U svojoj knjizi „El-Mufredat fi garibi-l-Kur'an“ Ragib el-Isfahani (502. h. – 1108.) kaže: „Ummet je svaka zajednica koju nešto veže i okuplja. Recimo, jedna vjera, jedno vrijeme i mjesto, bez obzira bilo to milom ili silom. Množina te riječi je umemun.“ Dakle to je zajednica koju okuplja neka stvar po kojoj se ummet odlikuje. Te zajednice mogu biti Allahova stvorenja koja su potčinjena, poput životinja, ili stvorenja koja su razumna, poput ljudi, ili, pak, neprirodne stvari, poput jezika.
Kada su se drevni Arapi i muslimani složili na ovoj definiciji ummeta, potrudili su se da, kada se za to ispune određeni uslovi, odrede najmanji broj članova skupine koja bi sačinjavala ummet. U jednom vjerovjesničkom hadisu postoje indikacije da taj broj treba da bude najmanje stotinu ljudi. U tom hadisu Poslanik, a.s., kaže: „Nema ni jednog umrlog kome klanja dženazu ummet muslimana, čiji će broj dostići stotinu ljudi, a da im on ne bude njihov zagovornik (šefadžija) na Sudnjem danu.“
Među drevnim Arapima bilo je ljudi koji su smatrali da taj broj treba biti najmanje četrdeset. Prenosi se da je jedan od njih čuo rivajet (verziju) hadisa kojeg smo kazali, pa je jedan od njegovih prenosilaca, Ebu Melih, rakao da je to četrdeset. To su odeređenja po kojima se moramo ravnjati jer nagađanja nisu mjerodavna.
Ovo pojašnjavanje pojma ummet se ustalilo i još uvijek je prisutno u našem jezičkom nasljeđu i arapskim leksikonima, te knjigama koje govore os definicijama i otkrivanjima naučnih i umjetničkih pojmova. To je najbolje urađeno u El-Mu'džemu-l-kebiru kada se Kur'anom i Sunnetom časnog Poslanika, a.s., te arapskom poezijom otkrila osnova tog naziva u arapskom jeziku. Tako je ummet skupina: „Neka među vama bude (skupina-ummet) onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići“ (Alu Imran: 104); Ummet je skupina i vrsta svega živoga, pa iako nije ljudsko: „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi (ummeti) su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim“ (El-En'am: 38); Ummet je skupina ljudi koju spaja generacija i stoljeće: „I tako smo te poslali narodu (ummet) prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: “On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam!” (Er-Ra'd: 30); Ummet je skupina svih ljudi kojima je poslat vjerovjesnik, pa su neki od njih povjerovali, a neki ostali u nevjerstvu. Svi su oni ummet poziva u vjeru koje spaja poziv. Oni koji su od njih povjerovali nazivaju se ummetom odaziva jer ih spaja vjera i pozitivan odnos prema njoj. Ummet je svaki pojedinac koji sa svojim odlikama i popularnošću stoji ispred zajednice, poput čovjeka kome nema ravnoga, te onoga koji je simbol dobra: „Ibrahim je bio primjer čestitosti (ummet), pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim“ (En-Nahl: 120); Ummet je onaj čovjek koji je sa istinitom vjerom izdvojen od lavine zabluda i idolatrije: „Na Sudnjem danu će se proživjeti Zejd ibn Amr ibn Nufejl kao plahoviti ummet!“. Pojam ummeta se odnosi, također, na vjeru i religiju koja spaja ljude: „I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru (ummet) i mi ih slijedimo u stopu“ (Ez-Zuhruf: 23), te na ustaljenu praksu i način, vrijeme i rok: „Ako im Mi kaznu do roka (ummet) određenog odgodimo, oni će, sigurno, reći: “Zašto je zadržava?“ (Hud: 8); I, konačno, ovaj naziv se koristi za vlast kao političku sponu koja spaja upravljanje sa državom. Na isti način nam o ovome govori „Leksikon kur'anskih izraza“ (Mu'džemu elfazi-l-Kur'ani-l-Kerim).
Nakon što je u kur'anskim ajetima pregledano u kakvom kontekstu se spominje riječ ummet, u Leksikonu je napisano da je ummet svaka skupina koju spaja neka stvar. Množina te riječi je, umemun. Ummet je vjera i trenutak. U Kur'anu se na 44 mjesta spominje riječ ummet kao skupina ljudi a samo na dva mjesta spominje se u značenju vremena ili trenutka, te na druga dva mjesta u značenju vjere (dina), a na jednom mjestu u značenju uzora i simbola dobra.
Tako, kada je Musa, a.s., otišao na vodu u Medjenu, našao je skupinu ljudi koji poje stoku: „A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude (ummet) kako napajaju stoku“. (El-Kasas: 23). To je skupina ljudi koje je sastavila potražnja vode medjenske. A ajet: „Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod (ummet) naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!“ (El-Bekare: 128). U ovom ajetu okretanje lica prema Allahu je zajednička komponenta za Ibrahima i Imaila, a.s. Dok ajet: „I neka među vama bude (ummet) onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići“ (Alu Imran: 104), iskazuje potpomaganje na strpljivosti i istini prilikom pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, zajedničkim svojstvom te grupe ljudi. U ajetu: „Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi (ummeti) su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim“ (El-En'am: 38), zajedničku sponu u svemu tome čini ušestvovanje u načinu i obliku življenja, te sličnost po samom stvaranju, itd.
Hadisi Poslanika, a.s., su slijedili isti način korišćenja izraza kao i Kur'an. Tako nalazimo hadise u kojima se kaže: „Moj ummet se neće složiti na nekoj zabludi“. Zajedničko što veže taj ummet je odaziv na muhammedanski poziv; „Dvije kategorije iz moga ummeta nemaju ništa sa islamom: murdžije i kaderije.“ Dakle, njihova neposlušnost ih nije izvela iz kategorije ummeta; „Grupa ljudi iz moga ummeta će stalno biti postojana u poštivanju Allahovih naredbi. Neće im naškoditi njihovi oponenti“. Dakle, njihov status odlikovane stranke ih nije izveo iz domena ummeta; „Mravi su jedni od ummeta“; „Da psi nisu jedni od ummeta, naredio bih njihovo ubistvo“. Dakle, oni su zajednica, odnosno ummet. Ummet je bilo koja zajednica koju veže neka zajednička komponenta i osobina, bez obzira na vrstu i broj tih zajdničkih komponenti. To je smisao i značenje ummeta na kome su se složili arapski lingvisti i naša islamska civilizacija.
Da li za učenjake koji su odbili ekskluzivističko određivanje i ograničavanje ummeta i one koji su ostavili otvorena vrata za dodatne elemente u zajednici; da li za ovaj
poseban način i arapsko–islamski specifikum postoji civlizacijski smisao na polju civilizacijskog raspoznavanja i narodne posebnosti u mjeri da se mogu iskazati i apostrofirati prilikom kompariranja sa ostalim ummetima i civilizacijama!?
Da li u tome ima nečeg interesantnog da bi shvatili ummet, u našoj arapsko-islamskoj civilizaciji, na način koji će biti iskreni svjedok jedinstva islamskoga ummeta. Da vidimo.
Dr. Muhammed Imara
S arapskog preveo,
Džemo ef. Redžematović