Ova vjera je čvrsta pa u nju nježno prodirite

Poštovani džematu, pretjeranost znači prelazak granice riječima i djelima.

Pretjeranost je prekoračivanje umjerene i uravnotežene metode. Pretjeranost je stara bolest od čijih komplikacija su patili prijašnji narodi. Njeni pobornici su obično egoisti.

Uzvišeni Allah je upozorio na opasnost pretjerivanja i njenih pobornika: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu!“ (En-Nisa': 171); Reci: "O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, i ne povodite se za prohtjevima ljudi koji su još davno zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli!" (El-Ma'ide: 77)

Pretjerivanje je tema u sklopu našeg ciklusa o jezgrovitom govoru Poslanika, s.a.v.s.

Naš jezgroviti hadis je onaj kojeg prenosi Ahmed u svom Musnedu a dio je hadisa Enesa bin Malika, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Doista je ova vjera čvrsta pa u nju nježno prodirite.“[1]

Ova vjera koju nam Allah povjerava u dužnost je vrlo sadržajna i bitna je i spasonosna nama i zahtijeva brižan i postepeni, nimalo nagli, pristup.

Postoji mnogo ajeta i hadisa koji govore o zabrani pretjerivanja u vjeri,  jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgajao svoj ummet na njima. Jednom je naredio Ibn Abbasu, r.a., na hadžu kada je htio da baci kamenje, rekavši mu: „O Ibn Abbase, pokupi za mene kamenčiće“ – da bi ih bacio na džemeratima, pa je donio i stavio u ruku Vjerovjesnika, s.a.v.s., sedam kamenčića, koji su svi stali u šaku Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa ih je on podigao da ih vide ashabi, i oni koji su sa njim bili, i rekao: „Slične ovakvim bacajte“. Znači bacajte kamenčiće ove veličine. Potom je kazao: „O ljudi čuvajte se pretjerivanja, jer one koji su prije vas bili uništilo je pretjerivanje u vjeri.“^[2]

Znači, čovjek koji će premašiti mjeru u izboru veličine kamenčića će možda pretjerati i u nečem drugom pa i sebe i ummet izložiti uništenju.  

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, r.a., čak rekao: „Nastradale su cjepidlake, nastradale su cjepidlake, nastradale su cjepidlake.“[3]

Imam Nevevi, rhm., komentator Sahih Muslima, kaže: „Cjepidlake (el-Mutenetti'un) su oni koji nemaju mjeru i prekoračuju granicu u svojim riječima i djelima.“^[4]

Oni koji pretjeruju su zapravo oni koji prelaze granice koje je postavio Mudri Zakonodavac i oni koji izlaze iz okvira metode Vjerovjesnika, s.a.v.s., bilo da pretjeruju ili zanemaruju, to su oni koji prevršuju svaku mjeru.

U hadisu Sehla bin Hunejfa, r.a., kojeg bilježi Taberanija u Mu'džemu-l-Kebiru, Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: „Ne budite strogi prema sebi, jer su propali oni što su prije vas bili strogi prema sebi, njihove ostatke ćete naći u isposničkim ćelijama i tekijama.“[5]

Sva tri hadisa koje sam spomenuo u ovom uvodu govore o upozorenju od pretjerivanja u vjeri. Zajedničko svojstvo tih hadisa jeste što kazuju da onaj ko je upao u pretjerivanje upao je u provaliju. Ko god pretjeruje u vjeri mora propasti – to je poruka svih navedenih hadisa.

Onaj ko stavi sebe na taj put – put pretjerivanja – neka zna da ide u propast.

Allahovi robovi, dragi sinovi, vama se naročito obraćam, jedan od znakova pretjerivanja i onih koji su najviše targetirani jesu zapravo omladina ovog ummeta. Zato oni prije svih moraju znati simptome pretjerivanja:

Primoravanje sebe ili drugih obredima koji nisu dio vjere u kojim se približava Gospodaru svjetova. Kada vidiš čovjeka ili da'iju da te primorava na neki obredo kojim se želi približiti Allahu a koj nije dio vjere, znaj da je to pretjerivanje. A pretjerivanje ima nekoliko oblika:

U hadisu Ibn Abbasa, r.a., koji se bilježi u Sahihu-l-Buhariji, navodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dok je držao hutbu vidio jednog čovjeka kako stoji na suncu pa reče: „Ko je ovaj?“ Rekoše: „To je Ebu Isra'il, zavjetovao se da će stojati i da neće sjedeti, da se neće skloniti u hlad, da neće govoriti, a da će postiti.“ – Tako se zavjetovao. Želio je da se približi Allahu ali sa obredima koji nisu propisani: zavjetovao se da stoji a da ne sjedi, da se ne skloni ispod hlada i da ne razgovara i da posti, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poručio: - „Naredite mu da govori, da se skloni u hladovinu i neka sjedne, a svoj post neka dovrši.“[6]

U hadisu Enesa, r.a., koji je zabilježen u Sahihu Buhariji, navodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio jednog čovjeka kako se tetura među svoja dva sina – nije mogao da hoda od velikog umora i bola u nogama, pa su ga sinovi morali nositi – pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: -„Šta radi ovaj?“ Rekoše: -„Allahov poslaniče, zavjetovao se da hoda – dakle da neće jahati, zadao je sebi zadatak koji je iznad njegove moći. Primorao je sebe obredom kojeg Allah ne želi – Poslanik, s.a.v.s., reče: -„Doista je Allah od samokažnjavanja ovog čovjeka neovisan. Naredite mu da uzjaše.“^[7]

Enes ibn Malik, r.a., kaže: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ušao u džamiju i zatekao uže razvučeno između dva stuba. -”Kakvo je to uže?”, upitao je. ”Ovo je uže za Zejnebu”, odgovoriše ashabi. -”Kada se umori, uhvati se za njega.” - ”Ne! Odriješite ga! Svaki od vas neka klanja dok ima snage, a kad se umori, neka sjedne”, reče Vjerovjesnik, s.a.v.s.“[8] Ovo, također, predstavlja prenagljivanje i premašivanje mjere.

U hadisu Džabira, r.a., se bilježi: “Na jednom putovanju, jedan je čovjek razbio glavu o kamen, potom je polucirao u snu, pa je upitao svoje saputnike: ‘Imam li olakšicu da uzmem tejemmum?’ Odgovorili su mu: ‘Smatramo da nemaš olakšicu, jer imaš vodu.’ Čovjek se okupao i umro od posljedica, pa smo po povratku obavijestili Vjerovjesnika, s.a.v.s., a on je kazao: ‘Ubili su ga, Allah ih ubio! Zašto nisu pitali, ako nisu znali? Zaista je pitanje lijek za neznanje!“[9]

Kada su prešli granicu u davanju fetvi i upućivanju drugih, ograničivši im data prava, rekao je: Ubili su ga, Allah ih ubio! Zašto nisu pitali, ako nisu znali? Zaista je pitanje lijek za neznanje.

To je bio jedan od znakova pretjerivanja. Ako vidiš čovjeka da prekoračuje granicu u ibadetu Allahu, dž.š., znaj da je on pristalica pretjerivanja.

Pretjerivanje u hvaljenju, ili pretjerivanje u kuđenju. Ako vidiš da neko prekomjerno hvali svoga prijatelja znaj da je i to pretjerivanje, kao što su učinili jevreji i hrišćani, kako stoji u jednom ajetu kojeg smo navodili: „Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin", a kršćani kažu: "Mesih je - Allahov sin.“ (Et-Tevbe: 30). Ovo je pretjerivanje jer su izašli iz okvira robovanja Allahu kako se navodi u ajetu: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" (En-Nisa': 171).

Zato nalazimo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorio svoje drugove od takvog puta, upozorio ih je da u njima ne iznikne klica takvih zagriženih ljudi, rekavši: „Ne hvalite me pretjerano kao što su hrišćani pretjerano hvalili sina Merjeminog. Ja sam, uistinu, rob, pa recite Allahov rob i Njegov poslanik.“[10]

Na drugu stranu, ljudi koji pretjeruju u većini slučajeva kude druge ljude koji se sa njima ne slažu, govoreći da su nevjernici, griješnici i vjerolomci. Ekstremisti uvijek svoje oponente nazivaju ovim imenima pa makar se radilo i o alimima.

Zato nalazimo one koji pretjeruju kako posebnu drskost imaju prema učenjacima i tražiocima znaja, jer se razlikuju od njihovog menhedža. Zato kada vidiš da neki čovjek nema druge priče na sijelu, seminaru, u knjizi osim napadanja pobožnih učenjaka, znaj da je pobornik pretjerivanja.

U Sahihu-l-Buhariji bilježi se da je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Neće čovjek reći drugom da je grješnik niti će mu reći da je kafir a da se to ne vrati na njega ukoliko mu drug ne bude kao što je rečeno.”[11]

Ova nesreća prisutna je kod jednog broja naše omladine koja je skrenula pa proglašava nevjernicima društvo oko sebe, a možda i svoje roditelje, braću i okolinu u kojoj živi, a razlog tome jeste što samo sebe vide, a na vide ostale zbog tog pretjerivanja  u koje su zapali.

Oni se izdižu nad drugim, omalovažavaju druge, zato druge proglašavaju nevjernicima jer sebe smatraju vjernicima i onima koji su na istini.

Naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., kako je zabilježeno u Sahih Muslimu, kaže: „Dosta je čovjeku zla da omalovažava svoga brata muslimana.“[12]

Nalazimo takve da su proglasili nevjernicima čitave zajednice i uzdigli se iznad njih pa sa njima neće da sjede zajedno, niti da klanjaju zajedno u džamiji, već sjede po nekim uglovima, napuštenim kućama ili sijelima koje niko drugi ne posjećuje, jer misle da su samo oni u pravu. A naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., nas je usmjerio i pojasnio nam jednu veliku stvar:

Svakako, Allahov poslanik, s.a.v.s., je istinu kazao kada je rekao da je ova vjera čvrsta i da joj treba prilaziti nježno.

Dozvoljavanje krvi, odnosno ubijanja muslimana. Kod ove vrste ljudi nalazimo čudnu smjelost, oni dozvoljavaju krv muslimana. A kako da je ne dozvole kad su ih malo prije proglašavali nevjernicima, omalovažavali i uzdizali se nad njima?! Zbog toga oni dozvoljavaju njihovu krv. I ne samo to, već su ubijeđeni da se približavaju Allahu prolivanjem te krvi. Ovo danas postoji u našem ummetu. Kada je naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio o vremenu koje će doći u kom će musliman ubijati muslimana i kada će se ubijanje proširiti, ashabi, r.a., su upitali: „Allahov poslaniče ubijaju li to mušrike?“ Reče: „Ne, već ubijaju jedni druge.“ Rekoše: „Hoćemo li tada biti pri pameti Allahov poslaniče?“ Reče: „Nećete, zaista će pamet (ljudi) toga vremena biti podignuta, pa će tada zavladati maloumnici.“^[14] Bit će bez pameti, jer kako nazvati čovjeka koji uđe među muslimane, u džamiji, na pijaci, ili nekom drugom mjestu pa ih ubije aktiviranjem eksploziva na sebi i misleći da se tako približava Allahu? Kakva je to pamet?! Koji je to pametnjaković? Kada se momak usudi, kako neki kažu mladić kome je ispran mozak, a ja to neću reći već kažem mladić kome je otupio mozak, kada se drzne da ubije svoga oca, majku vjerujući da se time približava Allahu. A uzrok tome je što je pogođen tom slaboumnošću, a ona je dozvoljavanje krvi u čemu nalaze zadovoljstvo.

Zato obratite pažnju na njih. U kojem god kraju zemlje da su taj kraj je samo ruševina, pustoš, tamo nema razvoja ili izgradnje niti nikakvog napretka. Takvi su i oni. Još od davnina gdje god je podignut glas onih koji pretjeruju tu nema napretka već samo urušavanja i pustoši. Zato je Allah, dž.š., rekao: „Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (En-Nisa': 93).

Naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao – pripazi se dragi prijatelju jer ja i ti smo izloženi ovoj fitni, i naši sinovi su također najizloženiji ovoj fitni. Obrati pažnju na ovaj hadis jer će ti trebati kada ti bude došao neko ko će ti reći: Ubij muslimana! Pa kada mu kažeš: Neću! Onda će se prebaciti na tebe u sljedećoj turi, jer će ti kazati ubij ili ćeš biti ubijen! Jer oni dozvoljavaju krv. Ili ubij ili ćeš biti ubijen. Zato naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Doći će ubijeni čovjek na Sudnjem danu, u jednoj ruci noseći svoju glavu, a drugom rukom vukući za kiku onoga koji ga je ubio dok će krv šikljati iz njegovog vrata pa će obojica stati pred Allaha, dž.š., i ubijeni će govoriti: “Gospodaru, ovaj je mene ubio! Sve dok ga ne približi Aršu (kada će Allah, dž.š., reći ubici: “Teško tebi, i bit će bačen u džehennemsku vatru).“[15]

Svakako, trebaš se povinovati vjerskim načelima i slijediti Allahovu stazu i Poslanikovu metodu, međutim sve to suptilno, jer je nježnost ukras svemu, bez nježnosti stvari su okrnjene.

sa arapskog, Džemo Redžematović

Iz knjige Jezgroviti govor

[1] Musned Ahmed (198-199/3).

[2] Prenosi ga Ahmed (215/1), Nesa'i; Kitabu Menasiki-l-hadž, Babu iltikatu-l-hisa, broj (3057), Ibn Madže, Kitabu-l-Menasik, Babu kaderu hisa-r-remji, broj (3029).

[3] Prenosi ga Muslim, Kitabu-l-ilmi, Babu Heleke-l-mutenetti'un, broj (2670).

[4] Šerhu Sahihi Muslim od el-Nevevija (220/16).

[5] El-Mu'džemu-l-Kebir (73/6, broj hadisa 5551).

[6] Prenosi ga Buharija; Kitabu-l-imani ve-n-nuzuri, Babu-n-Nezri fi ma la jemlik, broj (6704).

[7] Prenosi ga Buhari; Kitabu džeza'i-s-sajdi; babu men nezere-l-mešje ile-l-Ka'bete, broj (1865), i Muslim; Kitabu-n-nezri, Babu men nezere en jemši ile-l-Ka'bete, broj (1642).

[8] Prenosi ga Buharija, Kitabu-t-tehedždžud, Babu ma jukrehu mine-t-tešdidi fi-l-ibadeti, broj (1150); Muslim, Kitabu-s-salati-l-musafirin, Babu emri men ne'ase fi salatihi, broj (784), dio hadisa Enesa bin Malika, r.a.

[9] Prenosi ga Ebu Davud: Kitabu-t-tahareti, Babu fi-l-medžruhi jetejemmem, broj (336).

[10] Prenosi ga Buhari, Kitabu ehadisi-l-enbija'i, babu kavlillahi teala: vezkur fi-l-Kitabi Merjeme izintebezet min ehliha; broj (3445) dio hadisa Omera, r.a.

[11] Prenosi ga Buhari; Kitabu-l-edeb, Babu ma jenha mine-s-sebab ve-l-le'ani, broj (6045), dio hadisa Ebu Zerra, r.a.

[12] Prenosi ga Muslim; Kitabu-l-birri ve-s-sileti, Babu tahrimi zulmi-l-muslimi ve hazlihi, broj (2564), dio hadisa Ebu Hurejrea, r.a.

[13] Prenosi ga Ahmed (43/2); Tirmizija, Kitabu sifati-l-kijameti, broj (2507); Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu-s-Sabri ale-l-bela'i, broj (4032), dio hadisa Ibn Omera, r.a.

[14] Prenosi ga Ahmed (391/4); Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, babu-t-tesbiti fi-l-fitneti, broj (3959) dio hadisa Ebu Musa el-Eš'arija, r.a.

[15] Prenosi ga Tirmizija; kitabu tefsiri-l-Kur'an, Babu ve min sureti-n-Nisa', broj (3029); Nesa'i, Kitabu tahrim-d-demm, babu ta'zimi-d-demm, broj (4005) iz hadisa Ibn Abbasa, r.a.