Džini i ljudi

Mnogi ljudi pričaju da u svijetu, iza čovjeka koji govori, razmišlja i radi, postoji druga, nevidljiva vrsta bića čiji se subjektivitet ne primjećuje, ali se po svojim efektima i ponašanju prepoznaju. Postoje priče da ta vrsta bića u raznim životnim segmentima imaju određen odnos sa čovjekom i njegovim mnogim životnim aspektima. Pored toga, njih karakterizira moć obavještavanja o nevidljivim stvarima, mogućnost tranformacije u ljudsko tijelo, moć govora čovjekovim jezikom i da se čovjek pokreće njegovim pokretima. Isto tako da čovjek ima pomoćna sredstva; učenja, dova i utjecanja Allahu prilikom prizivanja te vrste kad to čovjek zaželi, kao i to da ih potčinjava prilikom izvršavanja radnji koje hoće i pribavljanja vijesti. Ta vrsta je u narodnom jeziku i u Nebeskim Knjigama poznata pod imenom – džini (ar. el-džinn).

Isto tako, postoje ljudi koji misle drugačije; da na ovom svijetu, osim čovjeka koji je vidljiv, čuje, razmišlja i radi, ne postoji druga vrsta bića sa navedenim karakteristikama. Dakle, u svemiru ne postoji drugo razumno biće osim čovjeka. Ova dva mišljenja, zapravo, predstavljaju dvije ideologije koje su od ranije poznate kao: materijalizam i duhovnost.

Obzirom da se mišljenja ljudi po pitanju džina i metafizike razlikuju na ova dva dijametralno suprotna stava (jedno mišljenje mu pridaje veliku pažnju a drugo ga uopšte ne priznaje), Nebeske Knjige su od svakog mišljenja uzele po jedan segment, kazujući čemu nas uči Stvoritelj svemira i Objavitelj Knjiga. One su vratile pitanje džinna na središnju tačku: potvrdile su stvarnost koju je ljudska ideologija preuveličala – postojanje te vrste i njene druge osobne karakteristike, a opovrgle druge elemente koje im je ljudska ideologija ili mašta uskratila.

Nebeske Knjige su donijele veoma jasne izraze kojima ne treba nikakvo tumačenje, kazujući da u svijetu, pored čovjeka, postoje druga stvorenja čija se avet ne vidi, niti suština zna, jasno iskazujući naziv za tu vrstu. Spomenule su meleke (anđele) i vjerovanje u njih učinile integralnim dijelom vjere. Potom, podrobno su spomenule njihove radnje i opisale ih da su uvijek pokorni i da su za to stvoreni, te da se:

Isto tako, spomenule su džinne u smislu da su oni vrsta koja se razlikuje od čovjeka. Oni se zajedno spominju pod nazivom „el-Sekalejn“. U Nebeskim Knjigama je vođen razgovor sa njima, i bilo je priče o njihovoj odgovornosti, griješenju, putanji, isto kao što se o čovjeku govorilo:

Sa kur'anskim kazivanjem i stavom drugih nebeskih Knjiga o postojanju džinna, možemo kazati da je negiranje njihovog postojanja, smatranje Allahove obavijesti lažnim, zato onaj ko ne vjeruje u njihovo postojanje, ne vjeruje ni u sami Kur'an niti u druge nebeske Knjige. Pokušaj tumačenja jasnih izraza je izvrtanje riječi i promjena njihovih smislova, kao i remećenje pariteta između čovjeka i džinna kojeg su nebeske Knjige uspotstavile, pa je stoga ugrožen stav onih koji negiraju sve ono što se osjetilima ne može opaziti.

Dakle, nema sumnje u njihovo postojanje, kao što nema sumnje u njihovu odgovornost i polaganje računa za ono što su radili. Također, nema sumnje u njihovu sposobnost da slušaju Kur'an, da ga prihvataju, razumiju, tumače i padnu pod njegov utjecaj. Sve je to istina u koju nema sumnje.

Kao što je Kur'an potvrdio tačnost njihovog postojanja, isto tako je pojasnio njihovu vezu sa ljudima. U tom smislu, oni ne prelaze granicu vesvese i uljepšavanja (ružnih postupaka), kao što se, uostalom, ljudima dešava od strane drugih ljudi. To se može pročitati u suri en-Nas:

Kao što možemo pročitati ono što je šejtan rekao, a on je, prema Kur'anu, jedan od džinna:

Dakle, džin čovjeka može samo da poziva na grijeh, da mu daje lažna obećanja, da mu pričinjava vesvesu, da ga zavodi i uljepšava mu grijehe.

Isto tako, u Kur'anu se spominje da su oni koji padaju pod utjecaj džinske vesvese i zavođenja, ustvari, samo maloumnici i lahkovjernici. A što se tiče ljudi koji imaju zdrav razum i čvrsto vjerovanje, oni su daleko od toga da padaju pod njihov utjecaj. Allah, dž.š., je izuzeo Svoje iskrene vjernike iz domena šejtanske zavjere:

A što se tiče drugih stvari, pored vesvese i zavođenja, recimo, njihove pojave čovjeku u svom prirodnom obliku, ili u nekom drugom obliku u kojem se pretvaraju, ulaska u ljudsko tijelo, dominacije nad ljudskim osjetilima, korišćenje džina za pridobijanje kakve koristi ili prevencije od zla, dovođenja kada se to zaželi, saznavanja nevidljivog, braka i intimnog odnosa sa njima, te drugih stvari o kojima ljudi pričaju; ishodište svega toga je nešto izvan eksplicitnih i pouzdanih šerijatskih izvora. Mnogo ljudi je vremenom povjerovalo u priče o džinnima, ili u događaje koji se njima pripisuju: povjerovali su u njihovo pojavljivanje običnom čovjeku, njihovu transformaciju u druge oblike, njihov razgovor sa čovjekom, njihov ulazak u ljudsko tijelo, njihovo iskorištavanje za ostvarivanje dobra ili sprječavanja zla, kao što su povjerovali u njihovo znanje o gajbu.

Mnogi ljudi su povjerovali u razne priče o džinima i prenosili anegdote koje su možda pripisivali i selefus-salihu, nastavljajući tako sve dok nisu došli pravnici koji su ozvaničili autentičnost tih priča, što je bio povod za davanje prostora u kojem su se primjenjivali mnogi šerijatski propisi vezani za džinne. U to možemo spomenuti njihov stav nekih učenjaka o ispravnosti braka sa džinnima, obaveznosti kupanja žene koja je bila u odnosu sa džinom, povezivanju džemata sa njima, njihovom prolasku ispred klanjača, njihovim predajama o čovjeku, kao i ljudskim predanjima o njima, propisu čišćenja nakon velike nužde kostima koji se smatraju njihovom hranom, propisu konzumiranja njihovih zaklanih životinja, te drugih stvari koje se spominju u pravnoj literaturi ili liteaturi koja tretira tematiku džinna.

Ja vjerujem da su naši šerijatski pravnici na ovaj način željeli rješavati samo pravničke pretpostavke, jer njihov običaj je da hipotetički nastupaju i razglabaju o stvarima koje se nisu desile niti se mogu desiti. Tako da je pravnički stav o obaveznosti vjerovanja u ovom slučaju samo hipoteza koja ne može služiti kao dokaz stvarnog dešavanja. Zato, pustimo ih neka po običaju pretpostavljaju a naša referenca po ovom pitanju je Kur'an-i Kerim.

Uzvišeni Allah u Kur'anu spominje dar ljudima koji se ogleda u blagodati žena, spominjući da ih je stvorio od njihove vrste i da ih je učinio smirajem, a među supružnicima uspotstavio ljubav i samilost:

Ovo neutralizira svaku mogućnost braka sa džinima, a da ne govorimo o ispravnosti ili neispravnosti takvog braka.

Isto tako, Uzvišeni Allah je u Kur'anu spomenuo razgovor džina sa svojim narodom o ljudima koji su prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., vjerovali da džini imaju dominaciju nad njima, pa su pozivali u pomoć njihove ljude da ih oslobode te dominacije. Oni su tvrdili da imaju moć upravljanja džinnima, i moć da ih oni sačuvaju od svog zla, i da slušaju džine dok razgovaraju sa svojim narodom u vezi uvjerenja da poznaju nevidljivo,  te da ih neki ljudi koriste u te svrhe pa preko njih saznaju Božije sudbine, da bi na kraju obznanili da je to pogrešno vjerovanje, te da gajb poznaje samo Allah:  

Kada je u pitanju poznavanje nevidljivog, navodimo njihovo kazivanje o njima samima. Uzvišeni Allah kaže:

Kao i ajet o Sulejmanovom džinu:

Kada je ovo njihova priča u vezi poznavanja gajba, kao i o kontrolisanju čovjeka u kojoj oni sami negiraju svoju moć, kao što je rečeno u Kur'anu, došli smo do neoborivog dokaza i uvjerenja da džini ne poznaju nevidljivo, niti su u mogućnosti da svojim kontaktom ili prerušavanjem nekom naude.

Pored svega ovoga, obmana može nadvladati ljudski razum, jer prevaranti stalno uspijevaju da varaju ljude i u njima usade obmane. Oni iskorištavaju krhkost njihovog razuma i slabost vjere, uvjeravajući ih da se džinn pretvara u čovjekovo tijelo, te da oni imaju moć da ga iz njega istjeraju. Uvjerili su ih da imaju moć pokoravanja džina za ostvarivanje ljubavi i mržnje, braka i razvoda, pridobijanja koristi, odbacivanja zla sa talismanima, vračanja iz kristalne kugle i Sulejmanovog prstena i dr. Ovakve ljude oni iskorištavaju u navodnom prikazivanju gajba, otkrivanju ukradenog i izgubljenog, ili otkrivanju budućeg i skrivenog, kao i u liječenju. Iskoristili su ih sa svim i svačim, dobijajući zanat pomoću kojeg žive, skupljajući imetak, a poigravajući se sa razumom. U tome ih je pomogla grupa ljudi koja za sebe tvrdi da su učenjaci i vjernici, pomažući ih sa izmišljenim pričama i anegdotama s kojima uništavaju živote ljudi odvraćajući ih od prirodnih zakona u nauci i praksi, i od svega korisnog i lijepog.

Ljudima je najpreče da se okrenu onome što će im pomoći u životu i koristiti u vjeri i na dunjaluku. Preče im je da ne ostavljaju nikakav prostor šarlatanima i mađioničarima da ulaze u njihova srca. Oni treba da se bore protiv njih i da ih izgone sve dok ne očiste društvo od njih kao i to da znaju šta im je Allah propisao, pa da od toga znanja otvore sebi kapije dobra i sreće.

Iz knjige Fetve

preveo, Džemo Redžematović

[1] Et-Tahrim: 6.

[2] El-En'am: 130.

[3] Er-Rahman: 33.

[4] Er-Raman: 31.

[5] El-En'am: 128.

[6] En-Nas: 4-6.

[7] Ibrahim: 22.

[8] EL-A'raf: 20.

[9] El-Hidžr: 39.

[10] El-Hidžr: 42.

[11] En-Nahl: 72.

[12] Er-Rum: 21.

[13] El-Džinn: 10.

[14] El-Džinn: 26-27.

[15] Saba: 14.