Kada je svijet izgledao naopačke: Mape muslimanske civilizacije

Autori, Cem Nizamoglu, Khaleel Shaikh

Prevod, Džemo Redžematović

Zaista su veliki učenjaci iz muslimanske civilizacije svojim mapama preokrenuli svijet; ne samo metaforički, već su i svjetske karte nekada bile doslovno naopačke (s jugom prikazanim na vrhu).

Slika 1. Naslovna fotografija

Reif Larsen (1)

Karta ne predstavlja samo grafikon, već otključava i formuliše značenje; stvara mostove između ovdje i tamo, između različitih ideja za koje nismo znali da su ranije bile povezane.”

U današnjem digitalnom svijetu vjerovatno je svaki kvadratni centimetar naše planete mapiran i zabilježen. Zbog značajnog napretka u komunikaciji i putovanjima, uzimamo često zdravo za gotovo. Morali bismo se osvrnuti samo na vrijeme prije 20. vijeka, kada je kartografska tradicija predstavljala nebrojene mogućnosti i nadahnjivala znatiželju nepoznatog. Iako mnoge životinje mogu obilježiti i identifikovati svoju teritoriju, ljudi su jedina vrsta sposobna za kognitivno mapiranje. [2] Iz tog razloga kartografija predstavlja više od sredstva za lociranje, ali i smisao ljudskog postojanja. [3] Ljudi su počeli da značajno istražuju ​​svijet prije 1000 godina iz razloga trgovine, istraživanja i religije. Kao rezultat, pojavila se potražnja za sve tačnijim kartama i lokacijama nepoznatih kontinenata. Upravo su iz ovog perioda istraživanja, u našoj zajedničkoj istoriji, neke od najdragocjenijih mapa na svijetu stvorili učenjaci, kartografi, geografi i putnici. Zbog te znatiželje, nepoznatog, provedena je detaljna matematička analiza za mjerenje naše zemlje i mora, gradeći ono što danas smatramo ranim korijenima kartografije u muslimanskoj civilizaciji. Zanimljivo je da su kartografi iz muslimanske civilizacije svijet često prikazivali naopako, s jugom smještenim na vrhu.

Slika 2. Tabula Rogeriana, Al-Idrisija 1154. godine, jedna je od najdetaljnijih mapa drevnog svijeta. Ova karta je rotirana kako bi pokazala sličnost sa modernim kartama

Jerry Brotton (4)

Preko Sredozemnog mora, i muslimani i hrišćani pravili su portolanske karte, navigacijske karte bez drugog plana osim osiguranja sigurnog putovanja. Obično bez ukrasa i koncentrisani na crtanje i imenovanje obala, trgovci i piloti koristili su ove mape čiji su egzistencijalni i budući prosperitet zavisili o njihovom brzom i sigurnom prelasku s jednog mjesta na drugo.”

Mnogo kasnije, s otkrićima Novog svijeta krajem 15. vijeka, mape iz muslimanske civilizacije počele su u porastu slijediti modernu kartografsku tradiciju, koju i danas poznajemo. Nema definitivnog razloga zašto je na starim kartama jug postavljene na vrh, ali iz prostorne perspektive, ono što se tradicionalno vidi kao sjever ili jug je sve relativno. Nick Danforth navodi da su „Evropljani napravili te mape [jer] su htjeli biti na vrhu“. [5] To je možda iz sličnih razloga zbog kojih su se muslimani postavili na vrh karata. Jerry Brotton implicira „Može se pretpostaviti da su muslimanski kartografi koji žive južno od Meke željeli da Ka'ba bude na vrhu“. [6] Drugi prihvatljiv razlog mogao bi biti taj što su muslimani jednostavno slijedili prethodnu drevnu kartografsku tradiciju. Ne postoje tačni dokazi koji upućuju na bilo šta od toga, ali bilo je poznato da su se muslimani koristili drevnim naukama i da su ih u mnogim slučajevima poboljšavali, pa čak i ispravljali. Bez obzira da li su na vrhu prikazivali sjever ili jug, imajući na umu dnevni red ili ne, muslimanska civilizacija bila je u korak sa važnim i zanimljivim mapama.

Al-Idrissi, 12. vijek (7)

Kada posmatrač pogleda ove karte i ove razjašnjene zemlje, on vidi pravi opis i prijatan oblik”

Ovdje navodimo nekoliko ključnih primjera mapa iz muslimanske civilizacije:

1. Karta Al-Balkhi, 9. vijek

Slika 3. Mapa Abu Zaida Ahmeda ibn Sahl al-Balkhija (850-934), perzijskog geografa koji je bio učenik al-Kindija i takođe osnivač „Balkhi škole“ zemaljskog mapiranja u Bagdadu. Slika prikazana na „Starim rukopisima i mapama iz Horasana“

Abu Zaid Ahmed ibn Sahl al-Balkhi rođen je 850. godine ne. Porijeklom je iz provincije Balkh Horasan, a zatim je putovao širom muslimanskog svijeta. U Bagdadu je osnovao Zemaljsku školu mapiranja Balkhi, ali se takođe specijalizirao za matematiku, fiziku, fikologiju i druge opšte nauke. Iako je rođen i umro u Horasanu, veći je dio života proveo u Bagdadu, gdje je bio poznat među književnom zajednicom. Karte škole Balkhi mogu se činiti pojednostavljene u prikazu, međutim ovo je bilo namjerno, slično namjeni pojednostavljenih linija koje čine Londonsku podzemnu mapu. [8]

Ibn al-Faqih, 10. vijek (9)

Slika svijeta sastoji se od pet dijelova: glave, dva krila, dojke i repa ptice. Glava svijeta je Kina. Iza Kine je [mjesto] ljudi zvano Wakwak. Iza ovog [države koja se zove] Wakwak stoje ljudi koje niko osim Boga ne računa [kao jedno od njegovih stvorenja]. Desno krilo je Indija, a iza Indije je more; iza ovog mora uopšte nema stvorenja. Lijevo krilo predstavlja Hazar [Kaspijsko jezero], a iza Hazara su dvije nacije od kojih se svaka zove Manshak i Mashak. Iza Manshaka i Mashaka stoje Gog i Magog, obojica su nacije koje samo Bog zna. Grudi svijeta predstavljaju Meku, Hidžaz [zapadnu obalu Arapskog poluostrva], Siriju, Irak i Egipat. Rep predstavlja zemlju od dhat al-Plumdm-a (granica Egipta) do Magreba [sjeverozapadna Afrika]. Rep je najgori dio ptice.”

Iako je al-Balkhi visoko cijenjen kao začetnik ove kartografske škole, neki učenjaci imaju rezerve zbog nedostatka sačuvanih rukopisa koji su zapravo iz vremena al-Balkhija. [10] Zapravo, do danas ne postoji postojeća mapa izrađena direktno od bilo kog od četvorice autora škole Balkhi. Najstariji sačuvani rukopis ove tradicije datira iz 11. vijeka, što je mnogo kasnije od posljednjeg autora škole Balkhi. Iz tog razloga neki učenjaci imaju rezerve prema porijeklu ovih karata. Ovi kartografski rukopisi počeli su da prihvataju ime Balkhi od strane naučnika iz 18., 19. i 20. vijeka. Međutim, uprkos porijeklu mape al-Balkhi koja je podvrgnuta pitanju, ona je i dalje popularno poznata kao „Balkhi karta svijeta“.

2. Karte Al-Istakhri, 10. vijek

Slika 4. Svjetska karta Abu Ishaka Ibrahima ibn Muhammada al-Farisija al-Istakhrija (934. n.e.) zvanog Estakhri. Karta je orijentisana na jug na vrhu, što je uobičajena karakteristika karata u to vrijeme. Slika prikazana u „Starim rukopisima i mapama iz Horasana“

Parvis Tanavoli (11)

Konačno, priznajem da sam se koristio Estakhrijevim kartama zbog lične privlačnosti koju imaju za mene. Po mom mišljenju, to su najapstraktnije slike islamskog Irana.”

Al-Istakhri je bio putnik i učenjak iz 10. stoljeća, koji je rođen u Farsu (Persija). Poznato je da je na njegov rad u velikoj mjeri uticala Al-Balkijeva tradicija i na njega se gleda kao na produžetak njegovog djela. Nakon toga Al-Istakhrijevo djelo zaintrigiralo je Ibn Hawqala i bilo je izvor za njegovu inspiraciju i putovanja. [12] Najznačajnije zemljopisno djelo Al-Istakhrija je Kitab al-Masalik al-Mamalik. Ono malo podataka što imamo o njemu proizlazi iz sastanka Al-Istakhrija i Ibn Hawqala. [13] Nakon svoje početne karte svijeta, al-Istakhri je nastavio seriju dvadeset manjih, regionalnih mapa. Ove mape su se fokusirale na različite regije muslimanske civilizacije. [14] Smatra se da je Al-Istakhri putovao kroz brojne muslimanske narode, uključujući; dijelove Arabije, Khuzistana, Daylama i indijskog potkontinenta. [15] Zanimljivo je da je al-Istakhri jedan od prvih koji je zabilježio postojanje vjetrenjača, koje je izgradio al-Masudi u Sidžistanu, 10. vijek. [16]

Zayde Antrim (17)

Al-Istakhri je sličan al-Muqaddisiju u odnosu prema zapadu, ali Ibn Hawqalu prema istoku.”
Slika 5. Južni Kavkaz
Slika 6. Iz al-Aqalima
Slika 7. Obala Persijskog zaliva

3. Ibn Hawqal karta, 10. vijek

Slika 8. Karta svijeta Abu al-Qasima Muhammada b. Hawqala, komentarisao Shiva Balaghi. Ova karta je orijentisana prema jugu na vrhu

Abu al-Qasim Muhammad Ibn Hawqal bio je oduševljeni putnik iz regije al-Džazira u modernoj Turskoj. Smatra se da su inspiraciju za njegov uglavnom nomadski način života akreditovali al-Istakhri i Ibn Khordadbeh, obojica, ugledni geografi i kartografi. Takođe se vjeruje da je hanbelijski pravnik, Ibn Qudame, takođe bio ključna figura u životu Ibn Hawqala. [18] Za razliku od svojih prethodnika, Ibn Hawqal je bio otvoren za bilježenje svoje biografije u svojim djelima. Proveo je mnogo godina kao putnik, opsežno lutajući muslimanskim svijetom od 943. do 973. godine. Njegova djela imaju tendenciju da uključuju ekonomske detalje i to je neke naučnike navelo na pretpostavku da je bio da'ija ili putujući muslimanski misionar. [19]

Hyunhee Park (20)

Oni [Ibn Hawqal, al-Istakhri i al-Muqaddasi] proizveli su mnoga geografska djela u slobodnoj akademskoj atmosferi koja je cvjetala za vrijeme vladavine Buyida iz dinastije Abbasija.” Hyunhee Park

Kroz susrete Ibn Hawqala sa uglednim i uticajnim ličnostima u muslimanskoj civilizaciji možemo izvući dodatne informacije o njegovom životu. Najpouzdaniji od ovih susreta bio je s vezirom ‘Abd al-Rahmanom III, jevrejskim liječnikom po imenu Hasday Ibn Shaprut. Kaže se da je Ibn Hawqal dao ljekaru informacije o Jevrejima Orijenta u zamjenu za znanje o sjevernoevropskim narodima toga doba. [21] Najznačajnija djela Ibn Hawqala su Surat al-Ard i Kitab al-Masalik wa'l Mamalik (Knjige ruta i kraljevstava).

Ibn Hawqal (22)

On (Istakhri) mi je u svom radu pokazao geografske karte, a kad sam ih prokomentarisao, dao mi je svoje djelo riječima: ‘Vidim da si rođen pod srećnom zvijezdom, zato uzmi moj rad i napravi poboljšanja koja smatraš potrebnim’. Uzeo sam ga, izmijenio u nekoliko pojedinosti i vratio mu ga.”

4. Al-Masudijeva karta, 10. vijek

Slika 9. Al-Masudi je bio arapski istoričar i geograf. Gornja slika je rekreacija njegove karte orijentisane prema jugu na vrhu

Abu al-Hassan Ali ibn al-Husayn ibn Ali al-Mas'udi bio je direktni potomak Abdullaha ibn Mes'uda, Poslanikovog, a.s., ashaba (r.a.). U svom rodnom gradu Bagdadu, Al-Mas'udi je bio poznat kao veliki istoričar i geograf. Puno je putovao po Persiji, indijskom potkontinentu, jugoistočnoj Aziji, Kini i na kraju ostrvu Madagaskar u Africi. 922. godine Al-Masudi se vratio u Bagdad gdje je sastavio svoj prvi sažetak svojih putovanja; Muruj-al-Zahab wa al-Ma-adin al-Jawahir (Zlatne livade i rudnici dragog kamenja). [23]

Njegova karta svijeta pronađena u Muruj-al-Zahab wa al-Ma-adin al-Jawahiru, značajan je geografski rad, jer je bila tačnija u odnosu na druge karte tog vremena. Zanimljivo je da karta otkriva veliki komad zemlje pored “okeana tame i magle” za koji se smatra da je kontura Južne Amerike.Al-Mas'udi je takođe bio geolog i mineralog. Često je proučavao zemljotrese i čak je predlagao teoriju o životu koji mutira od minerala do biljne materije.

Al-Mas'udi (24)

Ne može biti poređenja između onoga koji se zadržava među rodbinom i zadovoljan je bilo kakvim informacijama o svom dijelu svijeta koje dolaze do njega i drugog koji čitav život provodi putujući svijetom, nošen tamo-ovamo svojim putovanjima, vadeći svaki fini grumen iz svog rudnika i svakog dragocjenog predmeta iz svog osamljenog mjesta.” Al-Mas'udi [24]

5. Knjiga rijetkih mapa, 11. vijek

Rimovani naslov sveska, Kitāb Gharāʾib al-funūn wa-mulaḥ al-ʿuyūn, slobodno se prevodi kao Knjiga rijetkih nauka i čudesa za vidjeti. Radi praktičnosti, rasprava se naziva jednostavno Knjigom zanimljivosti …” Y. Rapoport i E. Savage-Smith [25]

Knjiga zanimljivosti je izuzetno ilustrovana rasprava o astronomiji i geografiji. Rukopis se sastoji od pet knjiga i uključuje niz dijagrama koji prikazuju Nebesa i mapiraju Zemlju. Od ovih pet knjiga, samo je prve dvije kupila Bodleyjeva biblioteka, dok se za ostale tri misli da su o konjima, devama i lovu. Preostale knjige su sačuvane u Damasku. Smatra se da je ovaj rukopis nastao u Egiptu tokom prve polovine 11. vijeka, a nedavno ga je otkrila Emilie Savage-Smith, stručnjakinja za područje islamskih rukopisa.

Prva knjiga posvećena je opisivanju nebesa i njegovog uticaja i odnosa sa Zemljom. Takođe uključuje ilustrovani diskurs o nebeskim pitanjima koja se tiču ​​kometa i raznih zvijezda. Druga knjiga podijeljena je u 25 poglavlja i bavi se prikazom i opisivanjem Zemlje. U ovom su rukopisu otkrivene dvije različite karte svijeta, jedna je kružnog oblika, a druga pravougaona.

Knjiga zanimljivosti, međutim, razlikuje se od ostale muslimanske srednjovjekovne kartografije koja je bila popularna u to vrijeme. [26] Međutim, mape Knjige zanimljivosti i dalje zauzimaju svoje mjesto u muslimanskoj kartografskoj tradiciji, svojom umjetnošću i znanjem koje daje čitaocu.

Rapoport i E. Savag-Smith (27)

Pravougaona karta svijeta za razliku od bilo koje druge zabilježene antičke ili srednjovjekovne karte svijeta sačuvana je u nedavno otkrivenoj arapskoj raspravi koja datira iz oko 1200. godine i sadrži ukupno sedamnaest karata i kartografskih dizajna…”
Slike 11-13. Sredozemno more, Sicilija i Indijski okean

6. Karta Mahmud El Kaşgari, 11. vijek

Slika 14. Karta svijeta iz Diwana Mahmuda el-Kashgarija, 11. vijek

Mahmûd bin Hüseyin bin Muhammed El Kaşgari bio je porijeklom iz Barshana, koji se danas nalazi u državi Kirgistan. Vjeruje se da je Alh El Kašgari bio muslimanski učenjak, a njegova priznata specijalnost bila je na polju lingvistike, posebno na turskim dijalektima. Njegova velika putovanja po srednjoj Aziji izlagala su ga različitim govornim turskim dijalektima i natjerala ga da komponuje svoje najprestižnije djelo, Divanu lugat it-Türk. [28]

Na svojoj svjetskoj mapi od Divanu lugat it-Türka, El Kaşgari zamršeno prikazuje lokacije različitih turskih plemena od Evrope pa sve do Kine. Karta otkriva koliko su ljudi koji govore turski zaista raznoliki i u kojoj su mjeri putovali širom svijeta. Prof. Sevim Tekeli spomenula je u svom članku „Ova knjiga je napisana da bi se Arape naučilo turski jezik i dokazalo da je turski jezik važan koliko i arapski“. [29] Danas je od Divana ostao samo jedan primjerak, koji datira iz 13. vijeka, al-Sâvî, perzijski polimat koji tvrdi da je kopirao Divan iz originalnog rukopisa. [30]Ova je mapa jedinstvena jer je u boji i obliku kodirana za razlikovanje različitih aspekata. Na primjer, turska plemena na ovoj karti označena su i predstavljena žutim tačkama. Karta El-Kaşgarija izdvojena je od ostalih karata ovog razdoblja zbog činjenice da je usredotočena na mapiranje mjesta različitih plemena i njihovih jezika. Iako ova karta možda nije tipična karta koja se koristi za navigaciju, zasigurno je jedinstveni dio rane lingvističke misli. [31]

Svat Soucek (32)

Danas je Divanu lugat it-Türk neprocjenjiv dokument za lingvističko i antropološko proučavanje turskih naroda unutrašnje Azije u doba Karahanida.”

7. Al-Idrisijeva karta svijeta, 12. vijek

Slika 15. Al-Idrisijeva karta svijeta iz 12. vijeka

Jerry Brotton (33)

Jedan od najistaknutijih proizvoda ili srednjovjekovno izrađivanje karata …
… Možda je najupečatljivija karakteristika njegova orijentacija: jug je na vrhu.”

Abu Abdullah Muhammad al-Idrisi al-Qurtubi al-Hasani as-Sabti, ili jednostavno Al-Idrisi, bio je poznati muslimanski geograf, kartograf i egiptolog iz 12. vijeka. Odgovoran je za jednu od najpoznatijih mapa koja se pojavila u istoriji muslimanske civilizacije. Rođen u Ceuti u Maroku, kasnije se preselio u Palermo na Siciliji.Al-Idrisi je bio ugledni gost sicilijanskog monarha Rogera II i proveo je veći dio svog radnog vijeka na Siciliji. Po završetku studija u Córdobi nastavio je puno putovati čitavim Mediteranom od Lisabona do Damaska. Roger II bio je taj koji je zatražio od grupe geografa, s Al-Idrisijem kao stalnim sekretarom, da objedine sve raspoložive resurse i sastave tačnu kartu svijeta. Od dvanaest učenjaka naručenih za ovaj kartografski projekat, deset ih je bilo muslimanske civilizacije. Istraživanje potrebno za ovu kartu trajalo je petnaest godina nakon čega je započeo stvarni postupak izrade karata. To je rezultiralo stvaranjem Kitab nuzhat al-mushtaq fiikhtiraq al-afaq (Zabava za onoga ko žudi da putuje svijetom “). Rukopis se sastoji od 70 karata, a njegova karta svijeta nalazi se prva u zbirci. Karte Al-Idrisija neka su od najmimetičnijih djela srednjeg vijeka. Njegove mape takođe detaljno prikazuju topografiju mediteranske regije. [34]

Slika 16. Originalna karta svijeta od strane al-Idrisija. S lijeve strane pokazuje kako bi karta trebala izgledati sa Mekom (Mekka) kao središtem sjeverno od Arabije. Desno je mapa okrenuta naopako kako bi prikazala moderan pristup prilikom gledanja karte svijeta

8. Karta al-Qazwini, 13. vijek

Slika 17. Al-Qazwinijeva karta naseljenog svijeta, iz kosmografije

Zakariya Ibn Muhammad al-Qazwini (1203-1283) bio je persijski enciklopedista poznat po svojoj raspravi o kosmografiji Kitab ‘aja'ib al-makhluqat wa-ghara'ib al-mawjudat (Čuda stvorenja i čudesa stvaranja) i njegovo geografsko djelo, Athar al-bilad (Tragovi zemalja). Oba su djela sastavljena na arapskom jeziku i uključivala su mape svijeta i njegovog rodnog grada u Persiji, drevnom gradu Qazwin.Njegove mape slijede standardnu muslimansku tradiciju koja prikazuje južne dijelove svijeta na vrhu. Zanimljivo je da prikazuje Indijski okean koji je zatvoren dijelom Afrike. Smatra se da je ova ideja izvedena iz Ptolomeja. Njegova karta svijeta (gore) ukrašena je zlatnim listićima i srebrom, što ovu mapu čini jednim od estetskijih djela muslimanske civilizacije. Ova karta nije samo estetski lijepa, već i vrlo informativna jer čak predstavlja sedam klimatskih zona, označenih paralelnim crvenim linijama.

Karen C. Pinto (35)

Najpoznatije od ovog žanra [‘aja'ib ili čudesna književna tradicija mapiranja] je djelo iranskog pisca iz trinaestog stoljeća Zakarija ibn Muhammada ibn Mahmuda Abu Yahye al-Qazwinija, čije je djelo ‘Aja'ib al-makhluqat wa-ghara ‘ib al-mawjudat (Čudesa stvorenja i čudesa stvaranja) fokusira se na svjetska čuda – stvarna i izmišljena. ”
Slika 18. Kopija svjetske karte Al-Qazwinija iz 16. vijeka iz njegovih “Tragova zemalja”
Slika 19. Verzija karte svijeta Al-Qazwinija iz 15. vijeka, orijentisana sa jugom na vrhu
Slika 20. Kopija iz 14. vijeka Karta svjetskih zona Al-Qazwinija iz njegove Athar al-Bilad wa Akhbar al-ibad

9. Ibn al-Wardi karta, 14. vijek

Slika 21. Ibn al-Wardi karta svijeta 1001 AD orijentirana prema jugu na vrh

Ibn al-Wardi (36)

… njegova tama [Bahr al-Muhit-Atlantski okean] uzrokovana je velikom udaljenošću od mjesta izlaska i zalaska sunca … More kojem nije poznata nijedna obala. Njegove dubine nisu poznate nikome osim Bogu.”

Abū Ḥafs Zayn al-Dīn ʻUmar ibn al-Muẓaffar Ibn al-Wardī, poznat i kao Ibn al-Wardi, bio je arapski istoričar iz 13. vijeka. Njegovo najznačajnije djelo je knjiga pod naslovom Kharîdat al-‘Ajâ’ib wa farîdat al-gharâib, ili Biser čudesa i jedinstvenost čudnih stvari. Ova knjiga sadržala je jednu od njegovih svjetskih mapa, a sadržavala je i sliku Ka'be. Razlikujući aspekte kao što su klima, teren, flora i fauna, stanovništvo, način života, države i vlada, Ibn al-Wardi detaljno opisuje karakteristike muslimanskog svijeta toga doba. Njegovi prikazi Nila šokantno su tačni, kao i granične linije povučene kako bi se razlikovale različite reone.Prva iz niza karata Ibn al-Wardija nalazi se u genealoškom rukopisu zvanom Kajmak istorija, Zübdetü't-tevarih, Seyyida Loqmana ibn Hüseyina ibn el-’Asuri el-Urmevija.

Slika 22. Kopija karte svijeta Ibn al-Wardija
Slika 23. Sat Girard-Perregaux sa 140 000 dolara s mapom al-Wardija
Slika 24. Kopija karte svijeta al-Wardija
Slika 25. Kopija karte al-Wardija iz Češke nacionalne biblioteke, MS XVIII

10. Karta Piri Reis, 16. vijek

Slika 26. Karta svijeta Piri Reis, 16. vijek

Gregory C. McIntosh (37)

Karta Piri Reisa iz 1513. godine jedna je od najljepših, najzanimljivijih i najmisterioznijih mapa koje su preživjele Veliko doba otkrića. Ipak je to jedna od najmanje razumljivih mapa ovog značajnog i izuzetnog razdoblja u istoriji kartografije i geografskih istraživanja.”

Norman J.W. Thrower

Jedna od najkontroverznijih i najzagonetnijih mapa u istoriji kartografije …”

Piri Reis je možda najpoznatiji osmansko-turski kartograf i admiral iz 16. vijeka. Njegova poznata karta svijeta sastavljena 1513. godine i otkrivena 1929. godine u palači Topkapi u Istanbulu, najstarija je poznata mapa na kojoj se nalaze Amerike. Iako je najranija karta koja prikazuje Novi svijet, ona je takođe podvrgnuta kontroverzama prema nekim naučnicima. [39] Njegova je mapa jedinstvena u smislu da je privukla pažnju kako glavnih tako i alternativnih naučnika.Piri Reis je sastavio ovu kartu koristeći dvadesetak drugih karata poput Kolumba i neke karte za koje se smatra da su prenesene od Aleksandra Velikog. Još jedna značajka ove mape koja potiče na razmišljanje je tačna što prikazuje antarktički kontinent povezan s Južnom Amerikom i zanimljivo otkriva dio antarktičkog kontinenta bez leda, što je prema riječima kapetana Lorenza W. Burroughsa, kapetana američkog ratnog vazduhoplovstva, iznenađujuće tačno. Racionalniji i konzervativniji naučnici sugerišu da su ovi misteriozni prikazi puke netačnosti, zajedničko u kartografskoj tradiciji tog doba.

Slika 27. Piri Reisov prikaz Mediterana, Kipra, Venecije, Granede/Španije i okolnih područja

11. Karta Ali Macar, 16. vijek

Slika 31. Karta svijeta Alija Macara (Madžara)

Atlas „Ali Macar Reis“ smješten je u muzejskoj biblioteci dvorca Topkapi u Istanbulu. Kao umjetničko djelo, ovaj se atlas sigurno svrstava među najuspješnije. Sastavljeni 1567. godine, nacrtani su na pergamentnim listovima i uvezani u kožu, čineći privlačan mali volumen. Umjetnik-kartograf koji je crtao ove karte morao je biti profesionalno povezan sa onima koji su crtali druge slične mape u Evropi; a savršenstvo ovog atlasa snažno argumentuje protiv toga da je to izolovano djelo kapetana koji bi samo oponašao takve modele; autor je sigurno bio majstor koji je dobro posjedovao kartografsku stručnost.

Jerry Brotton (40)

Kako Macar na turskom znači mađarski, čini se da je njegov autor [‘Ali Macar Reis atlas], Ali Macar, u stvari bio mađarski geograf koji je radio za osmanske vlasti, čije su se karte oslanjale na njegovo iskustvo i iz osmanskih i iz evropskih regija da bi stvorio sveobuhvatan atlas usmjeren prvenstveno na Mediteran.”

12. Karta Tarih-i Hind-i Garbi, 16. vijek

Slika 32. Karta Tarih-i Hind-i Garbi, 16. vijek

Knjiga pod naslovom Tārih-i Hind-i Garbī (Istorija Zapadne Indije), koju je vjerovatno napisao Muhammad b. Amir al-Suûdī al-Niksarī (umro 1591.) u 16. stoljeću, sadrži podatke o geografskim otkrićima i Novom svijetu (Amerika). Ovo djelo, zasnovano na španskim i italijanskim geografskim izvorima, predstavljeno je sultanu Muratu III 1573. godine. Knjiga govori o mnogim nevjerovatnim pričama o istraživanjima i osvajanjima Kolumba, Cortesa, Pizarra i drugih, a takođe nastoji da nove geografske informacije uvrsti u tijelo islamskog znanja. Predstavlja glavni napor osmanskog učenjaka muslimana. Prilično je jedinstveno za 16. stoljeće; prvo, prenošenjem prevođenja podataka iz jedne kulture (evropsko hrišćanstvo) u drugu (osmanski islam), i drugo, za ispravljanje i proširivanje islamske geografije i kartografije.

Suraiya Farooqhi (41)

Jedna od glavnih atrakcija Tarih-i Hind-i Garbija, je vizuelni materijal koji sadrže mnoge njegove kopije. Neki od rukopisa ilustrovani su mapama uključujući američki kontinent …
… Od posebnog interesa je anonimni autor Tarih-i Hind-i garbiy, ili ‘Istorije zapadne Indije’, koji se nadao da će ohrabriti sultana svog vremena, pretpostavlja se Selima II i / ili Murata III da osvoji barem jedan dio ovog udaljenog kontinenta [što znači Zapadna Indija].”

13. Karta Kâtip Çelebi, 17. vijek

Slika 33. Karta svijeta Kâtip Çelebi
Dragulj osmanske pomorske istorije: Knjiga Kâtiba Čelebija o pomorskim pohodima

Tuhfat Al-Kibâr fî Asfâr Al-Bihâr (Poklon velikanima u pomorskim pohodima) napisao je Kâtib Čelebi 1657. godine i naglašava važnost [osmanskih] aktivnosti na morima i osmanski doprinos navigacijskoj istoriji. Kâtib Čelebi naglasio je važnost nauke u geografiji u uvodu Tuhfat al-kibâr-a. Objasnio je da bi vladari države trebali znati granice i granice Osmanske države i država u ovom regionu, čak i ako ne poznaju cijelu Zemlju.

Pinar Emiralioglu (42)

Katip Čelebi je očito imao za cilj obrazovanje osmanskog dvora i pomoć u formulisanju njegove carske politike. Ali njegovo je djelo definitivno našlo širu publiku unutar i izvan Otomanskog carstva u narednim stoljećima.”

Čelebi je cijenio istoriju i tvrdio je da većina ljudi previđa vrijednost ove grane znanja i na taj način na istoriju gleda kao na priču. Izrazio je žalbu na ovu izreku „ko čita i sluša pismo ljubavi i vjernosti?“.

Slika 35. Karta svijeta Erzurumlua Ibrahima Hakkija u njegovoj knjizi Marifetname

Ibrahim Hakki Erzurumi rođen je 18. maja 1703. i umro 22. juna 1780. godine. Bio je međunarodno poznati turski sufija, filozof i enciklopedist. [43] Objavio je svoje djelo Marifetname (Knjiga gnoze) 1756. To je bila kompilacija i komentar astronomije, matematike, anatomije, psihologije, filozofije i mistike. Poznat je po tome što sadrži prvi tretman postkopernikanske astronomije od strane muslimanskog učenjaka.Ibrahim Hakki bi obično uključivao geografske širine i uzdužne crte u svoje mape, gdje je okrug Tillo koristio kao nulu tla. Takođe je pretpostavio da je Zemlja bila geodističkog oblika i to otkriva u globusu koji je sagradio s blago spljoštenim polovima kako bi istakao da Zemlja nije savršeno sferična. Atomske strukture, gravitacija i Zemljina atmosfera i hidrosfera bila su druga predmetna područja kojih se dotaknuo.

Fiefik Can (44)

Njegova knjiga Marifetname, slično enciklopediji, djelo je koje obuhvata različite teme i mnoga područja; religija, književnost, sufizam, geografija, istorija, kosmografija, biologija, moda i još mnogo, mnogo više.”

15. Dodatak I – Ostale mape

Evo nekoliko drugih karata koje se ne uklapaju u opis ‘Svjetskih karata’, ali ih vrijedi spomenuti:

15.1 Taqwim-i ta’rikhi (Istorijski kalendar), 15. vijek

Slika 36. Taqwim-I ta’rikhi (Istorijski kalendar), ova karta datira iz vremena Murata II, 15. vijeka.

Ova karta, Taqwim-I ta’rikhi (Povijesni kalendar), vjerovatno je najstarija postojeća osmanska karta. Zanimljivo je da ova karta, kao i ostale osmanske karte, ne slijedi tipičnu srednjovjekovnu kartografsku tradiciju al-Balkhi ili al-Istakhri. Osmanlije nisu bile upoznate s ovim kartografskim školama, već su svoj uticaj crpili iz rukopisa koji im je poklonjen sa istoka. Ovaj rukopis još uvijek postoji i nalazi se u biblioteci Topkapi Saray u Istanbulu, Ahmet 2830. [45]

15.2 Karta Matrakci, 16. vijek

Slika 37. Grad Istanbul i Develi iluminacija iz Matrakçijeve Beyân-i Menâzil-i Sefer-i ‘Irakeyn

Ova estetska karta trebala bi biti uključena u gornji popis, međutim Matrakcijeve mape su dizajnirane za jednu svrhu mapiranja gradova i obilježavanja lokacija važnih građanskih zgrada. Matrakci Nasuh bio je poznati osmanski polimat, pisac i vitez koji je stvarao važne knjige iz nekoliko područja. Dao je doprinos na poljima matematike, geografije, istorije i kaligrafije. Iako se o Matrakčiju malo zna, smatra se da je porijeklom iz Bosne zbog svog imena. Iako se većina Matrakcijevih djela smatra umjetninama, neka od njegovih slika spadaju u kategoriju kartografije zbog njihove preciznosti u prikazivanju gradskih cesta, infrastrukture i zgrada. [46]

Bruce Alan Magistri (47)

Ideju o ugrađivanju topografskih slika u ilustrovanu tradiciju rukopisa nosio je još dalje Matrakci Nasuh koji je, po nalogu Sulejmana, proizveo raskošno ilustrovani Beyan-i Menazil 1537. godine u znak sjećanja na Suleymanovu vojnu kampanju 1534-35 na istočnu granicu …”
Slike 38-40. Matrakcijev Bagdad, Tebriz, Diyarbakir

15.3 Al-Rudanijev astronom 17. vijek

Slika 41. Astrolab Al-Rudani, 17. vijek

Abū ʿAbdallāh Muḥammad ibn Sulaymān (Muḥammad) al ‐ Fāsī ibn Ṭāhir al ‐ Rudānī al ‐ Sūsī al ‐ Mālikī [al ‐ Maghribī], poznatiji kao al-Rudani, bio je astronom iz 17. vijeka, rođeni astronom i učeni Mo Sirija. Bio je poznat kao pjesnik, matematičar, specijalista za hadise, tumač Kur'ana i specijalista za arapsku gramatiku. Gornja slika je jedan od samo tri poznata sferna astrolaba Al-Rudani. Prodat na aukciji za blizu milion dolara [48], astrolab je prelijepo izradio astronom iz 17. vijeka koji je svoj natpis stavio na površinu sfere u Medini. Poznat po svom radu na astronomskim instrumentima, Al-Rudani je takođe bio pjesnik i bavio se matematikom i gramatikom.

16. Dodatak II – Dalji doprinosi

Bilo je to tokom Abasijskog hilafeta kada je muslimanska civilizacija dosegla vrhunac. Halife su naručili izvještaje o cestama kako bi pomogli svojim poštarima da dostavljaju poruke na adrese unutar svog carstva. Ovi izvještaji koji su u početku rezultirali Knjigom ruta postavili su temelj za intenzivnije prikupljanje informacija o dalekim mjestima i stranim zemljama sa njihovim fizičkim krajolikom, proizvodnim mogućnostima i komercijalnim aktivnostima. Razvojem preciznije astronomije i matematike, crtanje mapa postalo je dragocjena grana nauke.

Geografija je postala važno područje proučavanja, posebno radom Al-Khwarizmija, jednog od najranijih naučnih deskriptivnih geografa i izuzetno nadarenog matematičara. Njegova poznata knjiga “Oblik zemlje” nadahnula je generaciju pisaca u Bagdadu i muslimanskoj Španiji (Al-Andalus). Postao je glavni izvor inspiracije za otkrivanje, analiziranje i bilježenje geografskih podataka među mnogim poznatim učenjacima nakon njega.

Mnogo je više imena koja su doprinijela geografskom polju od muslimanske civilizacije do modernog svijeta, kao što su:

• al-Muqaddisi, rođen 946. godine ne, bio je srednjovjekovni arapski geograf iz Jerusalima. Imao je privilegovano obrazovanje i putovao je po većem dijelu muslimanskog svijeta. Godine 985. ne, skrasio se sa pisanjem svoje knjige Aḥsan al-taqāsim fī maʿrifat al-aqālīm (Najbolje podjele u poznavanju regija). Njegova knjiga daje nam detaljan prikaz različitih regija i mjesta u kojima je proveo vrijeme.

• Al-Razi, u Evropi poznat kao Rhazes. Sastavio je osnovnu geografiju Iberijskog poluostrva

• Mohammed Ibn Yousef Al-Warraq posvetio se dokumentima topografije sjeverne Afrike.

• Al-Bakri, koji je bio iskusan učenjak i književnik, napisao je važno geografsko djelo posvećeno Arapskom poluotoku i imenima različitih mjesta.

• Ibn Baitar iz Malage bio je potaknut istinskim zanimanjem za ljekovito bilje i cvijeće da istraži svaki kutak na Pirinejskom poluostrvu i Magrebu (Maroko).

• Ibn Haldun, tuniški avanturista, univerzitetski profesor i diplomata, poznat je po svojim radovima iz sociologije, ekonomije, trgovine, istorije, filozofije, političkih nauka i antropologije. Svoju čuvenu Istoriju svijeta napisao je tokom razdoblja prisilnog egzila.

• Ahmad ibn Majid, pjesnik i moreplovac, poznat i po pomaganju Vascu da Gami u potrazi za Južnom Afrikom i po Knjizi korisnih informacija o principima i pravilima plovidbe.

Pored ostalih putnika kao što su poznati Ibn Battuta, Ahmad ibn Fadlan, Ibn Jubair, Zheng He ili drugi poznati ili nepoznati geografi iz različitih sredina kao što su Miskawayh, Ibn Rustah, al-Tartushi, Ahmad al-Ya'qubi, Ibn Qutiya, al-Maqqari, Ibn al-Athir, Yaqut al-Hamawi, Abu al-Fidaand, ibn Abi Bakr al-Zuhari i mnogi drugi …

17. (Bibliografija)  

***To put a city in a book, to put the world on one sheet of paper — maps are the most condensed humanized spaces of all…They make the landscape fit indoors, make us masters of sights we can’t see and spaces we can’t cover.” Robert Harbison[49]

18. Reference

[1] “The Young and Prodigious T. S. Spivet” by Reif Larsen, Random House, 1 Mar 2014, Page 138.

[2] Cognitive Mapping: Definitions, Examples, and Resources. (Link)

[3] “Great Maps” by Jerry Brotton, Dorling Kindersley Ltd, 1 Sep 2014, Preface Page 7.

[4] ibid.

[5] “How the north ended up on top of the map” by Nick Danforth (Link) [Archived]

[6] op. cit. Jerry Brotton, Page 47

[7] op. cit. Jerry Brotton, Page 7

[8] “Byzantine Trade, 4th-12th Centuries” by Marlia Mundell Mango, Routledge, 5 Dec 2016. Page 18.

[9] cartographic-images.net: Balkhi World Map: “Some contemporaries continued to follow much earlier traditional methods of geography that portrayed the world as a landmass in the shape of a bird with China as its head. For example, the 10th century writer Ibn al-Faqih (flourished 902.)” (Link) [Archived]

[10] “Medieval Islamic Maps: An Exploration” by Karen C. Pinto, Chicago/London: The University of Chicago Press, 2016, Page 55.

[11] “Persian Flatweaves: A Survey of Flatwoven Floor Covers and Hangings and Royal Masnads” by Parviz Tanavoli, Antique Collectors’ Club, 2002, Page 333

[12] op. cit. Karen C. Pinto, Page 56.

[13] World Map of al-Istakhri. (Link) [Archived]

[14] “Religion, Learning and Science in the ‘Abbasid Period” by M. J. L. Young, J. D. Latham & R. B. Serjeant Cambridge University Press, 2 Nov 2006, Page 314.

[15] op. cit. Karen C. Pinto, Page 55.

[16] “History of The Arabs” by Philip K. HittiPalgrave Macmillan, 26 Sep 2002, Page 385.

[17] “Routes and Realms: The Power of Place in the Early Islamic World” by Zayde Antrim, Oxford University Press, 15 Jan 2015, Notes 18, Page 176

[18] Ibn Hawqal. (Link) [Archived].

[19] World Map of Ibn Hawqal – “Ibn Hawqal’s treatise, The Book of Roads and Provinces, is a documented derivative.  While traveling in the valley of the Indus, Ibn Hawqal met al-Istakhri and this is a description of that fateful meeting” (Link)

[20] “Mapping the Chinese and Islamic Worlds: Cross-Cultural Exchange in Pre-Modern Asia” by Hyunhee Park, Cambridge University Press, 27 Aug 2012, Page 75.

[21] Ibn Hawqal AB. (Link) [Archived].

[22] World Map of Ibn Hawqal – “Ibn Hawqal’s treatise, The Book of Roads and Provinces, is a documented derivative.  While traveling in the valley of the Indus, Ibn Hawqal met al-Istakhri and this is a description of that fateful meeting.” (Link)

[23] “Al Masudi” by Prof. Ahmed, N. (Link)

[24] Quote by Abu al-Hasan Ali ibn al-Husayn ibn Ali al-Masudi; op. cit. Karen C. Pinto, Page 153.

[25] “An Eleventh-Century Egyptian Guide to the Universe: The Book of Curiosities, Edited with an Annotated Translation” by Yossef Rapoport and Emilie Savage-Smith, BRILL, 25 Oct 2013, Introduction, Page 1

[26] op. cit. Karen C. Pinto, Page 22.

[27] “Cartography in Antiquity and the Middle Ages: Fresh Perspectives, New Methods” by Richard J. A. Talbert, and Richard Watson, BRILL, 2008, Page 121.

[28] “A History of Inner Asia” by Svat Soucek, Cambridge University Press, 17 Feb 2000. Cambridge University Press. p. 88.

[29]  “The Oldest Map of Japan Drawn by Mahmud of Kashgar” by Seyim Tekeli (Link)

[30] Ibid.

[31] op. cit. Karen C. Pinto, Page 54.

[32] op. cit. Svat Soucek, Page 88.

[33] op. cit. Jerry Brotton, Page 47, Preface Page 47.

[34] op. cit. Karen C. Pinto, Page 25.

[35] op. cit. Karen C. Pinto, Page 27.

[36] op. cit. Karen C. Pinto Page 157.

[37] “Piri Reis Map of 1513” by Gregory C. McIntosh, University of Georgia Press, 15 Mar 2012, Introduction, Page 1.

[38]  ibid. Page xi

[39] op. cit. Karen C. Pinto, Page 25.

[40] “Trading Territories: Mapping the Early Modern World” by Jerry Brotton, Reaktion Books, 1997, Page 115.

[41] “The Ottoman Empire and the World Around It” by Suraiya Faroqhi, I.B.Tauris, 3 Mar 2006, Page 198.

[42] “Geographical Knowledge and Imperial Culture in the Early Modern Ottoman Empire” by Pinar Emiralioglu, Routledge, 5 Dec 2016, Page 150.

[43] “Fundamentals of Rumi’s Thought: A Mevlevi Sufi Perspective” by Şefik Can, Tughra Books, 2004, Page 251

[44] ibid. Page 251

[45] op. cit. Karen C. Pinto, Page 249-50

[46] “The Ottoman Empire and the World Around It” by Suraiya Faroqhi, I.B.Tauris, 3 Mar 2006, Page 197.

[47] “Encyclopedia of the Ottoman Empire” by Gábor Ágoston and Bruce Alan Masters, Infobase Publishing, 21 May 2010 – Turkey, Page 267

[48] A Rare and Important Spherical Astrolabe (Link) (Archived)[49] “Eccentric Spaces” by Robert Harbison, MIT Press, 1977, Forward Page.

Komentiraj

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.