Vjernik ne smije biti kratkovida shvatanja

Vjernik ne smije biti kratkovida shvatanja

Vjernik ne smije biti kratkovida shvatanja

Nemjerenom hvalom zahvaljujemo Allahu Uzvišenom, jedinom vjerčite hvale dostojnom. Salavat i selam donosimo na njegova miljenika i poslednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu časnu, ashabe uzorite, i sve čestite vjernike i vjernice do dana Sudnjeg.

Braćo u vjeri,

Kada kažemo da nas islam uči kako hoditi Dunjalukom, pod tim podrazumijevamo da nas uči kakav stav da spram Dunjaluka zauzmemo. Kako hoditi dunjalukom je pitanja na koje će nam odgovoriti Svevišnji, ajetom takodjer u formi pitanja u kom veli:

„Da li je na ispravnijem putu onaj koji licem prema tlu okrenut korača, ili onaj koji pravim putem uspravno ide?“ (el-Mulk, 22) Ajetom nam se postavlja pitanje: Koji je od dva izbora sigurniji? Da li je na pravom putu onaj koji je lice svoje okrenuo prema tlu, i tako koračajući vidi samo uzano parče tla ispred sebe, ili je na pravom putu onaj koji hodi uspravno, podignute glave i pogled pruža sve do krajnjeg horizonta? Sigurno je da će onaj koji korača uspravno mnogo dalje, a time i ispravnije vidjeti.

Ovim ajetom nas Allah uči kako da koračamo dunjalukom u Njega vjerujući. Nije tražio od nas da u njega slijepo vjerujemo, jer onaj kome je lice ka tlu, ne vidi kuda ga vodi put kojim je krenuo. Podstiče nas da ne budemo slijepo odani svojoj vjeri, da ne budemo vjernici koji znaju u šta vjeruju, ali ne znaju zbog čega. U vijeku u kom živimo ne smijemo dozvoliti sebi luksuz slijepog vjerovanja, bez traganja za smislom u onom u šta vjerujemo.
Ajetom koji je pred nama, musliman biva podučen da u svakoj formi ibadeta koju mu je Allah propisao dužan je naći suštinu zbog koje propisi postoje. Formalno ispunjavanje obaveze klanjanja pet dnevnih namaza ne znači ništa, ako čovjek nije svjestan zašto klanja? Ako misli da je namaz propisan zato što Allah od toga ima koristi. Jedan od učenjaka je upitan: „Šta je to sa nama, ispravno obavljamo namaze i ne propuštamo ih, ali ne nalazimo slasti u namazu?“ Odgovorio je: „Jer obožavate namaz, kada bi ste obožavali Allaha, u tome bi sigurno našli slast.“ Jednostavno rečeno, postali ste robovi forme, i iz predanosti ispunjenju forme, zaboravili ste suštinu zbog koje je namaz propisan. Isto tako, forma je da se prije učenja Kur'ana, prije nego se prihvatimo mushafa očistimo abdestom. Ulema kaže da i to čišćenje tijela ima dublje značenje – da abdesteći tijelo, trebamo abdestitit i dušu. Kako abdestitit dušu? Osloboditi je ružnih misli, te čistih misli posvetiti se kur'anaskom tekstu. Ako je forma da u namazu lice okrenemo prema Ka'bi, ne dobijamo od te forme mnogo, ako misli nismo okrenuli Gospodaru Ka'be.

Zato Muhammed, s.a.v.s., kaže: „Najgori čovjek je onaj koji potkrada vlastiti namaz.“ Kako čovjek može potkradati vlastitit namaz? Ako ne upotpuni njegove ruku'e i sedžde, ako svakom namaskom ruknu oduzme njegovu suštinu, i svede vlastiti namaz na puke mehaničke pokrete.

Onaj koji uspravno hodi pravim putem, to je onaj koji vidi suštinu u svakom ibadetu kojeg čini. Vidi smisao u svemu što mu je propisano, i toga se s ljubavlju drži, ne robujući formi već uživajući u suštini.

Ako nas ovaj ajet uči uspravno hodati i daleko prostirati svoju misao, onda se na tom putu moramo potpomoći od nas jačima, i i biti od pomoći od nas slabijima. Ne smijemo zapasti u zamku samozadovoljstva, pa druženjem sa onim koji prizemno gleda na život umisliti da smo mi daleko bolji od njega. Na to nas veliki islamski učenjak i mislilac Ibn ‘Ataullah es-Sekenderi upozorava riječima: „Možda si ti loš, ali te druženje sa onim ko je od tebe lošiji navede da pomisliš da si loš.“ Moramo, trudeći se da u svakoj formi nadjemo suštinu, biti od pomoći lošijima od sebe, a na bolje se ugledati. Mnogi danas čine suprotno, hoće da dijele savjete i ispravljaju bolje od sebe, istovremeno ne prihvatajući savjet lošijeg od sebe.

Nećemo uspravno hoditi pravim putem, sve dok se ne budemo potpomagali u nalaženju suštine u svemu u šta vjerujemo i činimo. Budimo spremni reći sebi i svijetu da islamski šerijat postoji i propisan je „li salihi-l-ibadi vel-biladi“ – radi dobrobiti ljudi i država u kojima žive. Time je islamski šerijat sušto dobro čitavom čovječanstvu, a kao njegovi sljedbenici najpreči smo da toga budemo svjesni.

Molimo Allaha Uzvišenog da naš hod u životu na ovom svijetu učini uspravnim, a naš pogled dalekosežnim. Molimo Allaha da nam otvori vrata spoznaje, da u formi svakog ibadeta kojeg nam je On propisao otkrijemo suštinu zbog koje Mu pokornost dugujemo! Amin!

S arapskog,

Enis Burdžović

Tags:

No Comments

    Leave a reply