Ders osmi

Između ostalog, Ramazan nas uči da razumijemo stvarnost Dunjaluka. Tj., da ga vidimo u njegovoj zbilji i stvarnosti, ne onakvim kakvim nam ga šejtan predstavlja. Stvarna slika Dunjaluka za vjernika je svijest o njegovoj prolaznosti, on je zbir potreba i navika kroz koje vjernik nastoji da zasluži vječnost ahiretsku. Drevna mudrost kaže da nije pametno niti razborito graditi kuću na mostu, jer on nije podižen da se na njemu živi, već samo da se preko njega prolazi. Tako i vjernik gleda na Dunjaluk. Nismo tu da bi na njemu vječno živjeli, već da preko njega odemo u vječnost. Mnogi idu u drugu krajnost pa kažu da je Dunjaluk mnoge zaveo, on je oličenje suštog zla, i od njega se treba što više izolovati, čak i od dozvoljenih užitaka.
I ovakav pristup je pogrešan, jer nije od islama bježanje od Dunjaluka i njegovih dozvoljenih užitaka. U hadisu kog bilježi imam Tirmizi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nije zuhd na Dunjaluku u zabranjivanju halala, niti u upropaštavanju mala (imetka), već je zuhd u tome da imate više povjerenja u ono što je kod Allaha nego u ono što je u vašim rukama”. (Lejse zuhdu fi dunja bi tahrimi..) Nije skromnost i asketizam u tome da govorite da je haram uživati u onome što je Allah dozvolio, i da to proglašavate pobožnošću. Ne traži islam od nas da upropastimo svoj imetak i da se u siromaštvu i nemaštini patimo radi ahiretskog užitka. Skromnost i razumijevanje Dunjaluka i njegove stvarnosti je da vjerujemo da je sigurnije ono što nam Allah od svoje dobrote može dati, od blagodati koje danas jesu u našim rukama, a sjutra već mogu nestati.