Podgorica – “Kaže se da čovjeka upoznaješ kada sa njim podijeliš hljeb. Da bi stekao sliku o Sulejmanu Bugariju dovoljno je da sa njim podjeliš razgovor. Kada sam sa Bugarijem završio intervju učinilo mi se da ga poznajem odavno, ali i da od tog trenutka upoznajem i sebe. Prepun je energije i širi oko sebe oduševljenje koje razoružava. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a njegova dječija iskrenost privlači ljude kao magnet. Dok ga gledaš kako sebe daje ljudima shvatiš kako je teško biti iskren Božiji rob. I zahvaljuješ Bogu što si sreo jednog od njih.”
SULEJMAN BUGARI, NAJPOZNATIJI DAIJA NA PROSTORIMA BIVŠE JUGOSLAVIJE
“Čovjek je fildžan kahve koji treba promješati”
Stalno ste na putu i uvjek sa ljudima. Odakle crpite toliku energiju da sebe dajete drugima?
Ima dvije vrste energija. Jedna je sezonska a druga konstantna. Ja obično kažem kad se dobro konektuješ, energija dolazi odakle inače i treba-od Gospodara. Jednog jedinog. Što smo god više povezani sa Gospodarom energija sve više dolazi. Što više dijelimo i izlazimo drugima u susret dobija se sve veća energija.
Kako mi obični ljudi da crpimo tu energiju?
Svi smo mi obični ljudi. Doista čovjek kada izlazi u susret drugom on dobija posebnu snagu. To je ono što je čovjeku potrebno. Ako želi da stalno regeneriše svoje stanje potrebno je da dijeli sve ono što je ljudima potrebno. Onoliko koliko je u njegovoj mogućnosti, jer Gospodar ne opterećuje čovjeka da radi preko svojih mogućnosti. Čovjek treba da dozira u svemu i ne treba da pretjeruje jer je pretjerivanje Kuranom zabranjeno.
Priznaćete da smo većinom nadjačani dunjalukom i da je sebičnost osobina koja je sve češća. Kako okrenuti list i biti na usluzi ljudima? Kako biti za druge barem kao za sebe?
Čovjek treba ozbiljno da razmišlja o svom životu i cilju življenja. Sve što posmatramo ima svoj rok, pa tako i čovjek. Kada zna da je na dunjaluku ciljano i da je tu smješten, mora tražiti ulogu zbog čega je tu. Nije džabe došao. Kada razmišlja o svojoj ulozi onda on će itekako bićem tražiti da ostvari smisao svoja boravka ovdje. Najbrža adresa za razumijevanje života jeste upravo čovjek koji živi po Božijim propisima koji su univerzalni za sva vremena. U Poslanikovoj s.a.w.s. praksi, koji je oslat kao milost svim svjetovima, mi pronalazimo najbolji metod kako što lakše i bolje spoznati svoj smisao i ulogu u životu. Onda tražiš nekoga ko će te prečicom upoznati sa sobom. Kada tražiš te ljude Gospodar ćete i upoznati sa njima. Božiji poslanik je u dovi molio Allaha dž.š. „Gospodaru moj, opskrbi me ljubavlju tvojom. Daj mi da volim onoga ko tebe voli i da radim djelo kojim ću steći tu ljubav.“ Ako je djelo oslobodjeno bilo kakvog interesa, osim želje za zadovoljstvom Gospodara, onda te to djelo brzo odvede od onoga koga Gospdoar voli. A kada te dovede do njega onda se ti brže suočavaš sa sobom, svojim skrivenim slabostima ili nesvjesnim potezima koji nisu dobri. Dakle iskreno poželi da imaš životnog mentora i Gospodar će te dovesti do njega. A mentor je stvarno potreban, kao što ti treba za odbranu diplomskog rada, a kamoli za čovjekov život.
Ipak u susretu sa ljudima često se i razočaramo, nekada i tamo gdje najmanje očekujemo. Koji je Vaš odbrambeni mehanizam prema onim malo lošijim ljudima?
Ne postoji loše društvo. Postoji samo zdravo i bolesno društvo. Bolje je reći da je loše trenutno kod nekog čovjeka, ali on nije loš jer svaki čovjek je u biti dobar. Ja to poredim sa fildžanom kahve. Svaki fildžan u sebi ima šećera, ali je kod nekoga zakorio pa mu je gorak život. Kod takvih treba malo promješati da bude bolje. U svakom čovjeku postoji ta njegova dobra strana, a kada je u pitanju negativna strana treba mu naći hiljadu razloga zbog kojih se on loše ponaša. Može biti okruženje, roditelji koji su imali poremećaje, predrasude ili je u pitanju sistem. Ja imam takav stav prema svakom čovjeku. Kad neko priča protiv tebe ili te napada ti ga gledaj kao onoga ko je u potrazi za nečim. Kada čovjeku nešto fali, kada ne nalazi to što mu treba on se nervira. Kao da kaže pomozite mi, jer izgleda da niko ne čuje moju potrebu pa moram reći naglas. Oni svoje potrebe ostvaruju kroz napad, loše djelo, lopovluk, jer u njima postoji dubinska želja da se dokažu. Neko nije imao priliku da se u životu dokaže, a volio je, on će ukrasti da bi izašao u novinama- makar i tako. Takvim napadima i djelima čovjek je jednostavno u potrazi za sobom. Njemu je krivo što se ti lijepo osjećaš i što ne djeli sa njim to što imaš.
Kada naidjemo na takve ljude većina se odmah odbije i ne pokušava da im pomogne. Nekada reagujemo i gore nego oni prema nama.
To je ograničenost. Kada odgovoriš na isti način dokazao si da si u istom razredu sa njim. Pošto univerzalni propis u kojem Gospodar u ajetu govori o dobrim robovima koji su shvatili smisao rekavši: „Oni odbijaju loše dobrotom“. Oni se zabarikadiraju dobrotom i njome odbija ono loše što krene prema njema. Ako uzvratiši istim to je kao da kažeš „Hajde ti sa mnom, ti si isti ko i ja. Pa ćemo zajedno raditi to što radimo“. Prenosi se da je Božiji Poslanik a.s. rekao: „Najhrabrija osoba je ona koja kada je neko napadne u stanju je da uzvrati ali predje preko toga“. Pa što ne bi težio da budeš najhrabriji. Uostalom, kako postupamo kada vidimo neku lošu osobinu kod svoga djeteta-da li ga izbacimo iz kuće, napadnemo ili udarimo. Ne, mi se onda trudimo da dodjemo do njega i vidimo koji je razlog zbog kojeg se tako ponaša. Gledaj da se tako ponašaš prema svakom čovjeku. Svako voli djete jer ono želi dobro svakom. Ono momenta kada istinski budemo željeli svakom isto što i sebi onda možemo kazati da nam je vjera na jednom posebnom nivou.
Kada budu ovo čitali ljudi će reći, lako je njemu da to priča jer on je drugačiji. Kako ću ja kad nisam takav…
Pa ni ja nisam bio takav. Ako želiš promjenu moraš prvo mijenjati sebe. Mi nemamo ingerencije da mijenjamo stanje oko nas. To nama nije dato uopšte, a mi se trzamo da mijenjamo sve oko sebe. To je Allahovo i njegova ingerecnija. Nama je dato da mijenjamo sebe, pa će se i oko nas neprimjetno mijenjati stanje. Ti osmijeh i drugi će osmjeh. Kad si namračen, reći će ti šta si se smrkao.
Pošto putujete puno i družite se sa ljudima, u kakvom su generalno stanju muslimani sa prostora bivše Jugoslavije?
Glavni je problem što površno pristupamo vjerovanju. Obično se kačimo za periferne stvari u vjeri, a to je odmah problem. Zato se Gospodar u Kuranu najviše obraća vjernicima. Kada bi pogledali ajete u kojima Gospodar kaže „O vjernici“, vidjeli bi osobine koje su pristutne kod vjernika a od kojih se treba osloboditi. U jednom od ajeta Gospodar kaže „O vjernici zašto govorite ono što ne radite“. Znači dešava se da medju vjernicima ima onih kojima je draže da govore nego da u praksu to sprovode. Gospodar kaže i „O vjernici budite pravedni uvjek“. To znači da ima onih koji su pravedni samo kad je u pitanju njhovo pravo. Imamo i ajet u kojem Gospodar kaže: „O vjernici brinite se o sebi“. Znači razmišljate o svojim postupcima, a obično se dešava da vjernici razmišljaju o postupcima drugih, i tako baveći se slabostima drugih zaborave na svoje slabosti. Dublji pristup vjeri okuplja svakog. Odakle god da je musliman on će taj širok pristup prihvatiti i složiti se. Ono što fali je baš univerzalan pristup temeljima vjere. Nažalost, nekada više dajemo značaj onom što smo naslijedili nego vjeri. Kad se naslijedno prima vjera onda prihvatiš zdravo za gotovo i nema drugačijeg pogleda. Zato ima razilaženja i nerazumijevanja čak i medju vjernicima. Samo zato što ne razumiju kategorizaciju vjerenika, pa sve trpaju u jedan koš. Treba govoriti o kulturi islama, a ne o trenutnom ponašanju nekih muslimana iz bilo kojeg mjesta. Govoriti o kulturi Božijeg poslanika koji je sobom potvrdio islam i koji i danas privlači najmodernijeg intelektualca u svijetu. Jedna njemačka psihološkinja je kazala da je spoznala ljepotu islama samo u Muhammedovom ponašanju prema djetetu, jer je u tome vidjela nježnost. Nju je to privuklo! Muhammed je bio i muž i komšija i prijatelj, i njegova praksa i danas svugdje osvaja. Zato ja često kažem da se Poslanik ne može privatizovati. A mnogi muslimani bi baš to htjeli, a li ne mogu jer je on svačiji i poslat kao milost svim svjetovima.
Srećom ima dosta ljudi koji se žrtvuju za islam, ali teško se bore sa svojim egom. Vi puno pomažete ljudima, družite se i ljudi vas puno vole. Kako se borite sa sobom da se ne umislite zbog toga?
To je najveća borba. Mene je po tom pitanju mentor naučio mnogo štošta. Družeći se sa mentorom jednostavno sam vidio kako volim više sebe nego drugog. Iako sam teoretski znao da je Božiji poslanik rekao da nećeš biti pravi vjernik dok drugom ne budeš mislio što i sebi. Onda sam ja razmišljao zašto želim sebi više i u čemu je problem. Pošto ne najveća borba sa svojim egom, tu treba više založiti truda da sebi ne pripisuješ ništa. Moraš samo biti svjedok da je Gospodar tebe odabrao da to ide preko tebe. Za to su se velikani borili, a jedan od njih je Ebu Bekr Es Siddik. Kada bi ga neko pohvalio obratio bi se Allahu riječima: „Gospodaru moj, nemoj im zamjeriti zbog ovog što govore o meni. Učini me boljim nego što oni misle, a oprosti mi ono što oni ne znaju o meni“. To ti je kao kada si bio momak, pa si od jarana uzeo jaknu da bi sa curom izašao. Kad vidi kako si dotjeran, ona te hvali da imaš ukusa, a ti znaš da to nije tvoje. Kako se tad boriš sa tim? Ništa te ne dotiče jer znaš da to nije tvoje i ne pripisuješ ga sebi! Tako je i sa dobrim djelima, koja su Božiji dar. Kad znaš da je to od njega nemoj se hvaliti, nego kaži: „Hvala ti Gospodaru što si me počastio da ovo ide preko mene“. Budi svjestan da si samo sprovodnik milosti i blagosti.
Puno putujete i brinete tudje brige. Kako porodica gleda na Vaš angažman?
Pravo da ti kažem Gospodar nadoknadi sve ono što tebi fali i što je najpotrebnije. Inače je briga za zajednicu na prvom mjestu, a briga za porodicom na drugom. Što ti vrijedi da se brineš samo za sebe i ukućane, a vlast nije zdrava. Glavno je brinuti se za zajednicu, a i Božiji Poslanik se prvo brinuo da napravi džamiju kada je došao u Medinu, a ne da napravi sebi kuću. Ja se i našalim često da sam sa ženom napravio ugovor. Ja sam joj rekao da kad već govorimo teoretski da se volimo i poštujemo, hajde da potvrdimo tu ljubav na onom svijetu. Znamo da ima vječni susret na onom svijetu, pa da bi taj svijet obezbjedili moramo na ovome biti što manje zajedno. Potvrdićemo da se istinski volimo ako budemo više na usluzi drugom. To naravno ne znači da treba zapostaviti kuću i djecu, jer onda će nam biti lakše odgajati sve a i naši odnosi će biti lakši.
Razgovarao:
Samir Kajošević