Muhammed, a.s., u zoroastrijskim spisima

Muhammed, a.s., u zoroastrijskim spisima

Muhammed, a.s., u zoroastrijskim spisima

Muslimani vjeruju da Božija milost i uputa nisu ograničeni samo na područje Bliskog istoka, niti na poznate ibrahimovske vjere – judaizam, hrišćanstvo i islam već da obuhvataju sve ljude. Muslimani ne mogu kazati da zoroastrinizam, budizam ili hinduizam nemaju religijski kredibilitet ili bilo kakve veze sa porukom ranijih poslanika samo zato što nemaju svojih poslanika, jer Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

„Svaki narod je imao poslanika“ (Junus: 47). „I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali“ (En-Nisa: 164).

To znači da ima poslanika koji nisu spominjani u Kur'anu, pa se ne isključuje mogućnost da su oni nekada bili Božiji poslanici. Preko religijske forme koju sada možemo vidjetu u tim spisima, nema tragova čistog monoteizma kakvog Kur'an propagira, ali je vrlo moguće da se u origirnalnoj formi nalazio čisti monoteizam. Problem je što se protekom vremena desila promjena izvornih učenja ranijih poslanika, jer ti spisi, prema Kur'anu, iskazuju osnovnu i fundamentalnu istinu: jednoću Božiju. Prolaskom vremena teško je prepoznati koji su djelovi zaista autentični i predstavljaju čisto učenje tih poslanika, a koji djelovi su osnovne kulturne adaptacije ili usvajanja. Međutim, Kur'an naglašava da su svi poslanici govorili o dolasku Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i dali opis dolaska posljednjeg Božijeg poslanika. I sada u tim spisima postoje neki nagovještaji da će poslanik Muhammed, a.s., doći.

Nagovještaji dolaska Muhammeda, a.s., u zoroastrijskim spisima

Religija zoroastinizam je imenovana po Zoroasteru, religijskom reformatoru antičke Perzije. Zoroastrinizam se ponekada poistovjećuje sa magionizmom od magiana ili religije obožavanja vatre. Kaže se da zoroastrijanci vjeruju u dva boga: boga dobra ili svjetlosti, i boga zla, odnosno, tame.

Međutim, zoroastrijanci danas sebe smatraju monoteistima, vjerujući da Bogu nije ništa slično, da je On stvaralac svih stvari i da niko ne može odagnati Božiju milost. Jedna rečenica u njihovim učenjima glasi ovako: „Oko Ga ne može vidjeti niti Ga razum može dokučiti“ (Vidyarthi). Stoga, učenja u starim spisima zoroastrijanaca se donekle podudaraju sa Biblijom i Kur'anom.

Neki ljudi smatraju zoroastrinizam paganstvom ili vatropoklonstvom. Ali pripovijeda se da je, ustvari, vatra bila simbol blizine s Bogom ili prisege da će se slijediti božansko svijetlo te da će se čovjek pridržavati vjerskih zakona. Promjena ovog učenja je nastala kada su neki ljudi počeli obožavati samu vatru, tako da se vatra od simbola pretvorila u objekat obožavanja!

U zoroastijasnkim spisima postoji nekoliko jasnih nagovještaja o dolasku Muhammeda, a.s. Prvi je spomenut u Zend Avesta (prva kategorija zoroastrijskih spisa) koji kaže da će plamteća vatra, koju oni koriste da stalno gori u hramovima, biti ugašena. Sa historijskog aspekta činjenica je da se ta vatra u Perziji po prvi put ugasila kada se poslanik Muhammed, a.s., rodio. Također, gašenje vatre može izraziti nestanak religijske forme koja se razvila nakon Zoroastera. Jer kada je islam došao u Perziju, ostalo je samo nekoliko zoroastrijanaca a ostali su prigrlili islam.

Drugi aspekt tog nagovještaja jeste da se ugašena vatra može poistovjetiti sa tzv. snažnom restauracijom svijeta, a to može implicirati oporavak od krivotvorenja ili devijantnog ponašanja koje je nastupilo nakon Zoroastera.

Drugi nagovještaj dolazi od Dasatira (druga kategorija zoroastrijskih spisa) koji kaže da kada ljudi budu daleko od pravog Puta, tada će se pojaviti čovjek među Arapima koji će srušiti tiransku vladavinu, a takva vrsta vladavine tada je postojala u Bizantiji i Perziji, u ranim danima islama.

Također je rečeno da će oni koji su se tokom svojih molitvi okretali ka hramu vatre da će se u buduće okretati ka drugom hramu koji neće imati slika. Poznato je da Ka'ba, prema kojoj se Perzijanci, nakon što su postali muslimani, okreću, bila napunjena idolima koje su Arapi napravili; nakon dolaska Muhammeda, a.s., ona je očišćena a idoli su polomljeni tako da je čistoća i jednostavnost obožavanja jednog Boga bila ponovo na sceni.

Spisi nagovještavaju da će osoba koja će donijetu takvu promjenu biti zakonodavac, neko ko je primio objavu u obliku zakona, što odgovara opisu poslanika Muhammedu, s.a.v.s.
Isto tako oni ga opisuju kao dobrog i rječitog govornika. Također, Kur'an kojeg je Bog objavio Muhammedu, s.a.v.s., je, po tom opisu, nedostižan u svojoj rječitosti.

Korišćena literatura:
Vidyarthi, Abdulhaq. Muhammad in World Scriptures. New Delhi: Adam Publishers, 1990.

Džemal Bedevi – Predsjednik Fondacije za islamsko informiranje
S engleskog,
Džemo Redžematov

No Comments

    Leave a reply