Zahvala pripada Jednom i Jedinom, Allahu Uzvišenom, koji suparnika ni pomagača niti ikog ravnog sebi nema. Zahvalnost mu dugujemo na svemu što nam je dao, a sve što imamo Njegov je dar. Nebrojena hvala neka je Njemu na blagodati islama i blagodati porodice. Zahvalimo jezikom priznanja Onom ko u srca roditelja spušta čistu, bistru i plemenitu ljubav prema potomstvu. Neka je salavat i selam, neprekinuti mir i spas na poslednjeg Allahovog miljenika i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu porodicu čistu, ashabe uzorite, i sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana!
Braćo u dinu,
Znajmo da se vjernik neće osjećati istinskim vjernikom ako njegov život nije na strani pravde. Neće se moći primaći takvaluku, i biti blizak sa ovim plemenitim svojstvom, ako nije pravedan. Kur’anski ajet kaže, اعدلوا هو أقرب للتقوي “Pravedni budite, to je bliže bogobojaznosti”. Vjernik, braćo draga nije onaj koji je u jednoj dolini a pravda u drugoj. Nedostatak pravde u odnosima prema drugima, najčešći je uzrok našeg neuspjeha. Kada nisi na strani pravde i pravednosti, onda si bliži propast nego uspjehu!
Znaj da često puta, Allah Uzvišeni svoj odnos prema tebi uslovi tvojim odnosom prema drugim ljudima. Pa, ko bude milostiv prema ljudima, Allah bude milostiv prema njemu. Ko bude od pomoći bratu muslimanu, Allah je njemu pomoćnik. Ko učini nasilje ljudima, Allah mu pošalje za to osvetu, makar i nakon vremena izvjesnog…
Razborit vjernik je onaj koji će potragati za uzrocima koji mu ne dozvoljavaju da napreduje. Vjernik primijeti da njegovi ibadeti, njegove dove, njegova usrdna predanost traženju od Allaha ne daje rezultat. Odmah će se okrenuti sebi s pitanjem: „Jesam li nekom nepravdu učinio“? Pa će, analizirajući svoje odnose prema ljudima najprije početi od onih njemu najbližih – roditelja. Čovječe, oni su ti najbliži, jer su kod tebe najzaslužniji. Koliko su te puta pazili, čuvali, noći probdjeli pazeći na tebe.
Odnos prema roditeljima je jedan od najčešćih uzroka uspjeha ili neuspjeha čovjeka. Roditelji bivaju često puta kapijom primanja ili odbijanja ibadeta, dova, svekolike pokornosti. Argumenti valjanosti ove tvrdnje su mnogobrojni. Pomenimo Uvejs el-Karnija. Čovjeka koji je žarko želio da se susretne sa Poslanikom, s.a.v.s. Ali, uspio je doći iz Jemena u Medinu, tek nakon smrti Poslanika, .s.a.v.s. No, Poslanik, s.a.v.s., je prije smrti povjerio Omeru, r.a., jednu oporuku. Upoznao ga je da postoji Uvejs el-Karni, čovjek iz Jemena , iz plemena Murad, bolovao je od zarazne bolesti kojom mu je bilo prekriveno čitavo tijelo, osim prostora na stomaku veličine dirhema. Ovdje Poslanik, s.a.v.s., Omeru podvlači jednu bitnu osobinu Uvejsa – imao je majku kojoj je bio dobročinitelj. Zašto Poslanik priča Omeru o Uvejsku, kojeg nikada nije vidio? Oporučuje mu: „Ako se budeš sreo sa njim, zamoli ga da uputi dovu (Allahu) za tebe“! Zašto, jer sam Poslanik, s.a.v.s., veli da je Uvejs bio od onih kojima se dova prima – لو أقسم علي الله لأبره Ako bi Allaha zamolio zakletvom, odmah bi mu uslišio“! Uvejs, r.a., nije bio مستجاب الدعوة Onaj čije su dove uslišane bez odlaganja zato što je bio iz Jemena. Niti zato što je pripadao plemenu Murad. Niti zato što je bolovao zaraznu bolest pa preživio. Već, krunski razlog njegove primljene dove je – njegova poslušnost majci!
Ako hoćemo da nam Allah uslišava dove, da se naše ruke prazne ne vraćaju kad ih moleći podignemo, budimo dobročinitelji svojim roditeljima. Potrudimo se da naši roditelji budu nama zadovoljni, olakšaćemo uzdizanje naših dova k nebesima, i primanje naših dobrih djela. Ovo će najbolje potvrditi riječi Poslanika, s.a.v.s.: “رضى الله في رضى الوالدين وسخط الله في سخط الوالدين”
„Allahovo zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, i Allahova srdžba je u srdžbi roditelja.“ (Bilježi ga Tirmizi)
U predajama se navodi da je Musa, a.s., zamolio Allaha dž.š.: „Gospodaru, pokaži mi mog prijatelja u Džennetu“. Allah Uzvišeni mu je objavom ukazao na jednog, sasvim običnog, skromnog i neprimjetnog i povučenog mladića. Musa, a.s., se začudio, vidjevši da se radi o mladiću kojeg ne poznaju po mnogo ibadeta, pokornosti i znanja o vjeri. Pratio ga je. Mladić je sa tržnice donio namirnice, spremio majci hranu, pospremio kuću. Bio je poput smjernog sluge u kući svoje majke. Smjerno joj je služio. Ona tada diže ruke i zamoli Allaha: „Gospodaru moj, učini mog sina Musaovim prijateljem u Džennetu“. Majčinska hair-dova je ovog mladića učinila prijateljem Musa a.s., u Džennetu.
Pomislimo nekad: – dobročinstvo možemo činiti svojim roditeljima dok su živi. A šta da činimo ako su oni već preselili Ahiretu, hoće li naša djela propasti, jer im nismo bili pokorni dok su bili živi?
Islamska ulema kaže da se roditeljima može činiti dobro i nakon njihove smrti, kroz tri vida zahvalnosti: Prvi je da čovjek bude vjernik, jer ako je uspio kod Allaha, to je najveće zadovoljstvo roditelja. Drugi je da čovjek poveže rodbinske veze i obilazi one sa kojima su njegovi roditelji drugovali. Treći, krunski vid zahvalnosti je – doviti za umrle roditelje. Svako od nas, kome su roditelji preselili na Ahiret, neka sebe učini tekućom, trajnom sadakom. Kako kaže Poslanik, s.a.v.s.: „Kada umre sin Ademov, prekida mu se djelo osim u tri slučaja: „Ako ostavi trajni vakuf za sobom, ako ostavi znanje kojim se drugi koriste, i ako ostavi dobro dijete koje će moliti (Allaha) za njega.“
Nemojmo hitati da mijenjamo čitav svijet, počnimo od sopstvenog praga, koji je nekada najveća planina koju svako od nas ikad prekorači. Često vidimo mladića punog energije i gorljivosti kako brine i bori se za pravdu, želi da pravdu unese u svako ćoše Dunjaluka, a nepravedan je prema onima kojima najviše zahvalnosti duguje. Mnogi danas pričaju kako bi mnogo šta promijenili u svom džematu, svojoj Islamskoj zajednici, svom ummetu…a nikako da učine prvi korak-promijeni svoj odnos prema roditeljima. Uzdah roditelja je neprobojna brana, koja nas može udaljiti od Allahova zadovoljstva a približiti srdžbi Njegovoj, pa ga se dobro čuvajmo ako uspjeti želimo!
Molimo Allaha Uzvišenog da nas poštedi djela koja nagradu upropaštavaju, i da nas sigurne i spašene u milost Svoju uvede!
Prof. Enis ef. Burdžović