Zahvalnost na svoj dobroti koju je spustio na naše živote pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam, mir i blagoslove od Allaha prizivamo na Resulullaha, učitelja svijeta Muhammeda, s.a.v.s., koji nas je na jasnoj stazi ostavio i da ga slijedimo zadužio. Oprosta ištemo svim vjernicima i vjernicama koji su na istini živjeli i sa istinom na Ahiret preselili, veličajući Allaha kao Gospodara života i smrti.
Cijenjena braćo u vjeri, ovdje u Pljevljima, Taslidži, i svugdje gdje nas ovog trenutka pratite. U naše duše, živote i navike ući će samo ono što mi pustimo unutra. Tu, u nama će ostati samo ono što odlučimo da zadržimo. U dovi koja Ibrahima, a.s., se pominje u Kur'ani-Kerimu, kaže se:
رَبَّنَا إِنَّكَ تَعْلَمُ مَا نُخْفِي وَمَا نُعْلِنُ
„Gospodaru naš, ti znaš ono što tajimo i ono što na javu iznosimo“.
Naše tajne i javne navike, sve je Allahu savršeno poznato. Ovo je dova vakifa, Ibrahima, a.s., koji je iznova sagradio Ka'bu kojoj se i danas u namazu okrećemo. Ova dova je potvrda da vakuf koji traje je onaj kojeg učini čovjek svjestan da Allah savršeno poznaje i javna i tajna djela.
Ramazan je u rutine našeg svakodnevnog života unio dosta discipline, plemenitosti i vrlina. Korigovali smo svoje misli, riječi, postupke, trudili se da nakon sebe ostavimo trag u dobroti koja će nas nadživjeti. Nadasve, učili smo se iskrenosti u svim svojim postupcima, jer jedino iskren post biva primljen. Prema tome, iskrenost je najbitniji parametar kvaliteta naših postupaka, a savjest najbolji regulator.
Ne donosimo sud o čovjeku po blagodatima koje uživa, već po porocima koje izbjegava. Koliko su vjernici i vjernice spremni da se klone poročnih postupaka, toliko vrijedi njihova odanost vjeri. Blagodati Allah iz obilja dobrote svoje ne uskraćuje ni onima koji ga ne priznaju, ni onima koji su u zlodjelu i zlonamjeri ogrezli. Ali samo onima koje istinski voli, Allah Uzvišeni otvara put izbjegavanja grijeha, a Ramazan je svima nama bio prilika da se naučimo odricanju od nepotrebnosti grijeha i uzaludnosti zabluda.
Ramazan je u nama ostavio tragove milosti, praštanja, spasa. Allah je Milostivi, Samilosni, onaj koji je voljen i koji voli, i kao takav, On se ne obožava niti Mu se robuje mržnjom. Posebno u Ramazanu, i ovom bajramskom jutru, u Husein-Pašinoj džamiji, moramo biti svjesni da vjera islam i njeni pripadnici nikada nisu opstojali na mržnji. Zato se može kazati da se u Ramazanu nije ostvario onaj koji nije mržnju pobijedio.
Draga braćo, iskreno vjerujem da je mjesec Ramazan kojeg ovog bajramskog jutra ispraćamo, mnogima od nas otvorio oči. Skrenuvši naš pogled sa sporednih stvari, on nam je otkrio stvarnu vrijednost u odricanju, požtvovanju, pomaganju i poštovanju drugih ljudi. Ko je istinski postio, naučio je da na stvari gleda iz više uglova, a jedino tako se bolje razumije i život i ljudi. U jednoj anegdoti stoji da je otac putujući sa sinom dijelio kupe voza sa jednim bračnim parom. Sin je, i ako već mladić, ushićeno poput djeteta koje prvi put putuje vozom posmatrao kroz prozor i oduševljavao se svime što vidi. Bračni par je skrenuo pažnju ocu: „Trebate sina voditi kod doktora, on nije dobro, ne priliči mladiću njegovih godina da se poput djeteta oduševljava svemu što vidi“. Otac je mirno odgovorio: „U pravu ste, ali mi se upravo vraćamo od doktora. Moj sin danas prvi put od rođenja vidi. Prvi put gleda svojim očima.“
Pouka ove anegdote je da ne sudimo o ljudima po prvim impresijama koje steknemo o njima. Pokušajmo da razumijemo sve uzroke tuđih postupaka, prije nego što o njima donesemo sud.
Cijenjeni vjernici, ova godina je po sve nas pripadnike islama i Islamske zajednice u Crnoj Gori jako bitna. Ovo je godina svjedočenja i potvrđivanja kontinuiteta postojanja i opstanka islama u individualnom i institucionalnom smislu. Husein-Paša Boljanić je prije 450 godina ostavio javni hajrat, na dobrobit muslimana Taslidže. Velika je čast imati priliku da svjedočimo vijekovima trajanja sadake Husein-paše Boljanića, čovjeka koji je lični uspjeh ostavio u amanet svom rodnom kraju.
Da može govoriti, ova džamija bi svjedočila različitim vremenima, a obilježavajući 450 godina njenog postojanja, ponajprije moramo biti svjesni tereta kojeg su ovi zidovi, ovaj minaret i ovo cjelokupno zdanje podnosili vijekovima. Ona je podsjetnik da nakon svega, jedino ono što je učinjeno u ime Allaha, ima šansu da nadživi čovjeka i njegov kratkoročni ovosvjetski život. Breme minulih vremena koje čuva ova džamija i ovaj grad, trebaju nam biti pouka kako da se odnosimo prema budućnosti. U skladnoj ljepoti ponosite uspravnosti, poput ovog minareta ljepotom i ispravnošću vjere trebamo privlačiti ljude. Sa ovog mubarek mjesta je uvijek govoreno samo o dobru i dobroti, nikada se odavde nije pozivalo na zlo i nepravdu. To ostaje u amanet nama, i tim amanetom dužimo one koji dolaze nakon nas. Da čuvajući vakuf Husein-pašine džamije, čuvaju ispravnost vjere i tradicije.
Uvaženi vjernici,
Muhammed alejhisselam nas je podučio da blagodati u kojima uživamo nisu naša lična zasluga. Rekao je: „Allah zaista ima robove svoje koje je obdario blagodatima da bi bili od koristi Njegovim robovima. On te blagodati zadržava kod njih sve dok ih dijele drugima. Ako ih uskrate ljudima, Allah te blagodati od njih oduzme i pokloni ih drugim ljudima“.
Zbog ovih mudrih riječi našeg miljenika, poručujem svima nama sljedeće: U odnosima sa ljudima, na sve se da staviti tačka, osim na dobrotu i čovječnost. Svojom čovječnošću, ostavimo iza sebe trajni trag u vremenu, ostavimo dobro koje će nas nadživjeti. Najbolja potvrda toga je ova džamija, koja je nadživjela vrijeme u kojem je nastala.
Gospodaru naš, učini da uvijek budemo na strani dobra. Učini nas čuvarima dobra, i daj nam bereketa u blagodatima kojima nas daruješ. Sačuvaj našu vjeru i sačuvaj nas u vjeri.