Organizovana posjeta Sarajevu i Mostaru

Polaznici ekskurzije Podgorica-Sarajevo-Mostar

Polaznici ekskurzije Podgorica-Sarajevo-Mostar

Sarajevo/Mostar – Odbor Islamske zajednice Podgorica je 4. i 5. juna 2011. godine, organizovao dvodnevnu posjetu Sarajevu i Mostaru. Preko stotinu učenika i studenata sa prostora Crne Gore je imalo priliku da zijareti brojna mjesta od izuzetnog značaja za bošnjačko-muslimanski socio-kulturni milje. Jedan od ciljeva organizatora je bio da se mladji naraštaji upoznaju sa onim sto krasi sarajevsku i mostarsku čaršiju i ujedno čini prioritetna islamska obilježja.

Polazak iz Podgorice je bio u ranim jutarnjim časovima, tako da je podne namaz dočekan i klanjan u Gazi Husrev begovoj džamiji. Begova džamija je jedna od najljepših džamija na Balkanu i datira još iz 1530.godine. Izgradnju je finansirao Gazi Husrev beg, po kome džamija i nosi ime. Begova džamija je stjecište i centar okupljanja muslimana iz skoro cijelog svijeta. Nakon ove džamije, posjetili smo Fakultet islamskih nauka u cilju podizanja svijesti o značaju islamskog vaspitanja i obrazovanja u današnjici.

Obišli smo i čuveno mezarje Kovači, odnosno, mezar rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića. Učeći Fatihu kod većine od nas je bio primijetan žal, ali i osjećaj divljenja prema hrabrosti i snazi palih šehida. Koračajući medju tolikim mezarima imali smo priliku da se prisjetimo sljedećeg kur'anskog ajeta: ” I nemojte govoriti…da su mrtvi! Oni su živi, ali vi to ne znate”. Navedenim kur'anskim ajetom su obilježeni svi mezari šehida, izuzev predsjednikovog na čijem stoji “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo.” Ovu rečenicu rahmetli predsjednik je često koristio za vrijeme svog života. Vidikovac iznad Kovača nam je pružio prelijep pogled i odmor nad Sarajevom. Ovaj velegrad istinski odiše originalnošću i predstavlja svojevrsnu raskrsnicu i splet istočnjačke i zapadne kulture.

Bošnjačko-muslimanska omladina je bila u mogućnosti da višečasovno i proizvoljno prošeta Sarajevom. Baš čaršija, Miljacka, Vijećnica, brojne džamije, Sebilj, golubi, dućani, aščinice, kaldrmisane staze, šadrvani i dvorišta prepuna mirisnog cvijeća i ruža su privlačili poglede nas, musafira i plijenili svojom ljepotom i posebnošću. Ezani sa svih strana, ti milozvučni mujezinski pozivi na namaz, krijepili su duše vjernika i davali polet i snagu. Učestali selami, brojne džamije, sestre i majke u hidžabima bili su efikasna opomena i poziv ljudima zanesenim i opijenim ovosvjetskim dobrima, prestižom i životnom brzinom.

Sarajevo je oduševilo i prijatno iznenadilo podjednako one koji su ga po prvi put zijaretili, ali i sve one koji ga zijarete po ko zna koji put. Golubovi su simboli Baščaršije i cijelog Sarajeva. To su ptice mira, za koje iskreno vjerujemo da su Božji nagovještaji da se više nikada neće ponoviti ono što se desilo devedesetih godina XX vijeka. U kasnim večernjim časovima smo stigli u mostarsku Medresu i bili njihovi počastvovani musafiri. Zadivljujuće je bilo i ono što nam je pružio Mostar. Elementarni znak prepoznatljivosti i srce Mostara jeste Stari most. To je jednolučna kamena gradjevina koja je po prvi put sagradjena u periodu izmedju 1557-1566. godine. Stari most spaja lijevu i desnu obalu rijeke Neretve. Njegova funkcija i veličina se ne ogledaju u tome što razdvaja dva bosanska entiteta, već u tome što privlači i povezuje sve ljude dobre volje, bez obzira na etničku, vjersku, socijalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Znatiželjni posmatrači su bili počastvovani tradicionalnim skokovima u Neretvu. Smjeli i odvažni skakači su nam toga dana pokazali ljepotu i visprenost svog umijeća čak s visine od dvadeset i jednog metra. U Karadjozbegovoj džamiji je klanjan podne namaz. Ova džamija je izgradjena 1557-1558.godine pod donatorstvom mostarskog bega Mehmed Karadjoza. Karadjozbegova džamija i Stari most su u toku posljednjeg rata u potpunosti devastirani i nanovo restaurirani 2004.godine. Od tada su ova džamija i Stari most, kao i brojne džamije u BiH, stavljene pod UNESKO-vom zaštitom kao kulturološki spomenici od neprocjenjivog značaja.

Grupno smo posjetili i čuvenu Biščevića kuću iz osmanlijskog perioda, staru četirsto godina. Ova kuća je ostavila upečatljiv utisak na mnoge od prisutnih. Kako eksterijer, tako i enterijer Biščevića kuće oslikavaju nekadašnju hercegovsko-muslimansku kuću. Ćilimi, minderi, kolijevka, sehare, mušebaci, tradicionalna muslimanska nošnja, bakarno posudje i motivski bogati i ručno vezeni jastuci, stolnjaci i posteljina su nas vratili u daleku prošlost naših predaka. Komentari koji su tom prilikom bili učestali i istinski opravdani jesu da i Podgorica, odnosno naša Crna Gora zaslužuju i trebaju slične kuće u kojima bi bilo sve ono što je činilo bošnjčko-muslimanski kućni i porodični ambijent. U divanhani navedene kuće na zidu stoji uokvirena arapska poslovica koja je prevedena i na bosanski jezik, a glasi: “čuvaj se neprijatelja jedanput, a prijatelja sto puta jer ako ti prijatelj postane neprijtelj može mnogo zla učiniti”. Citat je naveden tendenciozno, jer čitaocoma može itekako poslužiti kao životna poruka i pouka, zasnovana na bogato stečenom iskustvu i znanju. Dvorište Biščevića kuće je kaldrmisano i sa strana prepuno raznobojnog cvijeća. U centralnom dijelu dvorišta je fontana. Simbolika fontane je fascinirajuća. Sastavni djelovi fontane ponaosob imaju svoju semantiku, to jest, zna?enje. Kompoziciju čini dvanaest otvora iz kojih protiče čista voda. Ovi otvori označavaju dvanaest mjeseci u godini. Neprekidni protok vode simbolizuje prolaznost vremena, pa samim tim i ljudskog života. Četiri bakarna ibrika na sredini fontane označavaju četiri godišnja doba, ali i četiri strane svijeta. Tri bijele kugle oko fontane takodje čine kompoziciju i označavaju rodjenje, život i smrt. Kugla koja označava rodjenje okrenuta je ka ulaznim vratima kuće. Ona koja označava život je stacionirana jugo-istočno, dakle prema Meki i Medini. Položaj životne kugle ukazuje na to da je svaki musliman dužan da živi u skladu sa islamskim propisima i normama. Kugla koja je nosilac značenja neminovnog ljudskog odlaska s ovog svijeta je okrenuta ka izlaznim vratima u dvorištu.

Iznenadjujuća posjeta koju su nam priredili organizatori jeste posjeta tekiji i izvorištu rijeke Bune. Nevidjena ljepota za posjetilačke oči se nalazi u Blagaju, mjestu nedaleko od Mostara. Zbog restauracije nismo bili u mogućnosti da posjetimo i vidimo unutrašnjost tekije. Derviška velelepna kuća nalazi se uz sami izvor rijeke Bune. Izvorište je u samoj pećini do kojeg je jedino moguće doći čamcem ili plivanjem. Voda izbija čak trista metara ispod krševite litice, tj. pećine. Buna je zasigurno ogromno blago i najljepši primjer podzemnih najčistijih voda u Evropi, pa i šire. Zahvaljujući efendiji Ismailu Daciću, na Buni smo imali priliku da se selamimo, upoznamo i zajednički fotografišemo sa Mahirom Zainom, najpoznatijim i najtalentovanijim svjetskim učačem ilahija i kasida.

Prilikom povratka učenici i studenti nisu skrivali zadovoljstvo, euforičnost, sreću zbog dvodnevnog upoznavanja, druženja i putovanja, što je i bio jedan od ciljeva organizatora. Izražena su velika interesovanja, želje i potrebe za ponovnim zajedničkim druženjima, sličnim izletima i putovanjima. Bošnjačko-muslimanska omladina je imala priliku da razmijeni mišljenja i stavove o svemu onom što ih interesuje i što čini tekuće društvene probleme. Vedar duh, raspoloženje i neiscrpna energija su bili pratioci tokom cijelog putovanja. Brojne fotografije će ovjekovječiti ovo dvodnevno putovanje koje će ostati kao neizbrisiv trag i uspomena.

Studenti-Učenici-Putnici-Musafiri

Tags:

No Comments

    Leave a reply