A
U Damasku,
Golubice lete
Iza svilene ograde
Dvije …
Po dvije …
B
U Damasku:
Vidim sav svoj jezik
Napisan na pšenično zrno
Ženskom iglom,
Prebire ga prepelica Mezopotamije
C
U Damasku:
Imena arapskih konja vezu se,
Još od vremena neznaboštva
Pa do Sudnjeg dana,
Ili poslije,
…zlatnim nitima
D
U Damasku:
Nebo hoda
Po starim putevima
Bosono, bosono,
Dakle, šta će pjesniku
Nadahnuće
Metar
I rima?
E
U Damasku:
Stranac spava
Na svojoj sjeni stojeći
Poput minareta u krevetu vječnosti
Ne žudeći za zemljom
Ili bilo kim…
F
U Damasku:
Sadašnje vrijeme nastavlja
Svoje umejevićke poslove:
Hodamo do naše sutra pouzdani
U sunce našeg jučer.
Vječnost i mi
Stanovnici smo ovog mjesta!
G
U Damasku:
Dijalozi se vode
Između violine i lutnje
O pitanju postojanja
I o završecima:
Kad žena ubije nevjernog ljubavnika
Dostiže Lotosovo Drvo nebesko!
H
U Damasku:
Jusuf kida,
Najem,
Rebra svoja
Ne iz nekog posebnog razloga,
Već što
Ne nalazi svoje srce sa njim
I
U Damasku:
Govor se vraća na svoje porijeklo,
Vodu:
Poezija nije poezija
I proza nije proza
Ti kažeš: Neću te ostaviti
Zato me vodi k tebi
I povedi me sa sobom!
J
U Damasku:
Gazela spava
Pored žene
U krevetu od rose
Skida svoju haljinu
I s njom pokriva Baradu!
K
U Damasku:
Vrabac kljuca
Preostalu pšenicu
Na mom dlanu
I ostavlja mi jedno zrno
Da mi pokaže sutra
Moje sutra!
L
U Damasku:
Jasmin se zabavlja sa mnom:
Ne idi daleko
I slijedi moje tragove
Tada vrt postaje ljubomoran:
Ne prilazi
Krvi noći u mjesecu mome
M
U Damasku:
Zadržavam svoj laki san
Da se smije na cvijetu badema:
Budi stvaran
Da opet probeharam
Oko vode njezinog imena
I budi stvaran
Da mogu proći kroz njezin san!
N
U Damasku:
Predstavljam se
Samom sebi
Upravo ovdje, ispod dva bademasta oka
Zajedno letimo kao blizanci
I odgađamo našu zajedničku prošlost
O
U Damasku:
Govor postaje mekši
Čujem šum krvi
U mramornim žilama:
Otmi me od mog sina
Kaže zatvorenica meni
Ili se sa mnom okameni!
P
U Damasku:
Brojim svoja rebra
I vraćam svoje srce u njegov kas
Možda me ona koja me uvela
U sjenu svoju
Ubila,
A da to nisam ni primijetio …
P
U Damasku:
Strankinja vraća svoju nosiljku
Natrag do karavane:
Neću se vratiti u svoj šator
Neću objesiti svoju gitaru,
Nakon ove večeri,
Na porodičnu smokvu …
R
U Damasku:
Pjesme postaju prozirne
Nisu ni senzualne
Niti intelektualne
One su ono što eho kaže
Ehu…
S
U Damasku:
Oblak presuši do poslijepodneva,
Zatim kopa bunar
Za ljeto ljubavnika u dolini Qasyoun,
I naj završava svoju naviku
Da čezne za onim što je u njemu prisutno,
I uzalud plače
R
U Damasku:
Pišem u dnevniku žene:
Sve što je u tebi
Od narcisa
Želi te
I nijedna ograda oko tebe ne štiti te
Od prekomjerne privlačnosti tvoje noći
S
U Damasku:
Vidim kako noć Damaska iščezava
Polako polako
I kako se naše boginje povećavaju
Sve jedna po jedna!
T
U Damasku:
Putnik pjeva u sebi:
Neću se vratiti iz Sirije
Ni živ
Ni mrtav
Već kao oblak
Koji olakšava teret leptirice
Sa moje prognane duše.
Mahmud Derviš
Potpisuje
Džemo Redžematović
