Dvije blagodati su neiskorištene od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme

Najveći ljudski kapital je vrijeme. Vrijeme je esencija života i jedna od Allahovih blagodati prema robovima. Uzvišeni Allah kaže: „On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran.“ (El-Furkan: 62).

Zbog velike dragocjenosti vremena Allah se na mnogim stranicama Kur'ana kune vremenom i određenim vremenskim intervalima:

“Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi” (El-Asr: 1-2); “Tako mi noći kada tmine razastre i dana kad svane.” (El-Lejl: 1-2); “I zore kada svane - on je, zaista, najveća nevolja.” (El-Muddessir: 33-34); “Tako mi jutra i noći kada se utiša.” (Ed-Duha: 1-2)

Postoje i drugi ajeti koji impliciraju važnost vremena.

Ovog puta, naša tema u okviru ciklusa jezgrovitog govora Vjerovjesnika, s.a.v.s., jeste hadis koji je zabilježen u Sahihu-l-Buhariji a kojeg prenosi Ibn Abbas, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao:

Radi se o dvije blagodati od neprocjenjive vrijednosti, ako ih čovjek ne iskoristi na pravi način onda će biti zakinut u pravom smislu te riječi. Ako ne iskoristi svoje zdravlje i slobodno vrijme onda je na gubitku. Jer i zdravlje i slobodno vrijeme mogu i trebaju se iskoristiti u pokornosti Allahu, onako kako nam naređuje Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji je zabilježen u Mustedreku od Hakima: „Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.“^[2]

Ako slobodno vrijeme ne ispuniš pokornošću neminovno je da ćeš ga ispuniti nečim što te neće približiti Uzvišenom Allahu. Zato je Ebu Bekr, r.a., uputio sljedeći savjet Omeru el-Faruku, r.a.: „Doista Uzvišeni Allah ima prava tokom noći koja ne prihvata tokom dana, i prava tokom dana koja ne prihvata tokom noći.“[3]

Svako vrijeme ima svoja prava i obaveze koje se moraju izvršiti.

Zato kada vidiš da čovjek životari bez posla na ovom svijetu i bez djelovanja za budući svijet, kada vidiš da živi bez cilja i ide bez pravca, onda znaj da živi ravnodušno, kako je rekao Omer el-Faruk, r.a., „Doista mrzim da vidim besposlenog čovjeka koji je ravnodušan i prema dunjaluku i Ahiretu.“ A to je veoma opasno da ti vrijeme prolazi a da ga ne iskoristiš kako bi se približio Dženetu a udaljio od Vatre.

Brinemo o vremenu i pazimo na njega radi četiri razloga:

Brinimo se o vremenu jer je naše vrijeme veoma kratkotrajno. Naša životna dob se kreće između šezdeset i sedamdeset godina kako nam saopštava Vjerovjesnik, s.a.v.s. A od tih šezdeset ili sedamdeset godina većina ljudi provede u nepokornosti. Ako od njih odbijmo doba maloljetnosti, vrijeme provedeno na poslu, ishranu i spavanje, onda mali dio života preostane. Allah će Svojim robovima na Dan sudnji pitati: „A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitat će On. "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovorit će - "pitaj one koji su brojali." "Pa da, kratko ste proveli" - reći će On - "da ste samo znali!  Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?" I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog! (El-Mu’minun: 112-116)

Isto tako Uzvišeni Allah kaže: „A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.“ (Er-Rum: 55)

            Govorimo o vremenu jer je ono kratkotrajno kako veli Hasan el-Basri, rhm.: „O sine Ademov ti si gomila dana.“ Mi smo poput drveća na kojem je ostao samo jedan list. „O sine Ademov ti si gomila dana kad god ode jedan dan ode i dio tebe.“[4]     

Pametan čovjek iskorištava svoje vrijeme, ne odlaže poslove, ne prolongira obaveze, ne govori sutra ću to odraditi, već korsti svaki trenutak u životu. 

Vrijeme koje protekne više se ne vraća. Jučer se ne može povratiti, a dan koji prođe više se ne vraća.

 Hasan el-Basri kaže:

Isto tako jedan od rječitih ljudi je kazao: - Za troje nema povratka: vrijeme, ljepota i mladost. Kada to prođe nikad se ne vraća više.

            Pametan čovjek ne pravi invalida od svog dana. Jeste, postoje neki koji od svoje današnjice naprave invalida. Jedan mudrac je rekao: „Ko god provede svoj dan u nečem što ne treba, bez izvršene obaveze, popravljanja svog ugleda, ili zadobijanja pohvale, ili činjenja dobročinstva, ili zadobijanja znanja, onda je od svoga dana napravio invalida a sebi nanio nepravdu.“^[6]

            Mali dio vremena kod Allaha znači mnogo, jer jedna minuta kod Allaha je velika i može promijeniti tasove na vagi čovjekovih djela, te uvećati deredže i stepene, a obrisati loša djela. Sve to u samo jednoj minuti! A koliko li smo mi minuta protraćili! Ne samo minuta nego dana, mjeseci i godina!

Razmislimo o tome. Kada se vjernik pokaje onda to učini u jednoj minuti i to mu promijeni život.

Uzvišeni Allah kaže: „I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokajui uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.“ (El-Furkan: 68-70)

Kada čovjek iskreno učini pokajanje Allah mu loša djela preinači u dobra!

            U Sahihu-l-Buhariji je zabilježen hadis koji tumači ovaj ajet. El-Berra'a, r.a., pripovijeda: „Vjerovjesniku s.a.v.s., je došao neki čovjek naoružan, u pancirnom odijelu i rekao: „O Allahov Poslaniče, da li da se borim ili da primim islam?” On mu reče: „Primi islam, a zatim se bori.” On je primio islam, borio se, a zatim poginuo, na šta je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: „Uradio je malo, a dobio puno nagrade.”[7]

            Ovaj čovjek je malo prije borbe bio mušrik, klanjao se kipovima, nije načinio ni jednu sedždu Allahu, ali je prihvatio islam i borio se i poginuo pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Uradio je malo a dobio mnogo (nagrade).“

            Znači, malo minuta kod Allaha znače dosta. U Musnedu imama Ahmeda se bilježi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.: „Ko prouči suru Kul huvallahu ehad deset puta Allah će mu sagraditi dvorac u Džennetu. - Omer, r.a., je primjetio tu privilegiju pa rekao: - Onda da je što više učimo Allahov poslaniče? On reče: - Allah će dati više i ljepše (nagrade).“[8] Tako, ako proučiš suru Ihlas dvadeset puta dobit ćeš dva dvorca!

            Naš vjerovjesnik, s.a.v.s., kako se bilježi u Sahih Muslimu, a prenosi Ebu Hurejre, r.a., je rekao: „Ko na kraju svakog namaza prouči 'subhanallah' 33 puta, 'elhamdulillah' 33 puta, 'Allahu ekber' 33 puta, a to je ukupno 99, i kaže upotpunjavajući stotinu: 'La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej ‘in kadir' - Nema Boga osim Allaha, Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i Njemu pripada hvala, i On je svemoćan – oprošteni su mu grijesi, pa makar ih bilo koliko je morske pjene.“[9]

            Malo vremena kod Allaha znači mnogo.

            Vrijeme brzo nestaje, a naročito u ovo zadnje vrijeme kada godina prođe kao mjesec, a mjesec kao nedjelja, a nedjelja kao dan, a da proleti za tren. Zato vrijeme brzo prolazi, a pametan čovjek će ga dobro iskoristiti.

Uzvišeni Allah kaže: „A na Dan kada ih on sakupi učiniće im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni druge će prepoznati.“ (Junus: 45); „A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učinit će im se da su ostali samo jedan čas dana.“ (El-Ahkaf: 35); „A njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno večer ili jedno jutro njezino ostali.“ (En-Nazi'at: 46).

            Pametan je i dobitnik onaj ko iskoristi svoje vrijeme, a zakinut je onaj, kako nas obavještava Vjerovjesnik, s.a.v.s., ko nije svjestan dragocjenosti vremena.

Istinu je kazao naš Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada je rekao da:“Dvije blagodati zanemaruju ljudi, zdravlje i slobodno vrijeme.”

[1] Prenosi ga Buharija; Kitabu-l-rikak, Babu la ajše illa ajše-l-ahireti, broj (6412).

[2] El-Mustedrek (306/4), dio hadisa Ibn Abbasa, r.a.

[3] Prenosi ga Ibn el-Mubarek u el-Zuhdu (319/1, broj 914); Ibn Ebi Šejbe u el-Musannefu (585/20); Ebu Davud u el-Zuhdu, broj (28).

[4] Vidi, Džami'u-l-ulumi ve-l-hikem (382/2).

[5] Ibn Ebi El-Dunja u el-Zuhdu, broj (424).

[6] Vidi: Edebu-d-Dunja ve-l-din, el-Maverdi (str.55).

[7] Prenosi ga Buharija; Kitabu-l-džihadi ve-s-sejri, Babu ameli salih kable-l-kitali, broj (2808); Muslim, Kitabu-l-imareti, Babu subuti-l-Dženneti li-l-šehid, broj (1900).

[8] Musned Ahmeda (437/3), dio hadisa Mu'aza bin Enesa el-Džuhenija, r.a.

[9] Prenosi ga Muslim, kitabu-l-mesadžid, Babu istihbabi-z-zikri ba'de-s-salati, broj (597), dio hadisa Ebu Hurejre, r.a.