Kada je Allah dž.š. stvorio stvorenja, Zemlju i nebesa cijela, odabrao je najbolje i najplemenitije ljude za poslanike.
Allah dž.š bira koga ce uzeti za poslanika od meleka i od ljudi. On je poslanike učinio boljim od običnih ljudi.
Muslimani priznaju sve poslanike, kaže Allah dž.š. ‘’Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što se objavljuje Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova, mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se Njemu predajemo.’ Pa ako oni budu vjerovali u ono što vi vjerujete, na Pravom su putu, a ako glave okrenu, oni su onda daleko od Pravog puta, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.’’ (El-Bekare, 136.-137.)
Kolika je samo razlika između muslimana koji u sve poslanike vjeruju, hvale ih i priznaju, i drugih koji su otvoreno istupili protiv svojih poslanika u prošlosti i sadašnjosti i to prenose s generacije na generaciju! Upravo slučaj ismijavanja sa Poslanikom, s.a.v.s., od strane nekolicine zapadnjaka znak je njihovog kulturnog propadanja. Predali su se vrijeđanju i psovanju izražavajući svoj bijes i gnjev prema muslimanima, zaboravljajući da takav postupak govori, ustvari, o njihovom duhovnom i moralnom padu, te odbacivanju logike i pravičnosti.
Svi su oni Allahovi poslanici koje je Allah dž.š. odabrao da nama dostave Njegovu uputu. Zato nam i naređeno da u sve poslanike vjerujemo, i sa njima se ne smijemo ismijavati, ne smijemo ih psovati i omalovažavati.
I ako bi se Isa (Isus) alejhi selam ili Musa (Mojsije) alejhi selam ili bilo ko od njih omalovažio, podcijenio ili ismijao, muslimane bi to pogodilo isto kao da se omalovazio i Muhammed sallalhu alejhi ve sellem.
A naš Poslanik sallalhu alejhi ve sellem je najbolji među poslanicima, i na Sudnjem danu će biti najbolji od Ademove djece, u ruci će nostiti bajrak zahvale Allahu i prvi će otvoriti i ući u Dzennet.
Allah dž.š. nam naređuje da volimo Poslanika sallalhu alejhi ve sellem, i naredio nam je da smo mu pokorni. Jer Allah dž.š. na vise od 25 mjesta u Kuranu traži od nas da budemo pokorni Allahu dž.š. a uporedno i Poslaniku sallalhu alejhi ve sellem.
Allah dž.š. nas uči kako da se ophodimo prema Poslaniku sallalhu alejhi ve sellem, pa je ashabima bilo zabranjeno da ga dozivaju kao sto jedni druge dozivaju.
Muhammed sallalhu alejhi ve sellem, je poslan svim svjetovima i ljudima i džinima i pečat je svih poslanica. Najbolje je Allahovo stvorenje i on je naš šefadžija na sudnjemu danu.
Allah dž.š. nije ostavio ni najmanje prostora zlonamjernicima da bi mu našli zamjerku, pa ga je na više mjesta u Kuranu pohvalio:
Allah je pohvali njegov razum pa je rekao: Tako mi zvijezde kad zalazi . Vas drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! (En Nedžem, 2).
Pohvalio je njegov jezik: On ne govori po hiru svome.
Pohvalio je njegov vid: Pogled mu nije skrenuo, nije prekoracio. (En Nedžem, 17).
Allah je pohvalio i njegova prsa: Zar grudi tvoje nismo prostranim ucinili. (El Inširah, 1).
Allah je i njegov moral pohvalio: “Ti si (o, Poslaniče) zaista najljepšeg morala (ahlaka)”.
Zato je Allah dž.š. prokleo na dunjaluku i na ahiretu one koji nanose nepravdu Allahu i Njegovom Poslaniku.
Rekao je Uzvišeni: ‘’Ti javno ispovijedaj ono što se naređuje i mnogobožaca se okani, Mi ćemo te sačuvati onih koji se rugaju.’’ (El-Hidžr, 95.)
Priča o povodu objave ovoga ajeta i kako je Allah uništio i kaznio one koji su se rugali Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., poznata je i bilježe je skoro svi historičari i mufessiri. Bili su to stariji ljudi i plemići svoga naroda, njihov predvodnik bio je El-Velid ibn Mugire, a sa njim su bili El-‘As ibn Vail, El-Esvedan ibn El-Muttalib i El-Haris ibn Kajs. Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pisao pisma vladarima i pozivao ih u islam, poslao je pisma i Kisri i Kajsaru, i obojica odbila islam, međutim, Kajsar je ispoštovao Poslanikovo, s.a.v.s., pismo, i ugostio njegovog izaslanika, pa mu je i kraljevstvo ostalo. Rekao je Ibn Tejmijje: ”Pričaju: ‘Kraljevstvo je i dan-danas u rukama njegovih potomaka”’, i dan-danas neki Kajsarovi potomci nasljeđuju vlast u nekim njihovim državama. Međutim, Kisra je pocijepao pismo i počeo se ismijavati sa Poslanikom, s.a.v.s., pa ga je Allah nedugo nakon toga ubio, raskomadao njegovo carstvo, a njegovim potomcima nije ostavio ništa od kraljevstva.
Pa ima li veće potvrde za to od riječi Allaha, s.v.t., kada kaže: ‘’Onaj koji tebe mrzi – sigurno će bez spomena ostati.’’ (El-Kevser, 3.). Ko mrzi, prezire i bori se protiv Poslanika, s.a.v.s., neće mu ni spomena ni traga ostaviti.
Ako se osvrnemo na kazivanja o vjerovjesnicima, koja su spomenuta u Kur'anu, vidjet ćemo da su njihovi narodi uništeni tek onda kada su se počeli ismijavati sa poslanicima.
Kada su im počeli govoriti sve i svašta, kao što je bio slučaj i sa Izraelćanima kada su poniženi i srdžbu Allahovu na sebe navukli zato što su poslanike bespravno ubijali, kako to Kur'an opisuje: ‘’.Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, to je zato što u ajete Allahove nisu vjerovali i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, to je zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu u griješenju!’’ (Ali Imran, 112.)
Samo istjerivanje Vjerovjesnika znači nestajanje sigurnosti i nagovještaj kazne, zato Uzvišeni kaže: ‘’A umalo da te pokrenu da izadeš iz zemlje da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo poslije tebe ostali.’’ (El Isra, 76.)
Ako je ovakva kazna za protjerivanje Vjerovjesnika, kakva je tek onda kazna onima koji ga povrijede ili se izruguju i ismijavaju?
Svakoga ko se ismijava i vrijeda Poslanika stići će prokletstvo. Enes ibn Malik, r.a., prenosi: ’’Jedan je kršćanin primio islam i naučio je suru El-Bekare i Ali Imran, služio je kod Poslanika, s.a.v.s., kao pisar, ali se zatim odmetnuo i vratio se kršćanstvu i počeo govoriti: ‘Muhammed ne zna osim ono što sam mu ja zapisao’, pa ga je Allah usmrtio. Ukopali su tog čovjeka, a kada je svanulo, našli su ga kako ga je zemlja izbacila, pa su rekli: ‘Ovo su uradili Muhammed i njegovi ashabi zato što je napustio njihovu vjeru i pobjegao od njih, oni su ga iskopali iz groba i bacili.’
Pa su ga uzeli i iskopali mu što su mogli dublju rupu i ponovo ga ukopali, ali kada je svanulo, vidjeli su da ga je zemlja ponovo izbacila. Tada im je postalo jasno da to nije djelo ljudi, zatim su ga uzeli i sami bacili. (Buharija)
Imam Ibn Tejmijje, govoreći o ovom predanju, kaže: ‘’Ovaj nesvakidašnji dogadaj ukazuje da mu je to bila kazna dosljedna veličini riječi koje je govorio. To je dokaz da je bio lažljivac i da je njegov postupak gori od samog otpadništva.
Jer otpadnika je i prije bilo, pa ničije tijelo nije zadesilo ono što je zadesilo njegovo. To je takoder dokaz da će Allah čuvati i osvetiti Svog Poslanika od onih koji ga psuju i ružno o njemu govore, i otklonit će laži lažljivaca kada ljudi to ne budu u stanju.
Allahov zakon o onome ko povrijedi Njegovog Poslanika je: ako na dunjaluku ne dobije kaznu koju zaslužuje, onda će ga Uzvišeni Allah na ahiretu, sigurno, kazniti onako kako zaslužuje. Mnogo je događaja u siri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji potvrđuju ovo Allahovo pravilo na Zemlji.
Admir ef. Zekić