Transparentnost i iskrenost
Ramazan je intimni čin odricanja čiju snagu čiju snagu znaju samo dvije osobe: Onaj koji posti, i Sveznajući Allah. Niko ne zna mjeru snage iskrenosti kojom postimo. Zbog toga se moramo suočiti sa iskrenim stavom – post je privatnost između nas i našeg Gospodara. Da ne bi narušili tu iskrenost, neka ta privatnost ostane tajna za sva ostala Allahova stvorenja. Post i ostali ramazanski ibadeti neka budu škola odvikavanja dvoličnih namjera u dobrim djelima. Sasvim raščistimo sa tim da je svakom našem djelu krajnji cilj i sigurna luka konačnica – Allahovo zadovoljstvo. Vrlo često, a posebno u ovim danima zapadamo u jednu vrstu zablude. Naime, mislimo daje naše samo da učinimo dobro djelo. Prve generacije vjernika nisu se tu zaustavljale. Postojala je praksa koja je uporno pratila njihova učinjena dobra djela. Ta bi se praksa mogla nazvati “strah da li će djelo biti primljeno”. Buhari pominje od Ebul-‘Alijeh da je rekao: “Zatekao sam trideset ashaba Muhammeda, s.a.v.s., i svi su se plašili licemjerstva u svojim djelima”. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allah neće od djela primiti ništa osim onoga što bude učinjeno iskreno i samo radi Njegovog zadovoljstva”. Zato neka u ovim danima pojačanog ibadeta i dobročinstva strah da se virus licemjerstva i neiskrenosti ne uvuče u naša djela bude naša stalna strepnja. Slijedimo prve generacije vjernika u ovoj bojazni.