Postoje antičke mudrosti, a postoje i antičke gluposti. Glupost je toliko nasljeđivana ljudska nesreća, kako su je neki nazvali, a toliku popularnost kroz vijekove ona duguje inverziji vrijednosti, po kojoj su joj prečesto oblačili odjeću mudrosti. Šaljiva, naizgled mudra, lako prihvatljiva i svima shvatljiva, glupost je uvijek lakše od mudrosti dolazila do publike. I danas, zdrav životni savjet, deriviran iz nekog vjerskog utemeljenog učenja ili potvrđene životne mudrosti, teže se prihvati od nekog sujeverja, savremene ili drevne gluposti.
Nije za čuđenje što danas lako naiđemo na modernog čovjeka koji ofanzivno nastupa prema religijskim učenjima smatrajući ih antičkim legendama, dok ravno sa smart telefonom i sa njim uparenim S&S tj., smart-sahatom nosi ogrlicu sa čudesnim kristalima, hamajlijama, ili kandžama guštera sa tibeta, koji štite njegovu duhovnu energetsku auru, dok smart-phone/sahat štiti njegovu intelektualnu auru. Mnogo je lakše uvjeriti čovjeka da drevnim meditacijama on postaje centar Univerzuma i svojim umom generiše kreativnu energiju, i ako realno takav čovjek-centar svijeta obitava u ćošku društvenih zbivanja, nemoćan da samostalno promijeni vodu u kućnom akvarijumu. Dovoljno je gluposti čovjeku ako su ga uspjeli uvjeriti da pukim mislima može nešto učiniti za svoj život i zajednicu. Djela otvaraju džennetska vrata, kako je govorio drevni Ibn Muhebbeh, a ne riječi, ma koliko velike bile (riječi šehadeta). Konkretno djelo, ne apstraktno umišljanje.
Lakše je sjesti i meditirati i time uvjeravati sebe da ste čvorište nekakve energije, nego ustati i raditi, vjerujući da su i najveći velikani stajali samo iza onoga što su svojim rukama načinili. Velikan među božijim poslanicima i vjerovjesnicima, nosilac ovosvjetske vlasti i ahiretske upute, Davud, a.s., kako kaže Muhammed, a.s., „Hranio se trudom ruku svojih“, proizvodio je i prodavao pancire i od toga se hranio. Muhammed, a.s., je statusom najboljeg stvorenja sam nosio svoje stvari. Kada su mu ponudili da ponesu njegove stvari koje je kupio na pijaci, rekao je: “Onaj čije je nešto, najpreči je da to nosi”. Nije za čuđenje da se knjige o besposličarskom pristupu životnim problemima prodaju na tovare danas. Kako postati srećan, kako probuditi milionera u sebi, kako postati uspješan lider za 15 dana, samo je površna predstava karavana naslova besposličarske struke. Ako čovjek traži mudrost, uspjeh, želi da promijeni sebe i svijet, put sigurno ne počinje na google pretraživaču. To znači da mora krenuti u postupke za koje ne postoji priručnik, ne postoje iskustva prethodnika. Ako hoće da ostavi trag, čovjek mora koračati putem kojim niko prije njega nije koračao. To je antička formula, dokazana toliko puta. „Budi na pravom putu, makar bio sam“. „Ne odustaj od pravog puta, makar te iznenadilo koliko je malo onih koji njime hode“.
U teološkom smislu, u glupost se pretvara i pobožnost koja čovjeka obavezuje da sjedi i čeka, a ne da ustane i radi. Vjera uči da se živi za svoju ideju, ne da se živi od tuđe. Put istinske mudrosti nikada nije obećavao lagodnost i ugodan život, i ako danas mnogi ugodno žive od svojih i tuđih gluposti. „Industrije sreće“, zabave i razonode teže da čovjeka načine sitim bićem praznog duha. Ništa bolje za takvo djelo od gluposti po kojima treba čovjeka uvjeriti da je rođeni talenat, izvor energije, a trud, promišljanje, djela kojima se potvrđuju i brane principi, samo su uzaludna muka.
Ekspanzijom informacija koju dugujemo internetu, polako se pretvaramo u prepisivačko društvo, gdje je malo originalnih ideja i mnogo prepisivača koji te ideje potpisuju kao svoje. Mnogi izumitelji bi „smotali kablove“ i zakopali svoje izume da mogu vidjeti danas za kakve gluposti se njihove mudrosti koriste. Muhammed, s.a.v.s., nije uzalud rekao da Allah voli kada čovjek neki posao radi, da ga dovede do savršenstva, tačnije do potpune ostvarenosti. Nigdje se ne može naći pohvala krađi tuđih ideja, i promovisanju gluposti pod plaštom iskrenosti. Mudro je biti iskren, ali nije mudro iskreno se hvaliti svojim glupostima, što se u milionskim pregledima prodaje rijaliti-društvu današnjice. Nije sve tako crno. Mnogi mladi ljudi benefite tehnološkog bogatstva koriste da prateći svoje ideale, krenu putem mudrosti, nazivajući glupost njenim pravim imenom. Mnogi biraju da ostanu anonimni i mudri, uprkos armiji popularnih i glupih. Mudrost da svoju intimu ne prodaju za slavu, daleko je od medijske nasrtljivosti kojom se danas glupost nameće kao spasenje, vrijedna je divljenja.
Mladi ljudi, uzdajte se u svoj talenat i brutanlu upornost na putu stvarnih vrijednosti. Ono što morate uraditi za sebe, svoju vjeru i svoje ideale, neće uraditi niko drugi, nikakva kosmička energija i čudesne hamajlije. Glupost zovite glupošću, makar neki koji su se na njoj obogatili vozili automobile na nuklearni pogon. Mnogi vam mogu objasniti hiljade koraka na putu do sreće, ali niko za vas neće učiniti prvi korak. Mudrost je djelovati, glupost je čekati da se desi.
“I reci : “Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ (At-Tawba 105.)
Enis Burdžović