću kruže.

Ko dobije ključe Dženneta,
Najljepša ga hurija čeka.

Ja Rahmanu, Ja Rahim,
Gospodaru, Tebi se divim.

Poslaniče mi tebe volimo,
Salavat ti srcem učimo.

Zablude si spasio nas,
Hvala tebi miljeniče naš.

Ko Allahu sitkile spominje,
Šehadetom osladi ti ime.

Kur'an časni kad se uči,
Talasa se ašk na duši.

Kakav li je samo berićet,
Kad se slijedi tvoj Sunnet.

O Muhamed, Mustafa,
Za umet si lijek nafaka.

Kad se duša aškom ispuni,
Zbog milosti traže se izuni.

Sijaš kao alem dunjalučki,
Poslaniče ti nas vjere nauči.

Emer dođe od velikog Boga,
Ti si vođa umeta tvoga.

Pitaće te mnogi poslanici,
Odkud tebi odani vjernici.

Ezani se uče širom planete,
Iz ljubavi sultan Muhamede.

O Hatidža ružo iz merdžana,
Muhammedu dušom si predana.

On tebi vazda odan bio,
Srcem te voljena zavolio.

Vjerna si mu družica bila,
Posle njega islam si primila.

Istinu si odma spoznala,
Pejgamberom namaze klanjala.

Osjećaje Poslanik nije krio,
Često bi je u obraz poljubio.

Majčin prsten stavi ti na ruci,
Da pokaže da ste supružnici.

Zajedno ste prošli iskušenja,
Zato srcem od nejga si voljena.

Muhabete pričali sjedeći na sečiji,
Milovala mubarek svoga deliju.

Čestito si čuvala mu dom,
Obradovala Poslanika djecom.

Rađala si bez bola I muke,
Ibrahima,Tarika, Fatimu i Kulsum.

Kad preseli vječno na Ahiretu,
Muhamed te oplaka ko dijete.

Zvjezdano to pada veče,
Karavan gleda kamo kreće.

Selami se dragim ashabima,
Ebu Bekra zadužio amanetima.

Vodi ljude u daleku Etiopiju,
Da oni ništa o Hidžri na znaju.

Spasi starce, žene, djecu,
Idolopoklonici ka Medini kreću.

Tamo vlada pravedni car,
Božiji rob, čovjek dobar.

Treba spasiti taj mali umet,
Poslanik će doći u zijaret.

Ebu Bekr uzmi nešto dirhema,
Daj onima ko kupiti nema.

Hediju krunu zlatnu pokloni,
Da on umet moj od silnika skloni.

Oni vjeru u srcu sobom nose,
I ako im idopoklonici prkose.

Puni mržnje krenuše idopoklonici,
Sa sabljama i kopnama u ruci.

Traže oni vođu Muhameda,
Sve će pobit na nogama što hoda.

O Alahu milosti ti tvoje,
Smiluj se na nas garibe tvoje.

Tebe će mo zikrom slaviti,
Muhamedu mevlud učiti.

Sretna je sveta zemlja ova,
Kad se slijedi vjera Ibrahimova.

Mu'minske su suze čiste i bistre,
I želje naše iskrene iste.

O Allahu Gospodaru vječni,
Učeći tespihe mnogo smo srećni.

Često suze niz lice liju,
Kada namaze klanjamo u Džamiju.

Ništa ljepše od našeg islama,
I učenja pet dnevnih ezana.

Hrle ljudi pobožno na molitvu,
Allahom na sedždu da se sretnu.

O Allahu stvoritelju naš,
U ibadetu jedino je spas.

Evo Tvoga rasplakanog roba,
Dok te moli ne zna koje je doba.

Dok amberi vrtovima cvjetaju,
Duše naše ka tvorcu hitaju.

Pejgambere tvoji smo dužnici,
sebeb si da smo vjernici.

Da vjerujemo u milosna Allaha,
Uputi nas Kur'an knjiga časna.

Jedan Allah koji vječno traje,
Vječno nama utoka je.

Hvala tebi na tom hizmetu,
Ti nam kaza put ka Dženetu.

Volimo te diko Muhamede,
Ti izbori nejake I bijedne.

Tvoj je put obasjan nurom,
Alllaha si veličao Ihlas-surom,

Dužni smo ti učit salavate,
Dove učit za tvoje sevape.

I voljeti tvoje voljene ashabe,
Ebu Bekra, Osmana, Omera, Aliju.

S tobom iz zablude I tmine,
Spasiše nekog Kurejšiju.

Allah nam dao visoke deredže,
Hraniste gladne, pojiste žedne.

Čista srca i čiste duše,
Ne posrnuše šejtanske kušnje.

Ko posada jednu ružu,
Radovat će se mubarek mevludu.

Danju kad se Poslanik rodi,
Raduju se svijetom narodi.

Od mašrika sve do magriba,
Allahovog selame Poslanika.

Stimu čine njemu oslušni meleci,
Odabran je među pejgamberom najveći.

Ne smijemo zaoraviti njegov emanet,
Vjeru nam je ostavio, veliki selamet.

Na Mi'radžu kad je Rabbu bio,
Poslanstvo mu Gospodar potvrdio.

Poslaniku, neka je vječna,stima,
Kad njemu dođe Objava, istina.

Ko ima i malo vjere, imana,
Mevlud, uči, orosi lice suzama.

Ko zaplače od ljubavi aška,
U Džennetu uživat će baška.

Zato braćo žrtvujte sebe,
Čini šefa'at na nas Muhammede.

Dovu učimo Amin!Amin!Amin!
El-Hamdullilahi-Rabbil-alemin!

Essalatu wes-selamu alejke ya resulallah!

Selman Ljačević

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.