Galerija islamskih staklenih slika

Autor, Cem Nizamoglu

Prevod, Džemo Redžematović

Od optičkih sočiva Ibn Al-Haytama do džamijske lampe Amira Qawsuna, muslimanska civilizacija igrala je glavnu ulogu u nadahnuću rasta industrije stakla. Džamije, kuće i gradovi pretvoreni su u središta bogate dekoracije staklom. Muslimanska civilizacija je zanat pretvorila u industriju koja je zapošljavala velik broj radnika.

Od optičkih sočiva Ibn Al-Haytama i hemijskih bočica Ibn Hayyana do džamijske lampe Amira Qawsuna, muslimanska civilizacija igrala je glavnu ulogu u podsticanju rasta industrije stakla od 8. stoljeća pa nadalje. Džamije, kuće i gradovi pretvoreni su u prekrasne prostore bogato ukrašene staklom. Ljepota i funkcionalnost bili su bitni elementi dizajna u muslimanskoj civilizaciji. Moguće je da su u nastojanju da opskrbe hiljade džamija, a takođe zahvaljujući ulozima koje pružaju napredne naučne aktivnosti u poljima kao što su optika i hemija, staklari u muslimanskoj civilizaciji pretvorili – ono što je do tada bilo – zanat u industriju koja zapošljava nove tehnike i veliki broj radnika iz različitih djelova muslimanske civilizacije.

Pod islamom industrija stakla je svjedočila preporodu. Stari centri su cvjetali, a osnivani se novi. Izvanredno raskošno blago islamskog stakla koje se distribuira po muzejima širom svijeta svjedoči o visokom umjetničkom i tehnološkom nivou islamskog stakla.”
A. Y. Al-Hassan *

_{* Al-Hassan, A. Y. „Nauka i tehnologija u islamu: tehnologija i primijenjene nauke“ UNESCO, 2001; Page 74.}

“… Slične boce nalaze se u muzejima u Sankt Peterburgu, Kijevu i Berlinu. Da je većina ovih primjera navodno pronađena u regiji Kavkaza ili duž obale Crnog mora, sugeriše da su oni bili dio dobro uspostavljene trgovine staklom između Sirije, sjeverozapadne Azije i istočne Evrope.”

Ogromna proizvodnja

Kroz muslimansku civilizaciju stakleno posuđe proizvodilo se u ogromnim količinama od 8. vijeka, puhanjem tečnog stakla u drške ili cijepanjem kristala. Proizvođači stakla u Siriji i Egiptu naslijedili su rimsku industriju stakla i poboljšali je razvojem vlastite tehnike usavršavanja ukrasa i boja stakla te šireći raznolikost proizvoda.

Međutim, muslimanski i nemuslimanski staklari koji su radili u islamskim područjima bili su izuzetno kreativni i, u skladu sa opštim razvojem islamske umjetnosti, doveli su ovaj zanat do novih tehničkih, tehnoloških i umjetničkih visina.” Josef W. Mery

_{* Meri, J. W. „Srednjovjekovna islamska civilizacija: enciklopedija“; Routledge, 31. oktobra 2005; str. 297.}

Iskop u Siriji i drugim dijelovima muslimanske civilizacije otkrio je ogromnu količinu staklenog posuđa. Alepo u Siriji, kao centar za izradu i ukrašavanje stakla, spomenuli su geografi Yaqut Al-Hamwi (umro 1229.) i Al-Qazwini (umro 1283.). I Damask je Ibn Battuta (umro 1377.) opisao kao centar za izradu stakla. Egipat, Irak i Andaluzija takođe su proizvodili staklo u ogromnim količinama. Staklo iz muslimanske civilizacije, a posebno ono iz Sirije, bilo je cijenjeno širom svijeta. Predmeti od stakla otkriveni su na srednjovjekovnim evropskim nalazištima u Švedskoj i južnoj Rusiji. Čak su i takvi krhki predmeti poput sirijskog emajliranog stakla iz 13. vijeka pronađeni u Švedskoj.

“… Neki predmeti nose natpise, poput kufijske kaligrafije na ovom peharu koji glasi: „Pij! Blagoslov je od Boga vlasniku pehara”. Formule, uključujući dobre želje, često su se nalazile na posudama za jelo i piće i u keramici i na čaši.”

Podržavanje naučnih napora

Moderna hemija izrasla je, u određenoj mjeri, iz islamske alhemije … Bilo je puno praktičnih eksperimentisanja u izradi stakla, kože i platna, obradi metala i pripremi lijekova … ” F. B. Artz *

_{* F.B. Artz: Um; op cit; str. 165-7.}

Početkom 14. vijeka, više od 300 godina nakon Ibn Sahla, astronom-matematičar Maragha Kamal al-Din al-Farisi eksperimentisao je sa staklenom kuglom napunjenom vodom kako bi analizirao način na koji se sunčeva svjetlost probija u duginim bojama. Zrake koji su proizvodili dugine boje, primijetio je:

… da su se prelomili pri ulasku u njegovu staklenu sferu, podvrgli se totalnom unutrašnjem odrazu na zadnjoj površini staklene kugle (što ih je poslalo natrag prema posmatraču) i doživjeli su drugu refrakciju dok su izlazili iz kugle. To se dogodilo u svakoj kapljici u magli da bi se stvorila duga.” Kamal al-Din Al-Farisi (1267-1319) *

_{* R. Rashed, “Kamal al-Din”; C.B. Boyer, Duga: od mita do matematike,}

„Tvorci takvih predmeta možda su tražili načine da postignu određenu slobodu izražavanja u okviru pravila ponavljanja koja su uobičajena u islamskoj umjetnosti. Ova se sloboda mogla postići upotrebom različitih kombinacija kliješta, koje su imale uzorke različite od onih u jednodijelnim ili dvodijelnim kalupovima. Arheološki nalazi pokazuju da se ovom vrstom stakla intenzivno trgovalo u islamskom svijetu tokom devetog i desetog vijeka.”

Al-Jazarijeva rasprava uključuje vodu i uređaje za navodnjavanje, mašine gdje djevojke sluškinje stavljaju čašu za piće u vladarevu ruku, mehaničke svirale, ukrasne predmete poput monumentalnih vrata s jednim od najranijih opisa lijevanja od zelenog pijeska. “
Al-Djazairi, S.E *

_{* Al-Djazairi, S.E .. Zlatno doba i pad islamske civilizacije, svezak 2 (Osvijetljena mjesta 2759-2760). MSBN Books. Kindle izdanje.}

Rečeno je da je tehniku rezanja kristala uveo ‘Abbas ibn Firnas (u. 887.), učenjak i izumitelj na dvorovima’ Abd al-Raḥmana II i Muḥammada I. Ovdje vrijedi ukazati na genija Ibn Firnasa, koji nije samo uspio dešifrovati najsloženije pismo, već je i pokušavao letjeti praveći umjetna krila. U vezi sa staklom, bio je upoznat sa naučnim svojstvima stakla i doprinio je ranom eksperimentu sa sočivima i idejom uvećanja rukopisa njihovom upotrebom. Takođe je svoje vještine ponudio topionicama za izradu stakla u Cordobi i napravio prikaz neba na staklu, koje je po želji mogao učiniti bistrim ili oblačnim, uz munje i buku groma pritiskom prsta.

Dekorativna umjetnost

„Porast islama i rezultirajuće širenje muslimanskih teritorija kroz sedmi vijek nove ere, na kraju su stvorili društvo koje je održavalo u životu mnoga dostignuća izgubljena na Zapadu. Nastavili su se izrađivati stakleni mozaici, posude od lijevanog i izrezanog posuđa i proizvodi od puhanja u staklo bez kalupa, a počev od devetog stoljeća pojavili su se novi ukrasni pristupi. Glavni napredak započeo je otkrićem da se staklo može bojiti metalnim mrljama, što je rezultiralo staklom poznatim kao sjajni proizvod zbog svog prepoznatljivog sjaja. Ovo je bio prvi vitraž.” *

Njemački historičar umjetnosti Otto von Simson objasnio je porijeklo prozora s ružama uspoređujući tu ideju sa šestostranim rozetama i osmougaonim prozorom na vanjskom zidu emejivćke palate Khirbat al-Mafjar, sagrađene u Svetoj zemlji oko 750. godine n.e. Teorija kaže da su krstaši vidjeli takve prozore i vratili ideju u Evropu, uvodeći je u crkve.”
IslamicSpain.tv

„… Velike staklene lampe ovog tipa naručili su sultani i članovi njihovog suda za džamije, medrese (škole Kur’ana), grobnice, hospicije i druge javne zgrade u mamelučkom Kairu iz četrnaestog stoljeća. Ovaj primjer nosi ime svog zaštitnika Qawsuna (urmo 1342.), emira sultana al-Nasira Muhammeda ibn Qalauna (r. 1293–1341 s kratkim prekidima), a vjerovatno je bio namijenjen jednoj od njegove dvije arhitektonske komisije u Kairu. —Džamija ili kompleks grobnica-hospicija. “

Različite tehnike

… Prvi slikari stakla u islamskom svijetu primijenili su smećkasti ili žućkasti metalni pigment na posude, zdjele i druge predmete. Dekoracija se obično sastoji od životinjskih ili biljnih motiva, ponekad popraćenih natpisima. Primjenom pigmenata na obje strane ovih predmeta, proizvođači stakla mogli su istaknuti detalje ili iskoristiti prozirnost stakla kako bi proizveli suptilne efekte sjenčenja … “
Muneneh Michael *

_{* Michael, Muneneh „Istraživanje prepreka za upotrebu otpadnog stakla u unutrašnjim prostorima u Nairobiju“ Stranica 29. (PDF)}

Neke od najsofisticiranijih egipatskih staklenih posuda bile su ukrašene sjajem. Ovaj sjajni, ponekad metalni efekt postignut je bojanjem bakarnog ili srebrnog oksida na površini predmeta, koji je zatim sagorjevan na temperaturi od oko 600 ° C (1112 ° F) u redukcionim uslovima. Ista tehnika, kao što je već napomenuto, korišćena je u ukrašavanju zemljanog posuđa, ne samo u Egiptu, već i u Iraku i Iranu. Donedavno su se vodile polemike oko porijekla sjaja, ali problem je, čini se, riješen u Al-Fustatu otkrićem staklene čaše lokalnog tipa na kojoj je upisano ime Abd al-Hamad, guverner Egipta u 771-772; Egipatski slikari stakla su, prema tome, koristili sjaj neko vrijeme prije njegovog pojavljivanja u Iraku.

„Istovremeno dekorativni i funkcionalni, nježno primijenjeni prateći dizajni na sadašnjoj visećoj svjetiljci pokrivaju gotovo cijelu njezinu površinu. Sastavljeni od duboko plavog stakla, ovi prateći motivi djeluju kao kontrast žućkastom tijelu posude. Stefano Carboni povezuje ovu vrstu ukrasa s kasnim rimskim periodom, čija je izrada proširena u rano islamsko razdoblje, i isprva ograničena na: „područja koja su nekada bila dio Rimskog i Bizantskog carstva, uključujući Egipat, Siriju i Mezopotamija “(Carboni 2001, str. 163)

“… Njegova dekoracija je vjerovatno inspirisana savremenim rukopisnim slikama i prikazuje dvorske figure i prizore kraljevskih razonoda, poput lova i poloa.”

Kontakt između Bizantijskog carstva i novog carstva islama omogućio je islamskim staklarima da dodaju poznate rimske i bizantijske tehnike izrade stakla u svoja znanja o proizvodnji stakla. Kao i kod mnogih hemijskih umjetnosti, ovo kumulativno znanje o proizvodnji stakla svijet je islama sačuvao sve do dolaska renesanse na Zapadu. U islamu je izrada stakla neko vrijeme ponovo cvjetala, kombinirajući rimsko znanje s autohtonim tradicijama … “
Seth C Rasmussen *

_{* Rasmussen, S. C. „Kako je staklo promijenilo svijet: istorija i hemija stakla od antike do 13. vijeka“; Springer Science & Business Media, 24. februara 2012. Stranica 40.}

U Al-Andalusu su puhane staklene posude u Almeriji, Malagi i Murciji, imitirajući istočne proizvode, poput irake – staklenih pehara – tako omiljenih na plemenitim stolovima Leona iz 10. stoljeća. Rečeno je da je tehniku rezanja kristala uveo ‘Abbas ibn Firnas (u. 887.), učenjak i izumitelj na dvorovima’ Abd al-Raḥmana II i Muḥammada I. Ovdje vrijedi ukazati na genija Ibn Firnasa, koji nije samo uspio dešifrovati najsloženije pismo, već je i pokušavao letjeti gradeći umjetna krila. U vezi sa staklom, bio je upoznat sa naučnim svojstvima stakla i doprinio je ranom eksperimentu sa sočivima i idejom uveličavanja slova njihovom upotrebom. Takođe je svoje vještine ustupio topionici za izradu stakla u Kordovi, i napravio je prikaz neba u staklu, koje je mogao po svojoj volji učiniti bistrim ili oblačnim, uz munje i buku groma pritiskom prsta.

Čak i ako mu stavite gorući ugljen na glavu  Huqqa *, učitelj bontona,  Neće odgovoriti dok ga se ne uvuče.  Tako se profinjenosti može naučiti iz njenih manira.  (perzijski stih) *  
* Huqqa: nargila, šiša, narghile, argilah (više imena)

_{* [Perzijski stih na svojoj osnovi. U stihu, huqqa se pokorava pravilima dvorskog ponašanja, šuteći dok ga njegov zaštitnik ne uvuče u „razgovor“.]}

Više citata i slika

Postoji odličan odlomak Al-Farabija (870.-950.), koji dokazuje da su muslimani prilično rano koristili teleskope i druge nišanske uređaje za posmatranje planeta. Njegov odlomak iz nauke mehanike i drugih uređaja glasi:

„Optički uređaji koji se koriste u proizvodnji instrumenata koji usmjeravaju vid kako bi se razaznala stvarnost udaljenih objekata, te u proizvodnji ogledala na osnovu kojih se određuju tačke koje preusmjeravaju zrake njihovim odbijanjem ili refleksijom ili refrakcijom. Ovim se mogu odrediti i tačke koje preusmjeravaju sunčeve zrake u druga tijela, stvarajući tako goruća ogledala i uređaje povezane s njima. ” Al-Farabi *

_{* Ihsa ’al-Ulum; izd. O. Amin; Al-Maktaaba al-Anglo-Misriya (Kairo; 1968), str. 108-110; u G. Saliba: Funkcija mehaničkih uređaja u srednjovjekovnom islamskom društvu; u nauci i tehnologiji u srednjovjekovnom društvu; uredio P.O. Long; Anali Njujorške akademije nauka (New York; 1985), str. 141-51; na str. 145-6.}

^{Al-Djazairi, S.E .. Zlatno doba i pad islamske civilizacije, svezak 1, MSBN Books.}

„U devetom i desetom stoljeću islamski staklari uveli su nove oblike, boje i ukrasne uzorke. Ovo je jedan od najneobičnijih vitražnih predmeta iz islamskog razdoblja koji su preživjeli… ”

Staklo je promijenilo tok povijesti. Na primjer, kaže se da su to – izumitelji baruta, papira, štampe i kompasa – ali i stakla. Kinezi nisu puno napredovali u tehnologiji nakon 14. stoljeća jer su jednostavno preferirali porculansku šolju čaja od vinskog pehara:

„Izum stakla značio je da smo imali i tehnologiju brušenja sočiva, teleskopa i mikroskopa. Izum naočara značio je da su intelektualci i naučnici imali dodatnih 15-20 godina čitanja i aktivnog života. Takođe je došlo do izuma čaša, epruveta i retorti, što je bilo korisno jer je staklo hemijski neutralno. Između 14. i 19. vijeka u Kini nije izrađivano staklo. To je takođe značilo da nisu imali ogledala, a prozori su im bili napravljeni od papira, što je značilo da imaju mračne kuće. Dakle, poenta je u tome što se, budući da su voljeli piti čaj iz šolje, nikada nisu pokušali da izmisle čašu.” * Stephan Fry

_{* Stephan Fry, QI – Sezona 7, epizoda 4: Kineska šolja za čaj i čaša}

„… Takođe su poslovično poznati tankoća i prozirnost sirijskog stakla; kaže se da je nježnije od sirijskog stakla ili jasnije od sirijskog stakla. ” Al-Tha’libi (961-1038) *

_{* H.J. Cohen: Rani islamski učenjaci kao proizvođači stakla; u A. Engle ed: Čitanja iz istorije stakla; 2; (Phoenix Publications; 1973); str. 30-5; na str. 33.}

„Dizajneri Muhammad Hasan-e-Memar i Muhammad Reza Kashi Paz-e-Shirazi koristili su intenzivno obojeno staklo na fasadi i druge tradicionalne elemente poput panč kāseh-i (pet udubljenja), koji stvaraju osjećaj koji oduzima dah dok si u unutrašnjosti kao da stojiš u kaleidoskopu. Jednom kada sunčeva svjetlost udari u vitraž, cijelu zgradu preplavi živahna duga boja. U narodnoj kulturi, džamija se naziva i Ružičasta džamija, jer su njene pločice lijepo ukrašene intenzivno ružičastom bojom.”

_{* „Džamija uskovitlanih boja: mješavina arhitekture i umjetnosti u Nasīr al-Mulk džamiji u Shirazu, Iran“, autor Cem Nizamoglu}

„… egipatsko i sirijsko staklo i obrada metala, kao i mnogi proizvodi Mezopotamije i mavarske Španije, bili su visoko cijenjeni kao očigledno superiorniji od svega što se moglo napraviti u zapadnoj Evropi. Uglavnom su oponašanjem i, na kraju, ponekad i poboljšanjem tehnika i modela koji su potekli sa Bliskog istoka, proizvodi Zapada na kraju porasli do izvrsnosti…” C. Singer *

_{* C. Singer i ostali: Istorija tehnologije; vol II; op. cit. str. 754-6.}

„Ibn al-Haythamova rasprava O gorućem staklu pokazuje duboku i tačnu koncepciju prirode fokusiranja, povećavanja i inverzije slike, kao i formiranje prstenova i boja eksperimentima.“ U svojoj raspravi „Oblik Eklipse “, pokušava objasniti polumjesec koji je bacio djelomično pomračeno sunce kroz mali okrugli otvor. Ibn al-Haytham je takođe pisao o dugi, aureoli i sfernim i paraboličnim ogledalima i fiksirao visinu atmosfere na ekvivalent od desetak engleskih milja. ” Al-Djazairi, S.E. *

^{* Al-Djazairi, S.E. Zlatno doba i pad islamske civilizacije, svezak 2 (Osvijetljena mjesta 6559-6564). MSBN Books. Kindle izdanje.}

„Abu al-Qasim al-Zahrawi (latinski Abulcasis), hirurg iz 10. vijeka u Córdobi, sastavio je Al-Tasrif, medicinsku enciklopediju od 30 poglavlja koja opisuje desetine operacija, zajedno sa grafičkim ilustracijama hirurških instrumenata, uključujući skalpele, kauterizirajući alat, cijevi za hranjenje i čaša za piće. ” Ibrahim Shaikh * 

_{* „Veliki hirurg Abu al-Qasim Al-Zahrawi“, dr. Ibrahim Shaikh}

„Traktat o staklu iz osmog stoljeća: Kitab al-Durra al-Maknuna (Knjiga o skrivenom biseru Jabira ibn Hayyana (Geber na latinskom) (oko 721. – oko 815.) O obojenom staklu, o sjaju, o draguljima i biserima : 1. dio: Proizvodnja obojenog stakla; 2. dio: sjajno staklo; 3. dio: Bojanje dragog kamenja, pročišćavanje i izrada bisera i drugi korisni recepti; 4. dio: Procjena Kitab al-Durra al-Maknuna.”

_{Više informacija: www.history-science-technology.com/articles/articles%2093.html}

“Al-Tusi je svoja zapažanja provodio bez teleskopa ili čak naočara”, kaže Djebbar, vadeći vlastite naočare i pozorišno mašući s njima u zraku. „Iako su Arapi posjedovali znanje za izradu sočiva, vjerovatno su mislili da je to bila idiotska ideja. Bog nas je stvorio takvim; zašto objesiti nešto o nos da bolje vidimo? ” šali se, vraćajući naočale na nos. Njegova publika se smije dok ga Djebbar, koji je bio kustos “Zlatnog doba arapskih nauka”, inače pariške izložbe, koja je trajala od oktobra 2005. do marta 2006. na Institutu za arapski svijet – pokušava umiriti.” Richard Covington *

_{* „Ponovno otkrivanje arapske nauke“, Richard Covington}

“… Od toga je nekoliko malih vojnih odjela … poput Odjela za livnice gvožđa, bakra, stakla i drugih.” Al-Qalqashandi (u. 1418) *

_{* Al-Qalqashandi: Subhi al-A'sha; Ministarstvo kulture u Kairu; dio 4; str. 188. „Al-Qalqashandi (u. 1418.) u Subhi al-A’ši, kada se raspravljalo o vladinim odjeljenjima u Damasku tokom razdoblja 1171-1250 ″.}

„Srednjovjekovna islamska staklena posuda prodata je juče [02/04/2009] u Londonu  za 1,6 miliona funti (2,3 miliona dolara), više od 20 puta nego što je donesena prije manje od deset godina, kada je odbačena kao lažna … Vedro je zapravo staklena posuda za pranje prstiju, zamršeno pozlaćena i ukrašena šarenim emajlima, koja datira iz Egipta ili Sirije iz 14. stoljeća. Napravljeno je za vrijeme dinastije Mamluka koja je vladala regijom od 1250. do 1517. godine. “*  

_{* „Vedro je iz 14. vijeka, prodata je za 1,6 miliona funti na Sotheby’s-u“ 3. aprila 2009. / Anakin}