Ramazan – proljeće islamskog življenja

Yusuf al-Qaradawi

Yusuf al-Qaradawi

Zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo Mu se, pomoć od Njega tražimo, uputu od Njega tražimo, oprost od Njega tražimo. Tražimo utočiste od Allaha Uzvišenog od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, u zabludu ga niko ne može odvesti, a koga ostavi u zabludi, nećeš mu naći prijatelja upućivača. Kome Allah ne dadne svjetlo, pa taj svjetla nema. Svjedočim da nema boga, osim Allaha Jedinog Koji druga nema. Počastio nas je najboljom knjigom i najboljim vjerovjesnikom koji je ikad poslan. Islamom nas je učinio najboljom zajednicom među ljudima. Naređujemo dobro, odvraćamo od zla i vjerujemo u Allaha.

 (اليوم أكملت لكم دينكم وأتممت عليكم نعمتي ورضيت لكم الإسلام دينا)

„Danas sam vam upotpunio vašu vjeru, i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera“.

Svjedočim da je naš prvak, naš vođa, naš uzor, naš miljenik, naš učitelj i vođa na našem putu Muhammed bin Abdullah, neka su Allahovi blagoslovi i mir na njega, njegovu časnu porodicu i drugove, koji su mu vjerovali, podržali ga, potpomogli i slijedili svjetlo koje je s njim spušteno. Ti su spašeni. Neka je Allah zadovoljan onima koji njegovim pozivom pozivaju, koji njegov sunnet slijede i za uzor ga uzimaju, te koji se po uzoru na njega bore (idu u džihad) do Sudnjeg dana.

Dobro došao ti koji nas čistiš

Draga braćo muslimani, za nekoliko dana sa svojim mlađakom doći će nam mjesec ramazan.

 (شهر رمضان الذي أنزل فيه القرآن هدى للناس وبينات من الهدى والفرقان)

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (el-Bekare: 185).

Mjesec ramazan je mjesec obnavljanja imana, mjesec u kojem vjernik grabi promakle ibadete. U njemu svaki musliman nastoji da se očisti od hrđavih djela i da uveća svoja dobra djela koliko god je u stanju. Ovaj mjesec je idealna prilika da musliman napuni svoje duhovne baterije koje su se uslijed nemara, slijeđenja srasti, propuštanja namaza ispraznile, ili su bile pri samom kraju. Ovo je prilika da muslimanu u ovom časnom mjesecu budu grijesi oprošteni, jer onaj ko isposti ramazan vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prijethodni grijesi. Onaj ko bude klanjao u ramazanu, vjerujući i očekujući nagradu, bit će mu oprošteni prijethodni grijesi. Ovo je prilika za čišćenje i oprost. Kakvog li samo gubitka za onog kome bude došao ovaj svojevrsni sajam a ne bude zaradio oprost. Ko bude klanjao u noći lejletu-l-kadra vjerujući i nagradu očekujući, bit će mu oprošteni prijethodni grijesi. Ovo je prilika za čišćenje i oprost. Velikog li gubitka za onog ko dočeka ovaj mjesec a ne zaradi oprost u njemu. To je pravi nesrećnik. Nesrećnik je onaj kome dođe ramazan a ne budu mu grijesi oprošteni. Tu dovu je učio Džibril, a aminovao je Muhammed, s.a.v.s. Ko dočeka ramazan, a ne bude mu oprošteno, njega je Allah itekako odaljio od Svoje milosti. Rečeno Džibrilu i Muhammedu, s.a.v.s., da na to kažu amin, pa su aminovali. Kuku li se tome kojem Džibril ovako moli a Muhammed, s.a.v.s., mu na to aminuje. Povjerenik nebesa i Zemlje! Mjesec ramazan je prilika za čišćenje i oprost. Navodi se u hadisu da je Poslanik, s.a.v.s., jednog dana, kada je nastupio ramazan, rekao:

“أتاكم رمضان شهر بركة يغشاكم الله فيه، فينزل الرحمة ويحط الخطايا ويستجيب الدعاء وينظر الله تعالى إلى تنافسكم فيه ويباهي بكم ملائكته فأروا الله من أنفسكم خيراً فإن الشقي من حرم فيه رحمة الله عز وجل”

„Došao vam je ramazan, mjeseć berićeta u kojem vas Allah prekriva spuštajući milost, a skida grijehe i prihvata molbe. Allah u njemu posmatra vaše natjecanje i izaziva Svoje meleke, pa zato pokažite se Allahu što boljima. Jer nesrećan je onaj kome bude u njemu uskraćena Allahova, dž.š., milost“.

Nesrećan je onaj kome bude Allahova milost uskraćena! Zato se natječite u činjenju dobra i za to neka se trude i natječu oni koji hoće da se natječu. Nesrećan je onaj kome ne bude data milost u ramazanu. Zato su vrli prethodnici, kada bi nastupio mjesec ramazan, govorili; dobro došao čistaču koji nas čistiš od grijeha i posrtaja. Zatu su prilazili ramazanu sa čvrstom odlučnošću i iskrenim namjerama. A mi se pripremamo za ramazan na drugi način, pripremajući hranu i piće. Samo pogledajte na pijacama kako skupine ljudi kupuju namirnice za ramazan i troše na hranu nekoliko puta više nego u ostalim mjesecima. A to nije svrha ramazana, niti priprema da se bude bogobojazan, kao što veli Uzvišeni:

(يا أيها الذين آمنوا كتب عليكم الصيام كما كتب على الذين من قبلكم لعلكم تتقون)

„O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili“ (El-Bekare: 183).

Dakle, da bi ste se pripremili za bogobojaznost uz ovaj post, da biste shvatili da vas Allah nadgleda. Jer, musliman se susteže od hrane, ostavlja je, kako se veli u hadisu-kudsiju: „Ostavlja hranu radi Mene, ostavlja piće radi Mene, ostavlja udovoljavanje strastima radi Mene, ostavalj svoju ženu radi Mene. Dakle, post je Moj i Ja za njega dajem naročitu nagradu.“ Onom ko se okani prohtjeva koji su mu bili dozvoljeni najpreče je da se okani od harama u mjesecu ramazanu. Nije post da suzdržavaš stomak i druge tjelesne prohtjeve, već moraš suzdržavati sve organe: jezik moraš čuvati od laži, ogovaranja, psovke i grđenja. Oči moraš paziti od haram pogleda na ulici ili na televiziji, uši moraš čuvati od slušanja bezvrijednih pjesama i pogrdnih riječi. Svi organi moraju postiti, a ne samo stomak. Svaki organ se mora sustegnuti od harama. Ramazan je mjesec odgajanja volje, mjesec strpljenja, a strpljenje je u stvari snaga volje, zato moramo naučiti u ramazanu kako da se strpimo, kako da osnažimo svoju volju. Moramo spremiti sebe na pokornost u mjesecu ramazanu, da se svojim duhom uzdignemo i time pariramo melekima, jer na našu pobožnost Allah njima ukazuje i diči se time. Vidim da muslimani pogrešno shvataju mjesec ramazan. Ima onih koji smatraju mjesec ramazan mjesecom ljenštine i nerada, a neki ga smatraju mjesecom hrane i pića tokom noći a spavanja tokom dana, neki ga smatraju mjesecom u kojem je dozvoljeno provođenje noći u zabavi i dokonisanju i ispraznim razgovorima, a opet neki ga smatraju mjesecom za svađalice i psovače u kojima se svađaju i psuju ljude, a oni govore oprosti mu jer on posti. Kao da je Allah propisao post da iskvari stvorenja, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže:

الصيام جنة فإذا كان يوم صوم أحدكم فلا يرفث ولا يصخب ولا يجهل وإن امرؤ سابه أو قاتله فليقل إني صائم، إني صائم”

„Post je štit. Kada neko od vas posti, neka se ne svađa niti viče, neka ne bude ignorant, a ako ga neki čovjek opsuje ili hoće sa njim da se tuče neka kaže: ja postim, ja postim!“

Prvi put to govori sebi a drugi put svom sagovorniku. Ja, dakle, postim i ne priliči mi da kvarim post i da ga oskrnavim. Čak su neki učenjaci iz generacije selefa rekli da stvari poput psovke, ogovaranja, prenošenja riječi, laganja, kvari post isto kao da je dotični nešto pojeo ili popio i na njega je obaveza da naposti taj dan. Međutim, većina učenjaka smatra da to ne kvari post ali umanjuje nagradu. A ko je taj glupan da cio dan gladuje i žednuje a da nakon toga nema nikakvu nagradu zbog prazne priče. Dakle, takav je izgubio svoju nagradu.

Ramazan je proljeće islamskog življenja

Draga braćo muslimani, mi moramo dočekati ramazan iskrenih odluka i dobrih namjera, u smislu da se natječemo u činjenju dobra i sustegnemo od zadovoljavanja strasti. Moramo se natjecati u činjenju dobrih djela, da postimo na najljepši način, da klanjamo kako treba. Ja nazivam ramazan proljećem islamskog življenja u kojem se obnavljaju razumi naučnim dersovima, u kojem se obnavljaju srca vjerovanjem i ibadetom, u kojem se obnavljaju porodice susretanjem i vezivanjem, u kojem se obnavlja zajednica lijepim obilascima i potragom za siromasima i nevoljnicima, te ishranom izgladnjelih.

Naša velika potreba za duhom ramazana u danima koje živimo

Takav je slučaj sa mjesecom ramazanom. Moramo se okoristiti od ovog proljeća – islamskog i imanskog proljeća. A šta je to nama potrebnije od iskorištavanja ramazana i duha ramazana, te božanskog ambijenta u ramazanu. Šta nam je potrebnije od toga u danima koje živimo? U danima kada se islam sa svake strane napada, a ummet islama preživljava najgore trenutke, kada se cijepa i dijeli, gubi i ponižava pred svojim neprijateljem? Ovaj ummet je u fazi pjene, u smislu kišne bujice koja nosi sa sobom svari koje nemaju ništa zajedničkog i srodnog: nosi drva, granje, papire, flaše, kese, i dr. sve su to lahke stvari koje plutaju po vodi, ne zalaze u dubinu i nemaju određenog cilja, niti putanje. To je ummet u fazi pjene. Nema svoga cilja niti jasnog puta.

Potreba ummeta za ramazanskim porukama

Ummet u ovoj fazi je u prijekoj potrebi za ramazanskim dersovima, kako bi se okoristio od ovog časnog mjeseca u kojem su se desili mnogi događaji između muslimana i njihovih neprijatelja u kojima je pobijedila ova vjera i vratila se riječ vjere, a zastava Kur'ana se zavihorila. To je, prije svih, Bedr:

(ولقد نصركم الله ببدر وأنتم أذلة فاتقوا الله لعلكم تشكرون)

„Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.“ (El-Bekare: 123).

Pa zatim oslobođenje Mekke:

(إذا جاء نصر الله والفتح ورأيت الناس يدخلون في دين الله أفواجا)

„Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.“ (En-Nasr: 1-3).

Bitka Ajnu Džalut u kojoj su muslimani pobijedili Tatare 25. ramazana, kao i razne bitke koje su se u toku ramazana dogodile u mjesecu ramazanu. Zato je na nas dužnost, draga braćo, da se okoristimo mjesecom ramazanom, da nahranimo svoje duše imanom i čvrstim ubjeđenjem, da učvrstimo našu vezu sa Gospodarom, da se prihvatimo čvrstog užeta kome kidanja nema. Kao prvo, ovaj ummet se loše ponio prema sebi, a potom i prema svome Gospodaru, pa onda prema svom neprijatelju. Izgubili su samopoštovanje, odnos prema svojoj svetosti i dignitetu. Ovaj ummet je u jakoj potebi da stavi ruku na Allahovu ruku. On mora da se pomoću ramazana liječi od bolesti nemara, jer najgore što je spopalo ummet u ovoj fazi je nemar-gaflet. A to je veoma opaka bolest, jer je ona nemar i nehat naspram Allahovih naredbi. Uzvišeni Allah kaže Poslaniku, s.a.v.s.:

(واذكر ربك في نفسك تضرعاً وخيفة ودون الجهر من القول بالغدو والآصال ولا تكن من الغافلين)

„I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan.“ (El-A'raf: 205).

Ne budi nemaran naspram svog Gospodara.

(ولا تطع من أغفلنا قلبه عن ذكرنا واتبع هواه وكان أمره فرطا)

“I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti“ (El-Kehf: 26).

Nemoguće je da ovaj ummet pobijedi kada je zaboravio na svog Gospodara, pa je Gospodar učinio da muslimani sami sebe zaborave. Zaboravili su, pa su postali zaboravljenim.

(ولا تكونوا كالذين نسوا الله فأنساهم أنفسهم)

„I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici“ (El-Hašr: 19).

Ummet mora da spominje svoga Gospodara. U teškim situacijama čovjek samo Gospodara spominje. Tada poput Zun-Nuna kada ga je progutao kit govori:

„Nema boga osim Tebe. Slava Tebi. Ja sam doista bio jedan od naprevednih!“

Povikao je u tami, u tami mora, tami noći i ribljeg trbuha. Da li onaj kojeg je progutala riba misli da će se spasiti? Međutim Junus, a.s., nije gubio nadu iako ga je progutao kit a njegov mu stomak postao kabur, u toj tami povikao je:

(لا إله إلا أنت سبحانك إني كنت من الظالمين، فاستجبنا له ونجيناه من الغم وكذلك ننجي المؤمنين)

“Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike (El-Enbija: 87-88).

Zato se u hadisu navodi:

“دعوة أخي ذي النون ما دعا بها مكروب إلا فرّج الله عنه”

„Dova moga brata Zun-Nuna je dova s kojom Allah svakog nevoljnika spašava.“

Ne gubi nadu u Allahovu milost bez obzira u kako bezizlaznoj situaciji se nalaziš i koliko ti je teško. Znaj da postoji Gospodar koji upravlja ovim svemirom, koji radi šta hoće i upravlja kako želi. Stvorio je uzroke, ali uzroci ne upravljaju Njime. On može da nešto uradi sa uzrokom a može i bez uzroka. On može da obesmisli uzroke, da učini da vatra ne gori, da more ne guta. On je Allah. Mora se naučiti u ramazanu, da stavimo naše ruke u Allahove i da kažemo: o Svemogući Gospodaru, o Ti koji daješ uzroke, o Svemogući Bože, o Ti koji uzvisuješ koga hoćeš i koga unizuješ koga hoćeš. Ponizi neprijatelje islama i spasi ovaj ummet od nesreće, brige i muke velike. Najpotrebnije je da u mjesecu ramazanu digne ruke i ponizno zamolimo Allaha, osjećajući nelagodnost i potrebu, jer On se odaziva onom ko je na muci, kada Ga zazove. Kada ga pozovemo u nevolji, On će nam se odazvati.

I u nesreći ima sreće

Najpreče je da iskoristimo ovaj ramazan i da  se pomirimo sa Allahom. Moramo se pomiriti sa Allahom, a prije toga moramo se pomiriti sa samim sobom. Ovaj ummet koji se sam sa sobom bori i koji je pocijepan mora se međusobno pomiriti. Ovaj ummet ima veliki potencijal, ali taj potencijal je isparčan. Podielili su ga fanatici, ideologije, ambicije, strasti. Ali u nesreći ima i sreće. Jedan od rezultata cionističkog i američko-krstaškog napada na islam i ummet islama, je to što naši neprijatelji gledaju na muslimane kao na jedan ummet. Mi smo pokušavali da izgubimo i umrtviom taj osjećaj kod nas samih, u našim redovima: ovi su Arapi, ovi nearapi, ovi su Indijci, ovi Turci, ovi Indonezijanci, pa čak i unutar Arapskog korpusa, govorili smo ovo su Šamijci, ovo Sirijci, ovo su Egipćani, ovo su Magribijanci, a ovi posmatraju na ummet islama kao na jedan ummet. Zato moramo se okaniti nemara i posmatrati naše neprijatelje kao jedan korpus. Islamski pravnici kažu da su nevjernici svi istog profila (millet). Ista milet. Uzvišeni Allah kaže:

(والذين كفروا بعضهم أولياء بعض إلا تفعلوه تكن فتنة في الأرض وفساد كبير)

„Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki. (El-Enfal: 73).

Zato sam vidio da ovaj osjećaj raste. Osjećaj jednog ummeta, od Džakarte, od Južnih Filipina do Rabata i Kazablanke. Cio ovaj ummet osjeća da je jedan i bez obzira koliko pokušavali da to sakrijemo onda na drugoj strani naši neprijatelji se odnose prema nama kao prema ummetu islama. Nije dozvoljeno da se naši neprijatelji ponašaju prema nama na jedan način, a da se mi jedni prema drugima ponašamo kao da smo raštrkani ummeti. Zato je ovaj osjećaj veoma važan.

Neophodno je međumuslimansko pomirenje

Jedna od naših dužnosti jeste da pozivamo ka pomirenju sinove našeg ummeta, Arapa i nearapa, a kao prvo Arapa, jer oni ne mogu organizovati ni jednu ligu na kojoj će se okupiti, osim ako im se ne naredi spolja. Nema snage ni moći osim u Allaha!

Libija želi da se isključi od Arapa i da se pridruži Africi. Bez obzira da li je ovo ispravno ili ne, ovo je revolt naspram arapske slabosti koji ne mogu da se mrdnu naspram cionističke represije i neprijateljstva, a kamoli naspram udara na Irak, i drugih velikih pitanja. Moraju se pomiriti vladari jedni sa drugima, moraju zaboraviti tragove zaljevskog rata koji je pocijepao ummet. Moraju se vladari pomiriti sa narodima i prevazići jazove koji su ih razdvojili od sopstvenog naroda. Ummet se mora međusobno izmiriti: elita i masa, bogataši i siromasi, moćni i slabi, islamisti i nacionalisti, islamisti među sobom. Ovo su intervali kada svi mogu postati poput čvrste građevine, jer smo u borbi i u vrijeme borbe, nema mjesta sada za razilaženje i grupisanje:

(إن الله يحب الذين يقاتلون في سبيله صفاً كأنهم بنيان مرصوص)

„Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti“ (Es-Saff: 4).

Moramo se međusobno pomiriti. Mora doći do opšteg pomirenja kada će se mobilizirati cio ummet za borbu. Ali prije i nakon toga, mora doći do pomirenja sa Allahom, jer je On izvor naše snage i k Njemu se okrećemo prilikom poteškoća i muka, pa On osnažuje slabog i spašava siromašnog, pruža pomoć i snagu i spušta meleke:

(إذ تستغيثون ربكم فاستجاب لكم أني ممدكم بألف من الملائكة مردفين)

„I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: “Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti” (El-Enfal: 9).

Nemar prema Allahu je najgora bolest kojom je ummet danas pogođen

Najgore čime je ummet u svojoj zadnjoj  fazi pogođen jeste gaflet, nemar naspram Allaha, naspram Ahireta. Ali to većina ljudi ne zna. Znaju za ovodunjalučke stvari, dočim za Ahiret ne mare puno. Čovjek živi danas a zaboravlja na sutra, zaboravlja na svoju budućnost, zaboravlja na svoje primarno pitanje: da li je jedan od stanovnika Dženneta ili je od stanovnika džehennema. Ljudi su nehajni naspram Ahireta, jer su utonuli u dunjaluk. Žive u ovosvjetskim slastima i blatu, više mare za blato nego za vjeru, više ih brine ovaj od Onog svijeta, zamijenili su korisnije za ono što im manje koristi:

(أرضيتم بالحياة الدنيا من الآخرة فما متاع الحياة الدنيا في الآخرة إلا قليل)

„A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onom svijetu, nije ništa“ (Et-Tevbe: 38);

(كل نفس ذائقة الموت وإنما توفون أجوركم يوم القيامة فمن زحزح عن النار وأدخل الجنة فقد فاز وما الحياة الدنيا إلا متاع الغرور)

„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje (El-Bekare: 185).

Nemar naspram Ahireta i utanjanje u ovodunjalučke slasti je naše uzimanje dunjaluka za boga. Mi smo mu poput robova. Mi smo sluge dunjaluka. A vjernik mora posjedovati dunjaluk, a ne obratno, mora živjeti u njemu, a ne obratno, mora imati dunjaluk u ruci a ne u srcu, mora napraviti da mu najviša ambicija i nivo znanja bude Ahiret a ne dunjaluk:

(فأعرض عمن تولى عن ذكرنا ولم يرد إلا الحياة الدنيا ذلك مبلغهم من العلم)

„Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na ovome svijetu želi – to je vrhunac njihova znanja“ (En-Nedžm: 29-30).

(فأما من طغى وآثر الحياة الدنيا فإن الجحيم هي المأوى)

„Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno“ (En-Nazi'at: 38-39).

Dakle, uzrok tome je ignorisanje Ahireta.

Nemar naspram Allahovih zakona (sunen)

Zatim, nemar naspram Allahovih zakona u svemiru,  stvorenjima i u društvu. Nehajni smo naspram tih zakona. Naši neprijatelji su radili po njima pa su zaradili dunjaluk, dočim, mi smo to propustili pa smo izgubili dunjaluk i izgubili vjeru (din). Naši neprijatelji su pazili na Allahove zakone u uzrocima i posljedicama, pa su napredovali a mi smo nazadovali, oni su učili a mi smo ostali neznalice, uredili su svoje stvari, a mi smo u haosu, a Allahov zakon ne dozvoljava da neznanje nadvlada znanje, da nered nadvlada red, da snagu nadvlada slabost, da sektaštvo nadvlada zajedništvo. Moramo posmatrati Allahov zakon. Zašto je neprijatelj ojačao, a zašto smo mi oslabili? Ovo nije šala. To ide iznad zakona, ne mijenja se niti zaostaje. Govorimo kako naši neprijatelji kuju protiv nas planove i rade to i to, međutim, do kada ćemo tako govoriti? Do kada će neprijatelji kovati planove protiv nas? Kad ćemo to mi sami za sebe praviti planove? Ovaj nemar je porušio snagu, inteligenciju, senzibilitet s kojima promatramo svemir i život, a oni su sredstva našeg podučavanja. Uzvišeni Allah veli:

(ولقد ذرأنا لجهنم كثيراً من الجن والإنس لهم قلوب لا يفقهون بها) (أولئك كالأنعام بل هم أضل، أولئك هم الغافلون)

„Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni“ (Ali Imran: 173).

Oni su drva za džehennem.

Razlog tome je nemar. Oni koji su nemarni su poput stoke ili čak gori od njih, jer stoci nije dat razum i ostale nadarenosti kao što je ovima dato, potom, stoka izvršava svoju zadaću zbog koje je stvorena. Jeste li vidjeli da krava neće da se muze? Ili nekog magarca da neda da se jaše? Ali zato čovjek, kog je Allah stvorio da Mu čini ibadet i da kultivira zemlju, te da bude namjesnik na njoj, ne vrši svoju funkciju. Zato su oni poput stoke ili gori od njih. Oni su nemarni.

Snaga spasa čovječanstva u ovo doba

Moramo se liječiti od nemara. Jedan od rezultata posljednjeg cionističko-američkog krstaškog napada na islam i njegov ummet, je taj što su nas podsjetili na potrebu za Allahom, jer svi govorimo:

(أزفت الآزفة ليس لها من دون الله كاشفة)

„Smak svijeta se približava, Allah će ga jedini otkriti!“ (En-Nedžm: 57-58).

Ne posjedujemo to što posjeduju Amerikanci: veliku vojnu, ekonomsku, naučnu, obavještajnu moć. Ne posjedujemo to što oni posjeduju. Nikog drugog osim Allaha nemamo; da Mu pružimo ruke i molimo Ga. Ja kažem, tačno je da nemamo materijalnu snagu koju posjeduju Amerikanci, cionisti i njihovi saveznici, ali posjedujemo snagu imana kojom izazivamo tirane i ne bojimo ih se. Nakon što im se istina prikazala i nakon što su sa svojom magijskom vještinom spoznali da njihov dotadašnji oponent nije mađioničar i da to što je uradio ne može uraditi mađioničar, već je to Allahovo djelo, Faraonovi mađioničari su, kada su im srca privolela vjeru i kada su rekli: vjerujemo u Boga Harunova i Musaova, pali na sedždu uzvjerujući u Gospodara svih svjetova. Faraon je tada rekao:

(آمنتم له قبل أن آذن لكم؟ إنه لكبيركم الذي علمكم السحر فلأقطعن أيديكم وأرجلكم من خلاف ولأصلبنكم في جذوع النخل ولتعلمن أينا أشد عذابا وأبقى)، قالوا: (لن نؤثرك على ما جاءنا من البينات والذي فطرنا..)، قبل دقائق كانوا يقولون (بعزة فرعون إنا نحن الغالبون)، قالوا (..والذي فطرنا وخلقنا فاقض ما أنت قاض إنما تقض هذه الحياة الدنيا إنا آمنا بربنا ليغفر لنا خطايانا وما أكرهتنا عليه من السحر والله خير وأبقى)

“Vi ste mu povjerovali” – viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji.” “Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” – odgovoriše oni – “pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu! Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.” (Ta-Ha: 71-73).

Obratite pažnju na ove jadne i grdne čarobnjake koji su očekivali nagradu od faraona, kako sada gledaju na njega sa prezirom i gađenjem; presudi kako ti hoćeš, ali znaj da ćeš presuditi samo na ovom svijetu. To je ponos vjere i gordost imana. Naš ummet posjeduje snagu vjerovanja, snagu poslanice koja sebe smatra energijom spasa čovječanstva u ovo vrijeme. Čovječanstvo koje je utonulo u tami savremenog džahilijjeta (neznanja), suhoparnog materijalizma i nekontrolisanog nihilizma, uobraženog imperijalizma, aktulene nepravde nad ljudima od strane ljudi – snaga spasa čovječanstva leži u ovoj poslanici. Čovječanstvo se neće izbaviti iz problema u koje živi osim sa poslanicom islama. Tu energiju posjeduje ummet, ummet poziva (da'va) ummet vječne poslanice. Ovaj ummet posjeduje snagu morala. Još uvijek ovaj ummet posjeduje moralne kodekse kakvih kod ostalih nema. To su kodeksi koje je formirao islam i njegovao iman i Muhammed, s.a.v.s., koji je kazao:

“إنما بعثت لأتمم مكارم الأخلاق”

„Doista, poslat sam da usavršim plemenite ćudi kod ljudi“.

Ovaj ummet je u stanju da živi sa malo a da odbaci mnogo. To je ummet koji posjeduje skromnost kada se pripremi i mobilizira za poslanicu, kada spozna da postoji poslanica on će zbog nje da se aktivira, da za nju živi i na njenom putu da umre. Ovaj ummet je spreman da se sa malo zadovolji i da veoma skromno živi, ali ne može da se žrtvuje radi vladara koji zarađuju haram i igraju se sa milionima. Ne. Ovaj ummet posjeduje snagu morala, ali njemu su potrebni ljudi koji mogu da ga pokrenu i mobiliziraju.

Otkrivanje maske munafika

Jedan od rezultata ovog napada jeste taj što je skinuo maske sa munafika, prevaranata, koji govore jezicima vjerujemo, a čija srca nisu povjerovala, koji nastoje da prevare Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i one koji vjeruju, a samo sebe varaju, a da to i ne osjećaju. Otkriveni su saradnici neprijatelja koji zagovaraju da su propagatori slobode, liberalizma, mira, a u stvari su robovi dolara. Oni su kupljeni za dolare i rade za svoje gazde, a Allah Uzvišeni veli:

(ومن يتولهم منكم فإنه منهم)

„Onaj ko im se od vas prikloni, on je jedan od njih“.

Otkriven je falsifikat onih koje je Muhammed, s.a.v.s., opisao kada je za njih rekao da su pozivači na vratima džehennema, ko im se odazove, bacit će ga u Vatru. Rekoše: „Opiši nam ih Allahov Poslaniče.“ On reče: „On su naše kože, govore našim jezikom, jasnim arapskim jezikom“. Ali taj jezik je lažljiv i patvoren jer ide na ruku Allahovih neprijatelja i suprotstavlja se ummetu. Otkrivena je laž. To su rezultati ovog iskušenja.

Pojava generacije željene pobjede

Jedan od rezultata ovog pritiska je pojava generacije željene pobjede, generacije koju oblikuju iskušenja i koja se formira u kalupu novih dešavanja. Generacija koja živi između vatre prkosa i borbe, pa ostaje postojana, čvrsta i snažna. Naznake te generacije smo vidjeli u Dženinu, Halilu, Gazi, Nablusu i drugim islamskim gradovima. Ta generacija je generacija pobjede. Ona će, ako Bog da, zaustaviti neprijatelje ovog ummeta, odbranit će njegove interese i svetosti, sa životima i dragocjenostima, sa skupim i jeftinim, bez obzira šta će ih zadesiti na Allahovom putu:

(ولئن قتلتم في سبيل الله أو متم لمغفرة من الله ورحمة خير مما يجمعون ولئن متم أو قتلتم لإلى الله تحشرون،

 

„A ako vi na Allahovom putu poginete ili umrete, oprost i milost Allahova su zaista bolji od onoga što oni gomilaju.Bilo da umrete ili poginete, sigurno ćete se pred Allahom iskupiti“ (Ali Imran: 157-158).

والذين قتلوا في سبيل الله فلن يضل أعمالهم سيهديهم ويصلح بالهم ويدخلهم الجنة عرفها لهم)، (يا أيها الذين آمنوا إن تنصروا الله ينصركم ويثبت أقدامكم).

 

„On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu,i On će, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati,i u Džennet ih uvesti, o kome ih je već upoznao. 7. O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti“ (Muhammed: 4-7).

Draga braćo, nalazimo se pred vratima ramazana, mjeseca Kur'ana, mjeseca regeneracije imana, proljeća islamskog življenja, mjeseca čistača, pa ga zato moramo iskoristiti. Moramo napuniti u njemu baterije, obezbijediti bogobojaznosti, izaći iz njega sa zarađenim rahmetom, oprostom i izbavljenjem iz Vatre.

Ovo kažem moleći Allaha da meni i vama oprosti. Molite Ga odazvat će vam se.

 

Hatib, dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod sa arapskog, Džemo Redžematović