Drži jezik za zubima

أمسك عليك لسانك

Naša tema potaknuta je hadisom koji se bilježi u djelu Mu'džemu-l-kebir od Taberanije u kojem se navodi da je Ukbe bin Amir, r.a., pitao Poslanika s.a.v.s.: “Allahov poslaniče, u čemu je spas? Reče: „Drži jezik za zubima, nek te se tiče tvoja kuća, i plači nad svojim grijesima!”[1] Mi ćemo govoriti o prvom dijelu hadisa: Drži jezik za zubima.

Neka onaj koji traži spas zna da je na ovom svijetu spas u ustezanju jezika od priče, isto tako spas na ahiretu je u držanju jezika za zubima. Kada je ovaj ashab upitao Allahovog vjerovjesnika, s.a.v.s., u čemu je spas, kako na ovom tako i na Budućem svijetu, on je odgovorio: drži svoj jezik za zubima.

Sa jezikom čovjek može biti srećan ili nesrećan, može se spasiti ili propasti, može zaraditi najveće stupnje Dženneta a može se strovaliti u Džehennemsku provaliju.

Jezik je najrizičniji organ u tijelu jer on sije a žetva će se vidjeti na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti, a ono što smo mu dali - naslijediti, i sam samcat ća Nam se vratiti“ (Merjem: 79-80). Dakle, zapisat ćemo šta govori i dobit će zaslugu prema onom šta je govorio.  

Čak i ako je govor izrečen u tajnosti, iza spuštenih zavjesa, iako je taj govor zavijen u alegoriji, Allah, dž.š., kaže: „Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju“ (Ez-Zuhruf: 80)

To su oni ljudi koji govore uz bojazan pa te susretnu sa jednim stavom a iza tebe govore sasvim druge riječi.

I svaka riječ koja izađe iz usta zapisana je: Uzvišeni Allah kaže: „On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije“ (Kaf: 18).

Tirmizija bilježi jedan dugački hadis u kojem Muaz, r.a., na kraju kaže da ga je Vjerovjesnik,s .a.v.s., upitao: “Hoćeš li da ti kažem, kako ćeš to sve postići?” Rekoh: “Da, Allahov Poslaniče.” Pa je dohvatio vrh svoga jezika i rekao: “Čuvaj ovo!” Rekoh: “O Allahov Poslaniče, zar ćemo biti odgovorni i za ono što govorimo?” Reče: “Teško tebi Muaze, zar će ljudi biti
bacani naglavačke u Vatru, osim zbog plodova njihovih jezika?”[2]

Ako pitaš, zašto? Reći ću, kao prvo jer je najbolji put do Dženneta čuvanje jezika. U Buharijinom Sahihu Allahov vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko mi bude garantovao ono što mu je između vilica i ono što mu je između nogu ja mu garantujem Džennet.”^[3]

Zapovjednik vjernika Omer el-Faruk, r.a., je ušao kod vođe muslimana i njihovog halife Ebu Bekra el-Siddika, r.a., koji bješe isplazio jezik, pa Omer, r.a., reče: Šta to radiš halifo Allahovog poslanika, s.a.v.s.? reče: „Ovo je ono što me odvodi u propast!”  Tako je za sebe govorio Ebu Bekr, r.a. Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Svaki dio tijela se žali na bestidni jezik.“^[4]

Bestidni jezik je oštri jezik koji govori samo loše stvari. Dakle svaki dio tijela se žali na zlo, bestidnost i oštrinu jezika.

U knjizi Kitabu-l-edeb od Ibn Ebi Šejbeta, rhm., Ibn Mes'ud, r.a., je rekao: „'Tako mi Allaha osim kojeg drugog boga nema, nikome nije potrebniji dug boravak u zatvoru nego što je to potrebno jeziku!“[5] Zatvor je, dakle, najpotrebniji jeziku:

A to je zapravo oporuka Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Drži jezik za zubima.“

Pojedini ljudi znaju samo da pričaju, pa u svakoj prilici  i sijelu pričaju o svemu i svačemu i u svako vrijeme; zato je Junus ibn Ubejd, rhm., kazao: „Ako dvije karakteristike kod čovjeka budu dobre, ostale mu neće biti toliko važne: namaz i jezik.“[7] U Muvetti Imama Malika, rhm., spominje se da je Isa, a.s., prošao pored svinje pa joj rekao: prođi sa selametom. Bi mu rečeno: Allahov vjerovjesniče, zar tako svinji govoriš? Reče: Prezirem i bojim se da naviknem  svoj jezik na ružan govor.“^[8] To iz razloga što želi da odgoji sebe da navikne svoj jezik da govori samo istinu i lijepe stvari.

Uspjeh se može postići samo ako čovjek drži jezik za zubima, jer onaj ko pusti svoj jezik udaljit će se od istine i od sijela (medžlisa) sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na Sudnjem danu. U hadisu Džabira, r.a., kojeg prenosi Tirmizija, Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, nametljivi govornici i oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i govorljivost i oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima. Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, znamo ko su sersaruni i mutešeddekuni (nametljivi govomici i oni koji se prenemažu u govoru), ali ko su mutefejhikuni?' On im reče: ‘To su uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalim.‘“[9]

Uspjeh se može postići samo ispravnim jezikom i suzdržavanjem od ružnog govora, jer jezik vodi tijelo, pa ako on bude ispravan bit će ti ispravno tijelo, a ako jezik bude kriv bit će ti krivo i tijelo. U Sunenu Tirmizije navodi se hadis Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao“Kada čovjek osvane, svi organi tijela umoljavaju jezik, govoreći: „Boj se Allaha i zbog nas, jer smo mi s’ tobom! Ako budeš dobro činio i mi ćemo biti dobri, a ako skreneš i mi ćemo skrenuti!“[10] Jezik je lokomotiva koja pokreće voz, ako bude dobar bit će dobro cijelo tijelo.

U drugom hadisu kojeg u svom Musnedu prenosi Ahmed od Enesa, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Neće biti ispravan iman čovjeka, dok mu ne bude ispravno srce, a neće mu biti ispravno srce, dok mu ne bude ispravan jezik. Neće čovjek ući u džennet, ako od njega nije siguran njegov komšija.”^[11]

Kada jezik bude ispravan tada će i srce biti ispravno, a s njim i vjerovanje. Dakle, radi se o vječitoj oporuci iz jezgrovitog govora Vjerovjesnika, s.a.v.s., zato onaj ko želi spas i sreću neka drži svoj jezik za zubima. U drugoj predaji stoji: Prenosi Sufjan ibn Abdullah Es-Sekafi: “Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, kaži mi nešto čega ću se držati!” Reče: “Reci, Moj Gospsodar je Allah i u tome ustraj!” Rekoh: “Allahov Poslaniče, čega se najviše bojiš za mene?” On dohvati svoj jezik i reče: “Ovoga.”^[12]

Dakle, najviše se bojim jezika jer sa jezikom mogu otići sva dobra djela, namaz, post, hadž, sadake – sve može jezik upropastiti.

Više puta smo čuli predaju koju prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojoj se kaže da su jednu ženu hvalili Poslaniku, s.a.v.s, da noću klanja, danju posti i dijeli sadaku, ali da svojim jezikom uznemirava svoje komšije, na što je Poslanik, s.a.v.s., kategorički ustvrdio: „Nema kod nje dobra! Ona je stanovnica Džehennema!“ Klanja noću kijamu-l-lejli, a posti danju, izvan ramazana, šest dana ševvala, dan Arefata, možda bijele dane, dakle praktikuje i namaz i post i posjeduje vidna dobra djela, međutim slaba je na jeziku, jer uznemirava svog komšiju i zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nema kod nje dobra! Gdje ode taj post? Gdje su noćni namazi? Gdje su dobročinstva? Gdje su milostinje? Rekao je: nema dobra u njoj! Ona je stanovnica Džehennema.

U istom hadisu se spominje da: - ‘Ima jedna žena koja je poznata po tome da ne posti baš puno, rijetko kad sadaku daje, a slabo i klanja, u sadaku daje koji komadić sira, ali ona ne uznemirava svoje komšije svojim jezikom.’ Allahov Poslanik, s.a.v.sl, na to reče: ‘Ona je za dženneta.'“[13]

Zato neka se niko među nama ne zavarava svojim namazom, postom, dobrim djelima i predanošću vjeri, pa da dozvoli sebi da priča o drugima, jer neki od nas smatraju svoja dobra djela, vjeru i religioznost opravdanjem da pričaju o drugima šta hoće. A to je ružna greška. Pogubno je da govorimo ružno o drugima, smatrajući da je to dio pokornosti Allahu: zato neko kaže: ja govorim o ljudima radi vjere, radi poziva u islam, radi boljitka, a u stvari udovoljava svome egu jer govori radi sebe!

Veoma mi se dopada govor Ibn Kajjima, rhm., kojim ću završiti ovu hutbu:

„Začudo je da čovjeku pada lahko da se sačuva i bude oprezan od jedenja harama, zuluma, zinaluka, krađe, pijenja alkohola, zabranjenog pogleda i dr., a teško mu pada da sačuva svoj jezik. Zato vidiš čovjeka kojeg smatraju pobožnog, revnosnog i asketu, a izgovara riječi koje srde Allaha, a da za to takav uopšte ne mari. Spusti se sa jednom takvom riječju dalje nego što je istok od zapada. Koliko ljudi vidiš kako se sustežu od razvrata i nepravde, a jezik puste da vrijeđaju ugled živih i mrtvih, a uopšte ne mare o tome šta govore.“

To je veoma veliki musibet i nesreća.

Rečeno je: O Allahov Poslaniče, u čemu je spas? On odgovori: drži jezik za zubima!

Dragi brate, bolje ti je da ti neko na sijelu kaže, brate što ti ne pričaš ništa? Nego da ti kaže, brate zašto si to pričao?

[1] Mu'dežmu-l-kebir od Taberanija (270/17, broj 741).

[2] Prenosi ga Ahmed (231/5); Tirmizija, Kitabu-l-iman, Babu ma dža'e fi hurmeti-s-salati; broj (2616); Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu keffu-l-lisani fi-l-fitneti; broj (3973).

[3] Prenosi ga Buharija, Kitabu-r-rikak, Babu hifzi-l-lisan, broj (6474), iz hadisa Sehla bin Sa'da, r.a.

[4] Prenosi ga el-Bejheki u Šu'abu-l-imanu, broj (4596).

[5] El-Edeb od Ibn Šejbe, broj (221); El-Musannef (489/13). također, prenosi Ebu Davud u El-Zuhd, broj (149), Taberani u El-Mu'džemu-l-Kebir (8744; 149/9).

[6] El-Bejtan od Saliha bin Abdullah el-Kuddusa, dio kaside El-Zejnebijje. Vidi Mudžani-l-Edeb fi hadaiki-l-Arab (91/4); Medžmu'atu-l-kasa'id el-Zuhdijat (480/2).

[7] Prenosi ga Ebu Nu'ajm u el-Huljetu (20/3).

[8] Muvetta (985/2, broj 4).

[9] Prenosi ga Tirmizi, Kitabu-l-birri ve-s-sileti, Babu ma dža'e fi me'ali-l-ahlak; broj (2018).

[10] Prenosi ga Ahmed (96/3), Tirmizi, Kitabu-l-zuhd, Babu ma dža'e bi hifzi-l-lisani, broj (2407).

[11] Prenosi ga Ahmed (198/3).

[12] Prenosi ga Ahmed (413/3), Tirmizi, Kitabu-z-Zuhd, Babu ma dža'e fi hifzi-l-lisan; broj (2410), Ibn Madže, Kitabu-l-fiten, Babu keffu-l-lisai fi-l-fitneti, broj (3972).

[13] Prenosi ga Ahmed (440/2), Buharija u el-Edebu-l-Mufred, broj (119).