POUKA: U svom djelu al-Bidaje ve-n-Nihaje, Ibn Kesir od Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je jednog dana dok je sjedio sa grupom ljudi, pored njih prošao Allahov poslanik, s.a.v.s., i kazao: „Doista među vama je čovjek čiji će kutnjak u Vatri biti veći od brda Uhud.“ Poslanik, s.a.v.s., im je tada rekao da će neko od njih gorjeti u paklu. O tome ih je obavijestio čovjek koji je govorio samo istinu i kome su ashabi uvijek vjerovali. Na kraju se to jednom od prisutnih i dogodilo!
Svo to društvo je pomrlo u islamu i imanu, čineći dobročinstvo, ostala su samo dvojica od njih: Ebu Hurejre i čovjek iz plemena Benu Hanife po imenu Redždžal bin Unfete koji je Poslaniku, s.a.v.s., došao kao izaslanik, družio se sa njim i učio od njega. Naučio je Kur'an napamet i živio po propisima islama.
Za njega Rafi’ bin Hadidž kaže: „Redždžal je bio izvanredno pobožan, posvećen Kur'anu i činjenju dobra.“ A Ibn Omer je rekao: „Bio je jedan od najboljih izaslanika među nama.“
Dakle, bio je hafiz, klanjao i postio …
Ona obavijest od strane Poslanika, s.a.v.s., je bila stalno na umu Ebu Hurejre, r.a., i kadgod bi ugledao Redždžala ibn Unfetea, njegovu pobožnost i dosljednost u ibadetu i samoodricanju (zuhdu), pomislio bi da je propao i da je upravo on taj o kome je Poslanik, s.a.v.s., govorio. Tako je mislio sve dok se u Jemami nije pojavio Musejleme al-Kezzab (Lažljivac) koji je za sebe tvrdio poslanstvo pa ga počeše slijediti stanovnici Jemame. Ebu Bekr, r.a., je poslao Redždžala bin Unfetea stanovnicima Jemame da ih poziva k Allahu i da ih učvrsti u islamu, ali kada je Redždžal stigao u Jemamu, susrete ga Musejleme al-Kezzab, pa ga udostoji i počasti imetkom i zlatom; ponudi mu polovinu svoga bogatstva, uz uslov da izađe pred ljude i kaže im da je čuo od Muhammeda, s.a.v.s., da mu je Musejleme partner u poslanstvu.
Kada je Redždžal, koji je bio jedan od siromašnijih Arapa, vidio kako Musejleme uživa u velikim blagodatima, ponada se vlasti i blagostanju pa brzo zaboravi na svoj iman, namaz, post i zuhd, pa izađe među narod, u kojem je bio poznat kao drug Vjerovjesnika, s.a.v.s., i lažno posvjedoči da je čuo Poslanika, s.a.v.s., da je rekao kako je Musejlemu bin Habiba pridružio sebi u poslanstvu.
Haos kojeg je Redždžal proizveo bio je veći od fitne Musejleme al-Kezzaba, jer su mase ljudi bile zavedene i opsjednute njime, a broj pristalica Musejleme el-Kezzaba je premašivao četrdeset hiljada!
Ebu Bekr, r.a., je pripremio vojsku da se suprotstavi Musejlemi al-Kezzabu koji je već na početku bio gotovo potučen, ali da bi se to desilo on im u pomoć posla jedinicu na čijem čelu je bio Halid bin al-Velid (Božiji mač). U toj grupi bio je i Vahši bin Harb koji je ranije ubio Hamzu bin Abdulmutalliba (Božijeg lava i Prvaka šehida) pa je potom primio islam i otišao Poslaniku, s.a.v.s. Ali se Poslanik, s.a.v.s., kada bi ga god ugledao, stalno prisjećao i patio zbog onog šta je ovaj uradio sa njegovim amidžom Hamzom, pa je Vahši znajući to napustio Medinu i otišao da se bori na Allahovom putu kako bi se iskupio za taj veliki grijeh.
Kada je pošao u jedinicu Halida bin Velida odlučio je da vreba Musejlemu i da ubije tog Allahovog neprijatelja, a sve u cilju da se iskupi za ubistvo Hamze, amidže Vjerovjesnika, s.a.v.s. Bitka je vođena jakim intenzitetom, Arapi do prije toga nisu nečem sličnom svjedočili. Taj dan je bio poput horora, muslimani su ih i pored velike neprijateljske brojnosti i opreme već na početku raskrinkali. Kako bi pripomogli ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i hafizima koji su dozivali ljude u pomoć, oni su se vratili i pokorili vojsku Musejleme opkolivši je, a Vahši je pratio Musejlemu i ubio ga u jednoj tvrđavi gdje je ovaj utekao. Benu Hanife su poraženi, a među odmetnicima je ubijen i Redždžal bin Unfete. Skončao je u nevjerstvu prezren i odbačen!
Prenosi se kako je Vahši imao običaj kazati da je u džahilijjetu ubio najboljeg, a u islamu najgoreg čovjeka!
Kada je za to saznao Ebu Hurejre, r.a., pao je na sedždu Allahu, jer se konačno uvjerio da je spašen!
Redždžal ibn Unfete: družio se sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., predao se bogoslužju, Kur'anu, zuhdu, ali je ružno skončao. Zalutao je i druge je odvodio u zabludu, pa je na koncu umro u nevjerstvu.
Vahši bin Harb: ubio je Hamzu (Božijeg lava), ali ga je Allah uputio na pravi put pa je skončao na dobru i postao jedan od najboljih boraca za Istinu.
PORUKA: Ne divi se svojom pobožnošću, klanjanjem, postom, zekatom, milostinjom, ne prigovaraj drugima, moli Allaha da te učvrsti i da skončaš na dobru. Ne omalovažavaj nikoga za njegov grijeh, već moli Allaha da mu oprosti. Ne pokazuj svoju zluradost prema tvom bratu pa da njega Allah izliječi i spasi a tebe istim grijehom iskuša! Jer ti ne znaš šta je ispisano na Listu sudbine (Levh-i mahfuz).
Gospodaru, učvrsti nas čvrstom riječi istine na ovom i Budućem svijetu.
Preveo i priredio:
Džemo ef. Redžematović