Vjernik je onaj koji se raduje uspjehu svog brata vjernika
Danas zavidnici kada zavide svome bratu muslimanu na nekom uspjehu, ne zavide željom da i oni uspiju toliko ili više. Zavide mu željom da mu uspjeh propadne. Odlika vjernika je da se raduje uspjehu drugog vjernika, čak i da njemu od dobrote predviđa ono čega nema. Prenosi se da je Ebu Hanife u prolazu čuo kako jedan čovjek kaže drugom: Ovo je Ebu Hanife, on po čitavu noć klanja noćni namaz“. Pa je Ebu Hanife uobičajio tako i činiti, da bi bio dostojan pozitivne misli i radosti muslimana prema njemu. I nije to samo pitanje uspjeha u vjeri. Ovo važi i za svaki ovosvjetski uspjeh. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., prošao pored lijepo zasađene bašte, na čijem je ulazu zatekao staricu pa ju je upitao: Ko je zasadio ovu bašču? Musliman ili nemusliman? Odgovorila je: „Musliman Allahov Poslaniče“. Pa mu se lice razvedrilo od radosti kao pun mjesec u vedroj noći, te je tada rekao, kako bilježi imam Buhari: „Ko zasadi voćku ili usjev pa od njega jede čovjek, životinja ili ptica, to će mu biti sadaka“. Radovao se što je musliman ostvario uspjeh, i što mu djelo neće ostati bez nagrade.