Ako moram umrijeti – Rifat al-Arair

Ako moram umrijeti,

Ti moraš preživjeti

Da ispričaš moju priču

Da prodaš moje stvari

I kupiš komad tkanine

I malo konaca

(neka bude bijela sa dugačkim repom)

Tako da dijete, negdje u Gazi,

Dok svojim očima gleda u nebo

I čeka svog oca koji je umro u plamenu,

Ne oprostivši se od nikog  

Čak ni do svog mesa

Ni od svoje duše,

Ugleda zmaja,

Zmaja kojeg si ti napravio,

Kako leti visoko

I na trenutak pomisli da je anđeo koji tamo vraća ljubav.

Ako moram umrijeti,

Neka to donese nadu

Neka bude jedna priča.

Palestinski pjesnik, akademik i prevodilac Rifaat Al-Arair poginuo je - zajedno sa brojnim članovima njegove porodice - u izraelskoj raciji na kuću njegove sestre u sjevernoj Gazi. Bio je vođa generacije mladih pisaca iz Gaze koji su se natjecali u pisanju na engleskom kako bi ispričali svoju priču.

Rifaat al-Arair je dugi niz godina predavao poeziju i englesku književnost na Islamskom univerzitetu u Gazi, gdje je tumačio djela Šekspira, Tomasa Vajata, Džona Dona, Vilfreda Ovena i drugih, i bio urednik izdanjima „Gaza ne ćuti“ i „Gaza ponovo piše.” Njegov brat, sestra i njeno četvoro djece takođe su stradali u tom bombardovanju.

Rifaat Al-Arair je 2021. godine za New York Times napisao:

Na kraju smo izabrali da ostanemo kod kuće, da makar poginemo zajedno.