Islamske teme
Namaz u džematu i džuma-namaz u vrijeme epidemije Corona virusa
Ekrem Kesab – islamski da'ija
1 3 11 min čitanja
Image not available.
Ekrem Kesab – islamski
da'ija
Izvor: arabicpost.net
Pojavom novog virusa
Corone "Covid-19" i njegovim širenjem u 81 državu, neke države su
poduzele mjere u vezi sa praksom vjerskih obreda muslimana. Među tim mjerama
bila je i odluka Kraljevine Saudijske Arabije da "privremeno za svoje
građane i stanovnike" suspenduje umru zbog bojazni da novi virus
Corona ne dopre do vjernika u Mesdžidu-l-haramu u Mekki el-Mukerremi i Poslanikovoj
džamiji u Medini el-Munevveri, otprilike nedjelju dana nakon što je spriječila
hadžije da dođu.
Zbog stanja panike koje se
sada širi svijetom, pročitao sam mnoga pitanja koja ljudi postavljaju jedni
drugima o džuma-namazu i umri i nadolazećoj sezoni hadža kao jednom od
okupljanja na kojima se infekcija može proširiti brzo. Generalni sekretar
Svjetske unije muslimanskih učenjaka Ali Karadagi prošle je nedjelje donio privremenu
zabranu obavljanja umre i hadža u slučaju izbijanja epidemije Corona virusa
i velike vjerovatnoće da se hodočasnici ili neki od njih mogu uslijed gužve
zaraziti ovom epidemijom.
U toj fetvi se kaže: - Što
se tiče sprječavanja umre i hadža vjerovatnije je da će, ako epidemija
definitivno izbije ili ako prevladava mišljenje stručnjaka da se zbog gužve hodočasnici
ili neki od njih mogu zaraziti ovim virusom, tada je dopušteno privremeno
spriječiti umru ili hadž u mjeri u kojoj je to neophodno.
Dodao je da su se pravnici
složili da je dopušteno odustati od hodočašća kada postoji opravdan strah od
opasnosti na putu, tim prije što se obaveznost obavljanja hodočašća postiže
jedino uz sigurnost i bezbjednost, pa su stoga epidemije dovoljan razlog za odustajanje
i zabranu hadža i umre obzirom da se on temelji na opravdanom strahu od
širenja epidemije prilikom hadža i umre.
Što se tiče odustajanja od
džume-namaza, Karadagi je rekao da je dopušteno ne klanjati džumu-namaz i ne
obavljati namaze u džematu uslijed širenja epidemije jer je opasnost do nje
zastrašujuća, ali je uslovljeno da taj strah bude baziran na stvarnim
činjenicama a ne nagađanju. A da je dopušteno zatvaranje džamija, samo u
slučaju ako se epidemija raširila, objašnjavajući da se u slučaju postojanja vladinih
ili zdravstvenih instrukcija o zatvaranju škola i univerziteta, i džamije mogu
zatvoriti.
Generalni sekretar
Svjetske unije muslimanskih učenjaka rekao je da islam zahtijeva preventivno
djelovanje protiv epidemije, a to znači liječenje i karantinu kako to nalažu nadležne
zdravstvene ustanove.
Slijedi detaljan opis propisa
o zajedničkom namazu i prekidu te prakse tokom epidemije.
Prvo: Propis o zajedničkom
namazu:
Vjerozakon podstiče na
zajednički namaz. U dva Sahiha prenosi se hadis od Abdullaha bin Omera, r.a.,
da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zajednički namaz je vrijedniji
od pojedinačnog namaza za dvadeset i sedam stepeni."[1]
Propis zajedničkog namaza možemo rezimirati u dvije stavke:
Prva: Individualna dužnost
(farzu-l-ajn), a to zagovaraju Ata, el-Evza'i i Ebu Sevr, što je mezheb Ahmeda
i Ibn Hazma, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje [2], i oni su tretirali svaku naredbu
u Allahovoj Knjizi i sunneta Poslanika, s.a.v.s., i shvatali je kao obligaciju.
Druga: Kolektivna dužnost
(farzu-l-kifaje), što smatra većina učenjaka: Ebu Hanife, Malik i Šafija. Ebu
Hanife i Malik su kazali da je sunnet, a Šafija je rekao da je farzu-l-kefaje.[3]
Tumačili su dokaze prve grupe, i protumačili tu naredbu kao poželjnu iznoseći
svoje dokaze koji se ovdje ne mogu spomenuti.
Preovladavajuće mišljenje: Ono što ja smatram najispravnijim
je stav imama Šafije, odnosno da je namaz u džematu farzu-l-kefaje, a na taj
način se kombiniraju dokazi obje strane.
Drugo: Propis džuma-namaza
Što se tiče džume-namaza,
ne postoje nesuglasice oko njezine obaveze a istina je da je ona obavezna za svakog
ponaosob. Allah Uzvišeni kaže: „O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju
ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!“ (El-Džumu'a:
9).
A kod Muslima od el-Hakema
bin Minae, se prenosi da su mu Abdullah ibn Omer i Ebu Hurejre rekli da su čuli
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako je sa stepenica svoje minbere kazao:
"Ili će ljudi prestati ostavljati džumu, ili će Allah zapečatiti njihova
srca pa će postati nemarni (gafili)." [4].
Nakon pojašnjenja propisa
o zajedničkom namazu i džuma-namazu, odluku o suspenziji džemata i okupljanja
treba posmatrati na ovaj način:
Zakon Svemogućeg Allaha
učinio je jednim od svojih najvažnijih ciljeva očuvanje života, a taj cilj i
intencija dolazi nakon očuvanja vjere. Svemogući Gospodar je rekao: „I ne
bacajte se svojim rukama u propast.“
(El-Bekare:195) Isto tako je rekao: „I jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema
vama milostiv.” (En-Nisa’: 29)
Zakon Božji zasnovan je na
olakšanju, a ne na otežavanju, odnosno na ublažavanju, a ne na frustriranju.
Svemogući je rekao: „On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri
pretka vašeg Ibrahima.“ (el-Hadž: 78) Isto tako je kazao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće
imate.” (El-Bekare:
185)
Ako je nesaglediva šteta prilikom
bogosluženja izvjesna, tada Allah dozvoljava olakšice ljudima. Ahmed prenosi od
Ibn Omera da je rekao: Allahov poslanik, s.a.v.s., je rekao: Zaista Allah voli
da se prakticiraju Njegove olakšice, u istoj mjeri kao što ne voli neposlušnost
prema Njemu.“ A Ibn Hiban prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: "Zaista
Allah voli da se prakticiraju Njegove olakšice, baš kao što voli da se čine
Njegove naredbe.“
Ako se ustvrdi postojanje određene
štete onda ju je potrebno otkloniti. U Musnedu se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao:
„Rekao je Allahov poslanik,s.a.v.s.: „Nema štete, niti oštećenog.“
Učenjaci su saglasni da se
određena šteta mora odstraniti, a to predstavlja jednu od najvećih islamsko-pravnih
postulata.
Učenjaci su spomenuli
razloge napuštanja zajedničkog namaza, uključujući strah, bilo strah za život, imetak
ili porodicu. A strah po život i porodicu je evidentan kada se pojavi bolest
poput virusa Corone, pa je stoga dopušteno napustiti zajednički namaz.
A kada je za džumu-namaz potreban
skup i džamija (jer se obavlja u džamiji) i ako se epidemija poput Corona virusa
širi, potrebno je suspendirati džumu-namaz zbog štete koja se može nanijeti okupljanjem
džematlija, odnosno prenošenjem zaraze.
Ako šerijat naređuje onima
koji su jeli češnjak ili crni luk da se povuku iz džamije zbog neugodnog zadaha,
kao što nam to prenosi Muslim od Džabira bin Abdullaha, da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: “Ko bude jeo bijeli ili
crveni luk, neka se izdvoji od nas ili neka se udalji od našeg mesdžida i neka
sjedi kod svoje kuće.” U drugom predanju kaže se: "Ko jede luk, crveni ili
bijeli luk ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju
neprijatnost od onoga od čega je ljudi osjećaju."
Izostavljanje namaza u džamiji
zbog pojave zaraze je striktna obaveza jer bi u suprotnom šteta bila evidentna.
Šerijat je naredio
postupke koji su danas poznati kao sanitarna izolacija. Buharija i Muslim
prenose od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne uvodite bolesnika
kod zdravog.“ [9]. Prema tome zabranjeno je (haram) onom ko je pogođen
epidemijom (Corona virus) da prisustvuje u džamiji, džematu ili džuma-namazu. A
onaj ko ima bilo kakve simptome za koje se sumnja da su simptomi Corona virusa (kašalj,
visoka temperatura ili bol u grlu), ili drugih zaraznih bolesti zabranjeno mu je
prisustvovati skupu ili svakom okupljanju u džamiji ili na drugima mjestima.
Šerijat isto tako naređuje
tzv. karantin. Pripovijedaju Buharija i Muslim od Abdurrahmana bin Aufa, r.a.,
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada čujete da se u nekoj zemlji
pojavila kuga, ne ulazite u nju. A ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite,
ne izlazite iz nje bježeći.” [10] Dakle, ko se zadesi u zemlji u kojoj vlada
epidemija, on mora ostati u njoj, a ko bude izvan nje, mora se držati podalje
od nje. Tako je jednom postupio Omer, r.a., pa mu je Ebu Ubejde prigovorio: -Bježiš
od Allahove odredbe? Omer, r.a., se naljutio na njega i rekao mu: -Mogao je to
bilo ko drugi reći Ubejde.p Jeste, bježim od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi...“
[11].
Učenjaci, propovjednici,
imami i oni koji su zaduženi za džamije ne smiju ostaviti Božje kuće bez zikra,
pa ako mogu klanjati namaze čak i s jednim čovjekom ili samo sa imamom, neka
tako učine radi Svemogućeg Allaha. Ovo u
slučaju ako su sigurni od opasnosti i štete.
Treće: Pravila prilikom
otkazivanja skupova i džemata:
Prilikom suspendiranja džemata
i okupljanja, morate imati na umu sljedeće:
- Da se obznani i pojasni
opasnost od okupljanja i eventualne štete koja bi iz toga proizišla.
- Da najavu daju nadležna
tijela, a pod tim mislim na službene vlasti - u svakoj zemlji, bez obzira na
njihovu vjeru ili politički sistem - koji će ovu odluku donijeti nakon
znanstvenih terenskih studija medicinskih stručnjaka.
-Da odluka mora
rezultirati konkretnom a ne neizvjesnom koristi po društvo.
-Da se odluka o zabrani
okupljanja ne smije ograničiti na vjerske objekte ili na određene vjerske
obrede, već bi trebala biti uopštena i uključivati sva mjesta za bogoslužje i
svako okupljanje, tako da nije razumno zatvarati vjerske objekte, a ostaviti otvorenim
mjesta za luksuz i zabavu.
-Starijim i bolesnim je dozvoljeno
raditi ono što drugima nije dopušteno, jer je Poslanik, s.a.v.s., dopustio
Abbasu da odustane od prenoćenja na Mini [12], iako je to jedna od dužnosti prilikom
hadža. Učenjaci su po toj logici tretirali i slabe odnosno potrebite osobe.
Zato je odustajanje od džume-namaza i namaza u džematu prevashodno dozvoljeno
starijim osobama i bolesnicima sa slabim imunitetom.
-Ostavljanje džume-namaza
iziskuje klanjanje podne-namaza, jer ako džuma-namaz nije obavezna putniku, bolesniku
ili ženi to ne znači da im podne-namaz nije obavezan.
-Svaka država i svaki grad
ima svoje okolnosti, i zakoni i sistem svake države treba se poštovati, i ne
smiju se zakoni jedne države mijenjati tuđim zakonima.
-Ako je moguće smanjiti
broj za džumu-namaz bez da se nanese šteta narodu ili prekrši zakon države u
kojoj žive muslimani, bolje je od totalnog ukidanja. Iako šafije i hanbelije
uslovljavaju za džumu cifru od 40 ljudi, Ebu Hanife je ograničava na troje
ljudi bez imama, dok Ibn Tejmijje smatra da se može klanjati sa dvojicom uz
imama. Međutim, Ševkani je mišljenja da se džuma može klanjati sa jednim
čovjekom i imamom.
-Moguće je džumu-namaz
klanjati po nekoliko puta, posebno u zemljama i mjestima gdje je broj džamija smanjen
ili je džamija na velikoj udaljenosti, a smanjenjem broja se umnožava
džuma-namaz, iako neki pravnici to osporavaju određene okolnosti to dopuštaju.
-Hatibi i imami trebali bi
skratiti svoje hutbe i vazove, jer nema potrebe dužiti u tim danima, jer najbolji govor je onaj koji je kratak i
funkcionalan, posebno u takvim okolnostima.
Četvrto: Da li se džamije mogu zatvoriti
i obustaviti javna okupljanja iz mjera opreza?
Ako se epidemija (Corona virus) nije pojavila u nekoj zemlji, da li je ljudima
dopušteno preduprijediti događaje i donijeti mjere predostrožnosti?
Mislim da je bolje ne
preduzimati proaktivne korake kojima se zatvaraju džamije ili se obustavljaju
okupljanja bez naredbe stručnjaka koje podržavaju zvanični organi u svakoj
zemlji, jer poziv na zatvaranje džamija ili suspenzija javnih okupljanja može
uvesti strah i paniku među ljude, a za to se mogu optužiti imami i mutevelije i
na taj način može se prouzrokovati šteta po materijalne interese ljudi.
Muslimani na Zapadu
posebno ne bi smjeli jednostrano donositi odluke koja će štetiti njima ili
društvu u kojem žive, jer oni su poput drugih ljudi iz drugih svjetonazora. Ako
je upućen apel da se zatvore crkve i hramovi, i ako je to došlo od strane službenih
organa onda se i oni moraju povinovati tim naredbama, tim prije što su muslimani
pozvaniji da budu od koristi društvu.
Nužno je da muslimani
poduzmu potrebne mjere opreza u džamijama, kao što su briga o higijeni i
prozračivanje džamija, te obezbjeđivanj dezinfekcijskih i sterilnih sredstava, i
da izbjegavaju rukovanje i grljenje što je više moguće ...
Konačno, sve je u Allahovoj odredbi. Molim Allaha da odvrati brigu i nevolju sa Svojih stvorenja i robova ...
A Allah najbolje zna ...
Dr Ekram Kasab
Sa arapskog, Džemo Redžematović
Reference:
[1] prenosi ga Buharija u el-Ezan
(645) i Muslim u el-Mesadžid ve mevadi'u salat (650).
[2] Vidjeti: al-Mugani (2/176),
al-Mahli (4/188) i Medžmu'u-l-fetava (23/239).
[3] Vidi: Al-Bada'i
(1/155), Al-Khurshi (2/16) i Al-Madžmua '(4/184).
[4] Prenosi ga Muslim u al-Džumu'a (865.).
[5] prenosi ga Ahmad Musnadu
(5866) od Ibn Omera, a recenzenti Musnada su kazali da je: Sahih.
[6] Prenosi ga Ibn Hibban
u svom Sahihu, Kitabu-l-birri ve-l-ihsani (354), Arnaut je rekao: Njegov lanac
prijenosa je autentičan. Albani ga je ocijenio autentičnim u Sahihu al-Targheebu
(1060).
[7] Prenosi ga Ahmed
(2865.) i njegovi prenosioci su rekli da je: dobar.
[8] Prenosi ga Muslim u el-Mesadžid
ve mevadi'u-s-salat (564).
[9] Prenosi ga Buhari u el-Tibb
(5770) i Muslim u es-Selam (2221).
[10] Prenosi ga Buhari u el-Tibb
(5730) i Muslim u es-Selam (2219).
[11] Prenosi ga Buhari u el-Tibb
(7529) i Muslim u el-Selam (2219).
[12] Od Ibn Omera, r.a.,
se prenosi da je rekao: Abbas bin Abdul Muttalib, r.a., je zatražio dopuštenje
od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da provede noć u Meki tokom noći na Mini,
kako bi ga pojio, pa mu je on dopustio.“ Prenosi ga Buharija u el-Hadžu (1634.)
i Muslim u el-Hadžu (1315).
Potpisuje
Administrator
