Izaslanici Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori na dženazi u Srebrenici

Srebrenica – Dženazu namaz žrtvama genocida u Srebrenici 11.07.2012.godine, klanjali su predstavnici Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori, prof. Ismail ef. Dacić, glavni imam Odbora IZ-e Gusinje, prof. Rešad ef. Dautović, prof. Rejhan ef. Hot, i imam Mensur ef. Kasumović. Dženaza je klanjana za 520 šehida, a prema procjenama, dženazi je prisustvovalo oko 40 000 ljudi.

U svom obraćanju, reisul-ulema Mustafa ef. Cerić je između ostalog rekao: „Nema razumnog ljudskog bića, nema moralnog čovjeka na svijetu koji može shvatiti da se žrtve genocida u Srebrenici moraju moliti za milost onima za koje se zna da su im ubili roditelja.

Nema i ne može biti nikakvog opravdanja da žrtve genocida u Srebrenici moraju da strahuju od toga ko će im doći da im određuje sudbinu u njihovom gradu i u njihovom domu.

Nema moralnog objašnjenja zašto se šehidsko mezarje ovdje u Potočarima i cijeli grad Srebrenica ne proglasi svetim mjestom, gdje buduće generacije Europe i cijelog svijeta treba da uče i nauče da se više nikad i nikome ne ponovi Holokaust i Genocid na tlu Europe.“

Osim brojnih predstavnika Islamskih zajednica, državnih zvaničnika i drugih, komemorativnom skupu je prisustvovao i rabin Arthur Schneier, koji je preživio Holokaust. On je u svom obraćanju, između ostalog rekao: „I sam poznajem bol koju osjećate i koju ćete uvijek osjećati, jer sam preživio holokaust. Cijela moja porodica je ubijena u logorima Auschwitz i Terezin. Poznati su mi tjeskoba i očaj koje osjećate jer su vaši najmiliji brutalno ubijeni ni zbog čega drugog nego zbog svoje vjerske ili etničke pripadnosti.

Ali, kao neko ko je preživio holokaust, nisam se okrenuo ni protiv Boga ni protiv ljudi. Umjesto toga, cijeli sam život posvetio izgradnji mostova između sve djece božije i traganju za mirom i pravdom, u pomen na moju porodicu i milione poput njih koji su ubijeni.

Zbog toga je, kada je počeo rat na Balkanu, fondacija koju vodim, Prigovor savjesti, po prvi put u Švicarskoj organizirala sastanak reisa, patrijarha Srpske pravoslavne crkve i kardinala zagrebačkog da osude korištenje vjere kao opravdanje za rat.

26.11.1992. potpisali smo Bernsku deklaraciju u kojoj smo rekli  da je „zločin počinjen u ime vjere najveći zločin protiv vjere“.

Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje nikada se ne može zaboraviti, ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Razmjer ovog zločina mora se pamtiti, a ne poricati. Svjedočenje preživjelih ne može se osporavati, niti se historijske činjenice mogu mijenjati.“