Bajramska hutba reisa Rifata ef. Fejzića

Minber

Minber

Ulcinj–  Neka je hvala Uzvišenom Allahu,

Njegovoj bezgraničnoj dobroti i milosti dugujemo bezgraničnu zahvalnost , pokornost i ljubav. Neka je salavat i selam, neprekinuti mir i blagoslov na božijeg poslanika i miljenika Muhammeda, njegovu porodicu plemenitu, ashabe i sljedbenike uzorite, i sve vjernike i vjernice do dana Sudnjeg.

Cijenjena braćo u vjeri,

Ovim bajramskim jutrom izlazimo iz mubarek mjeseca ramazana, koji je poput bistre rijeke sapirao naše grijehe, gasio našu žeđ za istinom,  zalivao naše uspjehe Allahovom podrškom, zbližavao nas u zajedničkim ibadetima, da bi nas sve zajedno, baš poput rijeke, odnio u okean Allahove milosti, oprosta i spasa. Upravo na to nas navodi i Kur'anski ajet u kojem Svevišnji veli:

الي الله مرجعكم جميعا

„Allahu je povratak sviju vas“.

Mi kao vjernici koji smo ispostili ovaj mjesec, i pored svih odricanja kojima nas je milostivi Allah u njemu obavezao, svjedočimo da je islam lahka vjera. Da i ako se od nas traže odricanja i žrtve, to su žrtve koje pokornost Allahu čini lahkim.  Obično kada čovjek žrtvuje nešto svoje, osjeti slabost u nedostatku žrtvovanog. Ramazan je suprotan od toga!  Žrtva u njemu nas nije oslabila već osnažila. Okrijepila je duše naše i osnažila našu odvažnost da nastavimo živjeti prema slovu Allahove vjere, u kojoj je naš individualni i kolektivni uspjeh. Ako smo žrtvovali jednu svoju ružnu naviku, osjetili smo potrebu da naviknemo činiti jedno dobro. Novo dobro, u repertoaru naših svakodnevnih navika.

Braćo u vjeri,

Odlika mudrih i razboritih je da nakon svakog truda kojeg ulože, saberu njegove rezultate, pobroje koristi koje im je uloženi trud donio. Učinimo to i sa ramazanom kojeg  jutros ispraćamo.  Žrtvujući svoju pohlepu i želju za potrebama, dobili smo ravnotežu u umjerenosti i odmjerenosti. Družeći se na teravih namazima i zajedničkim iftarima, naučili smo da slušamo i poslušamo druge, ne samo sebe. Jer, slušati samo sebe je opasnost, na koju nas Muhammed, s.a.v.s., upozorava kada kaže da tri stvari upropaštavaju. Jedna od njih je: „Zadivljenost čovjeka vlastitim mišljenjem.“

Pozitivan primjer velikana, koji su slušali slabije od sebe, pouka nam je kakvu korist trebamo ponijeti sa sobom iz ramazana. Bilježi se da je jedan od velikana, najvećih hafiza sunneta i Poslanikove, s.a.v.s., tradicije, Ebu Ubejdullah ibnul-Hasen el-Anberi, r.a.,  imao stav i mišljenje o jednom pravnom pitanju u šerijatu. Njegovi učenici, mnogi među njima tek početnici, u raspravi sa njim, ustvrdili su da drugačije misle od njega. I ako početnici, iznijeli su svoje stavove i potkrijepili ih argumentima. Kada ih je saslušao, ovaj veliki alim je odustao od svog mišljenja, rekavši: „Ponizno povlačim svoje mišljenje. Draže mi je da budem rep istini nego glava zabludi, pa da me još u tome i drugi slijede.“ Drugim riječima, kada bih bio poslednji koji je stao uz ono što je ispravno, kada bi me istina marginalizovala, draže bi mi bilo nego da me moja zabluda i pogrešno mišljenje uzdigne na lidersku poziciju ispred ljudi.  Ovakvom pristupu nas je ramazan učio, konstantno nas okupljajući u danima i noćima. Da nas nauči da od drugih učimo, makar i neukiji od nas bili.

Govoreći o koristima koje dobismo od mubarek ramazana, upamtimo da:

Nema truda bez ploda!

Onaj ko se potrudio da u ramazanu osnaži svoju vjeru, da sa njom i po njoj živi, mora očekivati plodove tog truda. Ako tvrdimo da praktikujemo islam, posljedica toga mora biti selam. A selam je mir. Znajmo da nije pravi islam onaj čija posljedica nije selam. Sa selamom susrećemo jedni druge, želeći mir. Sa selamom izlazimo iz namaza, želeći mir cijelom svijetu. Ako smo se istinski posvetili islamu u ramazanu, neizostavna posljedica toga mora biti selam, želja da živimo pomireni sa cijelim svijetom. Jer, na preko stotinu mjesta u Kur'anu, Allah u negativnom kontekstu pominje nasilnike.

Na tri mjesta u Kur'anu Allah ponavlja

إن الله لا يحب المعتدين

„Doista Allah ne voli one koji otpočinju neprijateljstvo“.

Na jednom mjestu veli da ih On najbolje poznaje, a na drugom, da će zapečatiti srca njihova,  a to znači da oni nikada istinu neće upoznati. Ramazan nam ostavlja u emanet da shvatimo  da naš islam mora biti mir. Onaj ko je u sukobu sa sobom, sa svojom porodicom, saradnicima, komšijama, uzalud tvrdi da je musliman. Njegov islam je drvo bez ploda, dogma koja vegetira samo na tvrdnjama. Da je istinski musliman, kako kaže Allahov Poslanik, a.s., od njegova jezika i ruku bi bili sačuvani ostali.

Uvažena braćo, ne zametnimo trag dobru koje je ramazan ostavio u nama. Prisjećajmo se i podsjećajmo da:

  • Ko je posteći naučio da uskrati sebi, lako će se odlučiti da pomogne onima kojima je uskraćeno dobro.
  • Ko je razumio dubinu Allahove milosti, osjetio je potrebu da se smiluje ljudima
  • Ko se pokajao za svoje grijehe, velikodušno će praštati nanesene mu uvrede.
  • Ko se približio Allahu pokornošću, približiće se ljudima dobročinstvom.

Molimo Allaha Sveznajućeg, koji sve tajne naše zna, da sve naše ibadete primi, grijehe nam oprosti, tegobe olakša, brige otkloni, tugu srećom zamijeni, u Džennetu nas sastavi! Amin!

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
Rifat ef. Fejzić

Tags: