Zašto je Allah nevidljiv?

Da bi odgovorili na ovo pitanje, vratimo se na nauku i na naš svakodnevni život. Ako postoji samo ono što vidimo, onda trebamo znati da mnoge stvari ne možemo opaziti svojim osjetilima. Na primjer, ako stavimo magnet nasuprot gvožđa, vidjet ćemo da magnet privlači gvožđe. Gdje je ta snaga koja je između gvožđa i magneta? Da li se ona može dodirnuti, vidjeti ili kušati? Mi je samo prepoznajemo preko njenog efekta privlačenja gvožđa. Ta teža je napravljena poput boja. Boje se, zbog svoje velike tame, ne mogu vidjeti praije nego budu reflektovane na nekoj stvari, poput odjeće, zida, tanjira i dr. Struja je, također, nevidljiva. Samo nakon uključenja sijalice mi primjećujemo da se elektricitet sprovodi kroz žice. Ali, gdje je struja? Ona je zapravo nevidljiva poput ultraljubičastih zraka, gravitacije i mnogih drugih stvari koje primjećujemo preko njihovih učinaka. Iako su te napravljene stvari mali primjer naspram cijelog svijeta, one su nevidljive, tako da se ne treba čuditi što je Allah koji je stvorio takve stvari, nevidljiv.

Kakvog oblika je Allah?

Mi ne znamo oblik Allaha. On je iznad bilo kakvog intelektualnog dokučivanja. Zapravo, shvatajući prirodu gore spomenutih stvorenih (s)tvari, dolazimo do zaključka da mora postojati Stvoritelj, Allah. Također, vidljivost Allaha je iznad naših zamisli i percepcije. Zato, Allah se nikada na ovom svijetu ne može vidjeti. Ova tema također krši svetu nauku i zakon. Na primjer, mi vjerujemo da penkalo kojim pišemo je dizajnirano od nekoga i napravljeno sa određenom mašinom. Međutim, mi vjerujemo da mora postojati mašina koja pravi penkalo, ali ne znamo za oblik mašine. Tako, mi vjerujemo da mora postojati mašina koja izrađuje penkalo bez toga da je vidimo, a to je suština.

Da li se vjera suprotstavlja nauci?

U stvarnosti, nauka vodi ka vjeri. U svojoj knjizi, „An Introduction to Islam“ (Uvod u islam) Ali Tantawi kaže: „Pravi naučnik i nepismen čovjek mogu biti vjernici. Ateizam i nevjerovanje se u većini slučajeva prihvataju od onih koji nisu sasvim podučeni. Zato, ko god stekne malo nauke (i stane na određenu tačku, on može da izgubi svoju vjerujuću prirodu, a moguće je da ne ovlada naukom koja vodi do vjerovanja“).

Albert Einstein je rekao: „Vjera bez nauke ide poput uda, a nauka bez vjere puže kao slijepac“.

Albert MacCub Dinshtiz, profesor biologije na Bailor fakultetu i bivši dekan Akademije nauka u Floridi, kaže: „Radeći na polju nauke pomogao sam svoje vjerovanje u Boga u toj mjeri da je postalo jače i dublje nego što je bilo. Bez sumnje, nauka uvećava ljudski pogled da spozna Allahovu snagu. Novija pitanja koja čovjek može otkriti samo mogu pomoći njegovu vjeru u Boga“. Dr. Bastor je, također, rekao: „Prava nauka nikada se ne može materijalizovati, već radije vodi ka većem saznanju Boga“. Hemičar Wetsis član Akademije nauka i dekan Medicinskog fakulteta, kaže: „Kada god osjetim da se moje vjerovanje u Allaha poljulja, ja odmah odem do Akademije nauka da to učvrstim“.

Statistička studija koju je pripremio njemački naučnik Denirt analizira filozofske tačke gledišta poznatih naučnika u posljednjih četiri stoljeća. Broj tih naučnika je 290. Denirt je pronašao sljedeće: 38 su bili ateisti, 242 su javno prihvatili vjeru 20 su bili nezainteresovani za vjeru.to znači da je 925 % prihvatilo javno islam. Ovaj veliki procenat pokazuje da kontradikcija između vjere i nauke koju zagovaraju materijalisti je neosnovana. To je znak da su vjera i nauka komplementarni i da jedno drugo nadopunjuju.
Naučna teorija nikada ne može kontrirati kur'anskom ajetu ili ispravnom poslaničkom kazivanju (hadis). Ako je to slučaj onda moramo vjerovati da takva teorija nije potpuno dokazana. Trenutno se za veliki broj naučnih teorija vjeruje da su autentične, ali kasnije se ispostavi da su nosnovane i lažne.

U 21. stoljeću naučnici na polju medicine, astrologije, geografije i drugih čisto eksperimentalnih nauka odložili su svoje oružje i prekinuli borbu protiv vjere i Nevidljivog. Nakon toga oni počinju da potvrđuju postojanje Allaha kao rezultat naučnih činjenica i svemirskih istraživanja. Njima ništa nije preostalo već da vjeruju u Allaha koji uređuje univerzum i ono što je u njemu. Stoga, nauka upućuje na postojanje Allaha i na svoju kompatibilnost sa Nevidljivim. Svim ljudima ne preostaje ništa nego da se predaju Allahovoj svemoći. Allah je prozvao čovjeka da stvori barem neku malu, prostu stvar, ali je nauka pred tim dalje nemoćna.

Nemoćni čovjek i Svemogući Bog

Kada govorimo o snazi nauke koja je prihvaćena od nekih kao bog, mi zaboravljamo da je nauka još uvijek nemoćna da uradi neke stvari preko kojih Allah ukazuje na ljudsku slabost. U tom smislu mi nećemo govoriti o duhu i njegovom području. To iz razloga što nauka ne djeluje na to područje. Mi ćemo radije proučiti neke materije kako bi dokazali nemoć čovjeka koji se spustio na Mjesec.

Prva stvar je voda. Voda ima dvije komponente: vodonik i kisik. Uzvišeni Allah kaže: „Kažite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?“ (El-Vaki'a: 68-69).
Ko je stvorio vodu i spustio je sa neba dolje? Da li nauka može napraviti vodu ili kišu? Kada bismo tražili od ovog lažnog boga (nauke) da nam napravi vode u zapremini jedne čaše on nam to ne bi mogao donijeti!
Prije pet godina sam boravio u Njujorku. Tada je nastala panika zbog prekida podzemnih voda, a kiše nije bilo dovoljno. Ljudi su zamoljeni da reduciraju i racionalno koriste vodu. Tada je nauka predstavila rješenje ovog problema. Donijeli su nešto misleći da će to moći napraviti vještačke oblake. Učinili su sve što su mogli i potrošili milione dolara pokušavajući da oblaci protoče kišu. Međutim svi pokušaji su bili uzaludni. Jer oblake jedino svara Allah. Možeš zapaziti da oblaci prolaze preko neplodnog i pustog područja ali ne daju kišu, međutim kada prolaze preko područja koje je puno vode, izvora, rijeka onda daju kišu. Zašto su naučnici nemoćni da naprave oblak koji će davati kišu na prvom a ne na zadnjem području, ili neki oblak koji će kišiti svuda. Odgovor je taj zato što je nauka još uvijek eksperimentalna. Međutim mi naglašavamo da svi izvori koji čine da se život održava, poput vode, oblaka, topline, vjetra, itd. su Allahove tvorevine koji garantuje život do određenog roka. Nauka nam je pokazala da je nesposobna da spozna Allahovu svemoć.

Druga stvar je mlijeko:
„Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju“ (En-Nahl: 65).
Mlijeko je drugo Božije čudo. Krave i bivolice se ne hrane posebnom vrstom hrane za stoku kako bi ga proizvodili. Oni se hrane bilo kakvom stočnom hranom da bi nam davale mlijeko od kojeg živimo. Da li nauka može napraviti mlijeko? Naučnici su uspjeli da ga razlože i opišu njegove komponente. Nakon nekih eksperimenata oni mogu, također, uvećati njegovu proizvodnju. Ali, da li ga mogu napraviti? U jednoj američkoj laboratoriji oni su izvršili eksperiment kako bi napravili mlijeko. Donijeli su sve komponente mlijeka i izmiješali ih na isti način kako se nalaze u prirodnom mlijeku. Potom su donijeli dvadeset miševa. Deset od njih su hranjeni prirodnim mlijekom a deset drugih vještačkim. Nakon toga došli su do zaključka da miševi koji su hranjeni vještačkim mlijekom su oslabili a potom pocrkali. Dok su miševi koji su hranjeni prirodnim mlijekom porasli i ojačali. Iako nam je mlijeko potrebno, nauka nam još nije pribavila za našu djecu ni jednu čašu takvog mlijeka. Konzervirano mlijeko je napravljeno od prirodnog mlijeka.
Neki mladi studenti na Harvard univerzitetu su ispitivali a potom iznijeli loše rezultate vještačkog mlijeka po psihičko i fizičko zdravlje beba.

Želimo da zaključimo da je Uzvišeni Allah olakšao nauku ljudima, premda je On najmoćniji i kada nečemu kaže „budi“ ono biva. Uzvišeni Allah zna da će čovjek doći u zabludu i da će smatrati nauku svemoćnom te da će obožavati ono što je s naukom postigao, a što mu je Allah darovao. Zato Allah je ostavio mnoge čudotvorine u Svojim stvorenjima kako bi nadjačao ljudsku zabludu. Recimo, ljudske oči mogu zakrvariti zbog mušice a mali trn može povrijediti njegovu ruku. Još uvijek čovjek ne može ništa učiniti u protiv toga. Tada on shvata da bilo kakav napredak koji postigne (čak i nakon što je sletio na Mjesec ili Mars) on će uvijek biti nemoćan naspram svemoći Stvoritelja i ostat će nemoćan do Dana proživljenja. To je pokazano u Časnom Kur'anu u sljedećem ajetu:
„O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!"
Uzvišeni Allah je negirao moć cijelog svijeta i onog što je na njemu da stvori jednu mušicu. Nauka je omogućila čovjeku da ovlada prirodom i zemljom na Mjesecu, osposobila ga je sa TV i radio prijemnikom preko kojih može gledati i slušati ljude sa nekoliko mjesta u isto vrijeme. Ali još uvijek ne može stvoriti mušicu, ili čak krilce mušice. Zato, Allah naglašava, iako je omogućio nauku čovjeku, da je on samo ljudsko biće i itekako nemoćan naspram Allahove svemoći.

Ono što su naučnici otkrili u periodu od nekoliko hiljada godina je samo jota kada se uporedi sa količinom i zakonima koje je Allah uspostavio u svemiru. To iz razloga što nauka nije razvila zakon gravitacije niti održava nebesa i zemlju. Ona nije napravila magnetno polje na gvožđu, niti atmosferu po kojoj letimo. Nije proizvela elektricitet, napravila vodu isparavajućom, izvadila ulje i njegove derivate, dala vazduhu kisik koji je potreban za život, razdijelila vodonik, nitrogen i kisik oko zemlje i biljaka u pravom srazmjeru, napravila vazdušni pritisak tako da može nositi teške tovare poput planina, ili napravila da voda ima gustinu ili težinu. Bolje rečeno, nauka je otkrila samo nazive i neke zakone koje je Allah uspostavio za dobrobit čovjeka.

Da li mi možemo iskoristiti Allahovu dobrotu da bi negirali Njegovo postojanje i veličinu? Nasuprot činjenici da je kosmos pun beskrajnih i skrivenih događaja. Šejh Mutevelli eš-Ša'ravi kaže: „Budući intelektualci koji će nakon mnogo stoljeća doći svjedočit će tajna otkrovenja Allahovih skrivenih zbivanja kako je spomenuto u Kur'anu. Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?“ (Fussilet: 53).
Ovaj ajet se čita kao što ga je i Poslanik, s.a.v.s., čitao u budućem vremenu (futur). Čak i nakon 30 stoljeća on će se ovako čitati. To znači da skrivena zbivanja u univerzumu su beskrajna i da će se nastaviti otkrivati sve do Sudnjeg dana. Zato, ako nešto pristupi k našem znanju, a mi ne budemo mogli da ga shvatimo, ne smijemo tvrditi da to ne postoji. Takvo odricanje je znak gluposti i suprotstavlja se razumu i prirodi.

Pet nevidljivih stvari

Sada ćemo raspravljati o jednom unikatnom čudu; o pet nevidljivih aspekata znanja koje pripada samo Allahu, a spominju se u sljedećem ajetu:
„Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten“ (Lukman: 34).

Pet nepoznatih stvari i dalje pripadaju Allahovom znanju i veličini.
Nauka možda može otprilike izračunati vrijeme početka stvaranja Zemlje, ali nikada ne može odrediti njen kraj. Znanje Časa pripada samo Allahu. Kiša je isto tako spomenuta u ajetu kao jedan aspekt nevidljivog. Ranije smo spomenuli da nauka ne može kontrolisati kretanje oblaka. Kad bi to mogla učiniti onda bi puste predjele pretvorila u zelene vrtove i tako riješila problem umiranja od gladi od čega pomre dvije trećine stanovnika Azije, Afrike i Južne Amerike. Iako svijet svjedoči veliki napredak na naučnom i medicinskom polju, još je uvijek nemoćan na polju misterije materice.
U jednoj američkoj bolnici u Bostonu otkrili su da se može saznati spol embrija nakon formiranja kada se analizira izlučevina majčine materice koristeći tom prilikom ultrazvučnu tehnologiju. Međutim, ono što se misli u ajetu jeste da Allah zna šta je u matericama (u toku formiranja). Faza trudnoće je još uvijek nepoznanica bez obzira na postavljenu naučnu sugestiju. Ona određuje prosječni prolazak vremena između najveće i najmanje trudnoće, ali to zavisi od majke do majke, od prirodnog rođenja do carkog reza, od jedne do druge zemlje. Zapravo, oni još uvijek vrše eksperimente da definitivno odrede rok trudnoće. Sva predskazivanja, nasuprot upotrebe kompjutera i ultrazvuka, su samo sugestije i nagađanja.
Isto tako, znanje o budućoj zaradi je za čovjeka neosvojivo, jer on ne može znati šta će sutra zaraditi nasuprot velikom progresu na polju matematike i statistika od kojih se očekuje da proreknu budućnost industrije i tehnologije. Ni jedan, ma koliko inteligentan naučnik, ne može znati šta će sutra zaraditi.
Niko ne zna gdje će ili kada umrijeti. Iako smo ostvarili veliki napredak na polju higijene i možemo predskazati prosječni životni vijek, vrlo teško je predskazati da će određene bolesti napasti čovjeka tokom njegovog života pa da on protiv njih bude vakcionisan.

Čovjek nikad ne može znati gdje će umrijeti. Bio je jedan bogataš iz Libana po imenu Emil el-Bustani. On je obično sve ismijavao, pa čak i smrt. Svi ljudi su bili zadivljeni njegovim bogatstvom i imanjem. Na početku svog života Emil je bio veoma siromašan, tako da je miljama hodao samo da bi našao jeftiniji hljeb kako bi prehranio svoju majku. Nakon toga postao je veliki bogataš i uspješan čovjek. Emil je htio da ismije smrt pa je sagradio luksuzan grob. Taj grob još uvijek postoji u Libanu. Donio je iz Italije skupi mermer i potrošio stotine hiljada funti da bi sebi napravio trajan spomenik. Na svoj rođendan pozvao bi prijatelje da na grobu slave uz vino sve do kraja dana. Pored toga, zamolio ih je da se svake godine okupe na tom mjestu zbog proslave njegovog rođendana. U šali bi im govorio: „Ja ću piti i veseliti se s vama čak i nakon smrti.“ Nakon nekog vremena, Emil je letio negdje, i avion se zbog kvara srušio u more. Svi leševi su nađeni osim Emilovog. Danas, ako neko želi da posjeti Liban, naći će grob, ali ne i Emila u njemu jer je Emilov leš je u ribljim stomacima u nekom moru.

Slučajnost i priroda

Uzvišeni Allah kaže:
„Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!“ (Et-Tur: 35).
Mnogi ateisti vjeruju da je priroda stvorila čovjeka i darovala mu razum. Nažalost, slušali smo takve tvrdnje od naših učitelja kad smo bili mladi, još od vremena Prvog svjetskog rata i nakon njega. Ti učitelji su bili đaci zapadnih civilizacija Londona i Pariza. Oni su naučavali da kada povjeruju u takve tvrdnje da će biti prosvijećeni. Ovaj naziv je jednak današnjem nazivu progresivan. Svako doba ima periode u kojima su ljudi obmanjivani. Recimo, Amerikanci su pokušali da prevare Indijance u Americi sa obojanom odjećom kako bi uzurpirali njihova imanja i zemlju.

Kako sam odrastao ja sam pitao, šta je to priroda? Oni su odgovorili: priroda je slučajnost, zakon mogućnosti. Rekao sam, znate li to da mi uprostite primjerom? Rekli su, da, na sljedeći način:
Dva čovjeka su se izgubila u pustinji. Nakon toga su prošli pored velikog dvorca čiji su zidovi bili dekorisani, ćilimi prekrasni, a satovi preskupi. U međuvremenu, jedan od njih reče, neko je sagradio ovaj dvorac i snadbio ga namještajem. Drugi mu na to reče da je smiješna i necivilizovana osoba. Kako je moguće da je to napravljeno slučajno? Prvi čovjek upita. Drugi mu reče: Postojalo je kamenje a onda su nadošle poplave i vjetrovi i druge prirodne snage, tako se kamenje sakupilo i kako su godine i stoljeća prolazili kamenje je slučajno postalo zidom. A šta je sa ćilimima, opet upita. Ovaj drugi mu odgovori: Bile su neke ovce čija vuna je skunuta vazduhom i sakupilo je, a potom se metal pomiješao sa njima. Zato oni imaju boju i (?) A šta je sa satovima? Rekao je, oni su samo gvožđe koje je bilo izloženo faktorima vremena i koje je iskidano na djelove i krugove. Krugovi i djelovi tog gvožđa su se sastavili kako se pokazuje u ovom obliku.
Drugi primjer glasi: šta ako nam neko kaže da izdavačka kuća ima nekoliko suvišnih slova da bi se mogla sačiniti jedna knjiga. Onda nastupi jaki zemljotres koji zatrese kuću. Slova popadaju jedna na druga i knjiga se slučajno stvori. Ta knjiga ispadne mnogo dobra, sadrži poglavlja i sekcije koja tretiraju razne naučne oblasti. Slično tome, kada neko pretpostavlja da sam vidio slijepog čovjeka kojem su date hiljadu igala pa ga potom zamolili da (?)
Da li ti ili bilo koji razuman čovjek može vjerovati u ova dva primjera? Ovo je naravno nemoguće i suludo. Kako onda oni mogu vjerovati da je cio svijet i ono što je na njemu postane slučajno ili spontano?
Kako se čovjek koji vjeruje u takve neistinite tvrdnje može smatrati normalnim?!

Kada je Ibn Qayyim el-Dževzijje, r.a., raspravljao o tome da je priroda sama dokaz za postojanje Uzvišenog Stvoritelja, on je rekao: „Čudim se drskosti onih koji vjeruju da su stvoreni od strane prirode, kako mogu vjerovati da mrtvi stvaraju živa bića.“ Dalje, Ibn el-Qayyim kaže: „Jadni nevjerniče, ti vjeruješ da je ovo stvorila priroda, a priroda ima mnogo čuda i misterija. Vidi, ako Allah želi da te uputi, možeš sebe zapitati: šta je priroda? Da li je ona samoodrživa? Da li ona ima znanje i snagu da učini tako izvanredna djela? Vjerovati u to samo je vezanje svojstva nekom predmetu. Ako je odgovor da je priroda nezavisan entitet koji ima znanje, snagu, volju i mudrost, moraš imati na umu da su to svojstva Allaha, Stvoritelja, pa zašto Ga nazivaš prirodom? Ali ako je odgovor da je priroda samo atribut kojem je potrebna Vrhovna snaga koja ima sva svojstva, moraš se zapitati, kako može nešto što nema razum, snagu, mudrost ili osjećaj prirediti tako izvanredna djela? Ovo je sigurno u pravom smislu riječi, nenormalno“.

Da li ateizam označava slobodu?

Ti nevjernici misle i tvrde da su oslobodili sebe od okova ropstva i odbacili vjeru i predavanje Bogu. Međutim, kako muslimanski filozof Garaudi kaže, oni su zamijenili robovanje Stvoritelju sa robovanjem stvorenjima. Također, zamijenili su robovanje jednom Bogu sa robovanjem mnogim božanstvima. Oni su se udružili jedni sa drugima kao bogovi a ostavili su Allaha. Zato kada prestanu da misle i traže radosti vjere oni su padaju od visokog ranga slobode ka ropstvu.

Porijeklo čovjeka i negiranje Darvinove teorije

- Ko je čovjek?
Hajde sada da saznamo nešto o našem ljudskom porijeklu. Nevjernici misle da je čovjekovo porijeklo od majmuna ili psa. Međutim, Uzvišeni Allah kaže:
„Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine“ (Es-Sedžde: 7-8).
Allah je počastio čovjeka tako što je naredio anđelima da padnu ničice pred Ademom. Taj čovjekov visoki status je spomenut u Kur'anu:
„Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali“ (El-Isra': 70); „Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete?“(El-Vaki'a: 57).
Međutim, postoji mnogo ateista koji ne žele da povjeruju u Allaha. Oni samo žele da vide neku jevrejsku teoriju kako bi opravdali svoje nevjerovanje. Zato oni vjeruju u teorije Darvina, Spensera, Kanta i Marksa, kako bi naglasili svoju animalnost i skinuli sa sebe humanu prirodu. Bez sumnje, takve teorije u njihovim glavama utuvljuju misli da su stvoreni slučajno i da su postali od majmuna, pasa i žaba.

U svojoj knjizi Science Leads to Faith („Nauka vodi do vjere“), Kris Morison raspravljajući o ovom pitanju veli: „Teorija koja tvrdi da je porijeklo čovjeka od majmuna je pobijena od savremene nauke i antropologijskih i arheoloških istraživanja u ranom sedamnaestom stoljeću. Ova dva stvorenja su potpuno različita. Čovjek ima neke funkcije koje ne postoje kod majmuna. Na primjer, razmiljšanje i sposobnost komunikacije: život u plemenima i narodima i pripadnost društvima i religijama. Čovjek, također, ima još mnogo sposobnosti: bioloških, demografskih, antropoloških, psiholoških, etnoloških i morfoloških!“

Naučnici su, također, našli neke ljudske ostatke i kosti koji su pripadali različitim plemenima kao i ostatke njihovih životinja u nastambama od kamena koje su napravljene prije nekoliko miliona godina. Ali nisu našli očekivani lanac (koji će dovesti do majmuna) kojeg zagovara Darvin i jevrejski mas-mediji.

Na ovaj način spoznali smo laž jevrejske tvrdnje koja kaže da mora postojati lanac koji nedostaje između čovjeka i životinje.
Dr. Wallace negira nastanak čovjeka putem evolucije. On kaže: „Evolucija je nemoguća. Čovjek je zasebno stvoren“.
Virjo, također, kaže: „Mi smo došli do zaključka da su čovjek i majmun potpuno različiti zato ne možemo tvrditi da čovjek pripada majmunu ili bilo kom drugom (životinjskom) porijeklu. To su samo neosnovane tvrdnje i zagovaranja“.

Ideja o reprodukciji nove vrste od već postojeće, kako Darvin i njegovi sljedbenici vjeruju, je samo slučajna tvrdnja koja se suprotstavlja skorašnjim fiziologijskim i naučnim činjenicama.
Slučajno, sljedbenici Darvina su objelodanili svoj neuspjeh rekavši: „Teorija evolucije je samo laž i nije naučno osnovana. Ona se zagovara samo zato što je to alternativa vjerovanju u Boga“.
U ranim sedamdesetim godinama TV kanali su objavili međunarodni izvještaj sa Univerziteta Kalifornija u vezi ozbiljnom naučnom otkriću. Jedan od arheologa je objavio da je našao lanac koji je nedostajao između čovjeka i majmuna (ljudsku lobanju i majmunsku vilicu). Prema tome, univerzitet je kupio ovo otkriće za šest miliona dolara. Nakon toga počela su propagiranja ovog novog otkrića i ismijavanje onih koji su vjerovali da je čovjeka stvorio Bog. Ali jednu nedjelju nakon tog velikog događaja, objavili su da postoji greška. Jedan od istraživača ih je obmanuo tako što je zalijepio ljudsku lobanju sa vilicom majmuna ali tako spretno da niko ne može otkriti taj trik bez visoko razvijene opreme ili zraka. Falsifikator je otišao sa novcem ostavljajući univerzitet u gorčini i gubitku. Ni dan-danas nema uspješnog branitelja teorije Nedostajućeg lanca osim lopova ili jevrejskih krivotvoraca koji obično ucjenjuju ljude svuda i svakad. Također, niko ne može tvrditi ta postoji Nedostajući lanac čak između dvije vrste životinja. Zato, proces stvaranja ostaje nerješujuća misterija u svijetu.

Poslušna životinja i neposlušan čovjek

Kada je sluga neposlušan svom gospodaru, onda se on naziva neposlušnim slugom. Isto tako, kada dijete ne sluša svoje roditelje, on se naziva neposlušnim djetetom. Ali kakav je naziv za one koji negiraju postojanje Allaha? Da li su oni ateisti, nevjernici, bezbožnici, pagani, ili je bolje da se nazovu svim tim imenima.

Takvi nevjernici su gori od pasa. Ali, ako ih nazovemo psima, onda činimo nepravdu prema pasijoj vrsti. Ako ih usporedimo sa psima, onda ćemo doći do zaključka da su psi više poslušni i ponizni od njih.
Jednom, u Narodnom cirkusu u Kairu, lav je skočio na leđa svoga trenera Muhammeda el-Helva i ogrebao ga šapama. Kada je vidio da mu trener krvavi lav je počeo odbijati hranu i ostao je u kafezu kao zatvorenik. Zato su doveli lavicu kako bi sa njim ostala u kafezu. Ali ju je on odbio i izbacio. I dalje je odbijao hranu i udarao svoju šapu s kojom je ozlijedio trenera. Ta ozlijeda je bila tao fatalna da je na kraju od nje umro.
Volio bih kad bi ti nevjernici mogli imati takav osjećaj poslušnjosti i kajanja. Vidite, to je bila samo životinja, ali je ona radi kajanja i prijekora svog grijeha i neposlušnosti izvršila samoubistvo. A šta reći za te bezosjećajne bezvjernike!?

Uporedi osjećaj ove jadne životinje koja je sebe okrivila i te buntovne ljude koji progone druge narode. Sada oni ostavljaju ljude Afrike i Azije da umiru od gladi i izazivaju ratove gdje god odu. Pored toga, koriste ubitačno oružje za rušenje gradova na glavama djece i žena, kao što je slučaj u Libanu, Afganistanu, Palestini, Filipinima, Južnoj Africi, itd. vidite, nakon tih krvavih prizora, oni imaju snage da slave i traže borbu za ljudska prava, iako imaju snagu veta kojom kažnjavaju siromašne i slabe narode. To je svijet u kojem živimo, u kojem se ne dozvoljava islamu da vlada i oslobodi ljude od svih vrsta ropstva.

Užasne šeme dovođenja ljudi u sumnju

Na studentskoj konferenciji koja je održana 1865. godine u Leinbergu (jednom od glavnih centara cionizma), dobro poznati mason Samuel je izrekao sljedeće:
„Čovjek mora pobijediti Boga, mora se boriti protiv Njega i spaliti nebesa i poderati ih poput papira.“
Obratite pažnju, ti ateisti sada se najbolje vide. Ovo je očiglednije od slanja špijuna na Bliski istok, poslovnih prijatelja, imetka i njihove intelektualne i ekonomske invazije.

Uzvišeni Allah kaže u hadis-i kudsiju:
„O sine Ademov! Ako Me se budeš sjećao, i Ja ću se tebe sjetiti. Ali ako Me zaboraviš, i Ja ću tebe zaboraviti. Ko te hrani u utrobi tvoje majke. Ja uređujem tvoje događaje sve dok ne udahnem dušu u tebe. Ali kada ti podarim život, ti činiš grijehe. To nije naknada za uslugu“.
Radost vjere
Samo oni koji spoznaju Allaha osjećaju radost vjere. Jedan pravedan čovjek je kazao: „Ponekad je moje srce tako zadovoljno da kažem da je dovoljno ljudima u raju da žive tako blagoslovljenom stanju“. Drugi dobri čovjek je rekao: „Kada bi kraljevi znali u kakvoj sreći uživamo, mačevima bi vinuli na nas!“ A treći bogougodnik je kazao: „Nekad moje srce tako uživa da drhti od sreće zbog blizine Božije“.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Onaj ko bude prihvatio Allaha za Gospodara, islam za vjeru i Muhammeda za Poslanika i Vjerovjesnika, on će osjetiti slast vjerovanja“.
Jednom je Poslanik, s.a.v.s., pitao jednog ashaba: „Kako si osvanuo?“ On odgovori: „Sa vjerom u Allaha.“ Poslanik odgovori: „Svaki govor mora postati stvarnost, a šta je sa tvojim? „Svaki dan pomislim da mi je posljednji to posljednji dan. Također, zamislim kako ljudi u raju uživaju, dok ljudi u paklu plaču. Također, pomislim da je Prijestolje Gospodara tako očigledno da Ga mogu vidjeti kada sudi.“
Poslanik zaključi: „Ti znaš suštinu zato je uspostavi u stvarnosti i budi ustrajan u tome.“
Jedan od vrlih prethodnika je rekao: „Ja vidim raj i pakao kao što su u stvarnosti“. Upitaše ga, kako? On odgovori: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je vidio. Zato, ja ih vidim njegovim vidom, a njegov vid je mnogo bolji od mojeg. Jer moj pogled može skrenuti a pogled Poslanika nikad ne skreće niti ide na pogrešnu stranu“. Takvi ljudi su veoma blagoslovljeni na ovom i na Budućem svijetu zbog svog vjerovanja.
Kada je jednom beduinu koji je bolovao od teške bolesti bilo rečeno: „Ti ćeš umrijeti“. A gdje ću nakon toga ići? Upita on. „Kod Allaha“. „Pa zašto se bojite kada idem kod Onog ko je beskonačno Dobar.“ Upita beduin.
Prenosi se kako je neki čovjek otišao kod imama Ahmeda za savjet a imam mu reče:
1. Ako vjeruješ da je Allah Onaj koji održava, zašto si zabrinut za svoje izdržavanje?
2. Ako vjeruješ da je pakao istina, zašto činiš grijehe?
3. Ako vjeruješ da je ovaj svijet prolazan, zašto si siguran?
4. Ako vjeruješ da je polaganje računa istina, zašto gomilaš bogatstvo?
5. Ako vjeruješ da je svaka stvar određena od Allaha, zašto se bojiš?
6. Ako vjeruješ da je pitanje Munkira i Nekira istina, zašto se žalostiš?
Nakon toga, čovjek je otišao od imama Ahmeda, obećavši da će prihvatiti Allahovu odredbu.

S engleskog,
Džemo Redžematović