Uvod u islamsku umjetnost

Uvod u islamsku umjetnost

Uvod u islamsku umjetnost

Razlika između jedne i druge umjetnosti jeste civilizacijska. Umjestnost je odraz osjećaja pripadnosti različitoj civilizaciji. Na primjer, rimska umjetnost je izraz snage. Ona predstavlja logu „snažne ruke“ u izgradnji te civilizacije. U slučaju grčke civilizacije, nalazimo filozofiju, koja je esencijalna za grčku civilizaciju, kako dominira u grčkoj umjetnosti.

Isto tako, islamska umjetnost je odraz velike civilizacije koja, kroz mnoge epohe, u sebi sažima mnoge kulture, rase i narode. Islamska umjetnost Indije, Egipta, Iraka i drugih zemalja, je odraz veličine islamske civilizacije i umjetnosti. Navest ćemo neke karakteristike islamske umjetnosti.

Muzika, apstrakcionizam i islamska umjetnost

Glavna vrijednost islamske umjetnosti je njen apstrakcionizam i muzika koja je sa njom povezana. Njena filozofska potpora i uloga nije odraz „vidljivog svijeta“, već onog, budućeg. Ona pokušava da otkrije zakone i razloge koji stoje iza stvaranja i kreacije. Ona je ekspresija islamskog shvatanja Stvoritelja, stvorenja i univerzuma. Vrhunac te velike kulture je andalužanska, muslimanska civilizacija u Španiji prije više od 600 godina.

Rezbarenje živih bića

Prije islama običaj je kod svih bio da rezbare kipove i pridaju im veliku važnost. Međutim, neki islamski umjetnici su se uzdržali od takve prakse koja je bila zajednička preislamskim civilizacijama, Grcima i Arapima.

U Kur’anu Allah, dž.š., kaže:
„O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“ (El-Maida: 90).

Zato islam zabranjuje da se obožavaju kipovi umjesto Boga. Međutim, mnogo je muslimanskih učenjaka koji nisu protiv slika ili umetničkog crtanja, i, kako Imam Muhammed Abduhu kaže, islam nam ne brani da iskoristimo najefektivniji instrument učenja (aludirajući na crtanje) (Rida, 498-502).

Islamskom credu (dogmi) slikarstvo ne škodi. Prema tome, islam ne čini slkarstvo i kačenje slika na zidovima, nezakonitim radnjama, ako je namjera toga dekoracija i uljepšavanje kuća, ili pokazivanje naučnih ili vjerskih istina. Dokaz ispravnosti ovakvog mišljenja su bogatstva i riznice koje su muslimanski umjetnici, još od dolaska islama, ostavili za sobom

Harmonija s prirodom

Islamska umjetnost je u skladu sa prirodom. Ona je u miru i harmoniji sa Božijim stvorenjima. Ona odražava tu harmoničnu vezu između Stvoritelja i Njegovog stvorenja. Priroda je glavni izvor inspiracije ranijim islamskim umjetnicima.

Oni su je studirali, upili njene tajne, ponovo formurisali njena značenja i izrazili ih na puno umjetničkih načina. Kritičari umjetnosti vjeruju da originalnost islamske umjetnosti ne dolazi samo sa njenog izvora, koji je u ovom slučaju priroda, već, također, iz smisla i ritma kojeg su joj dodali umjetnici.

Jednostavnost

Jedan od glavnih pricnipa islama jeste jednostavnost i izbjegavanje ekstravagancije u životu. To je bazirano na principu da će sve, osim Boga, iščeznuti. Islam je, jedno vrijeme, dostigao toliki stepen veličine i bogatstva da su msulimani mogli uljepšavati svoje džamije sa zlatom i srebrom, samo ako su to htjeli.

Međutim, islamsko shvatanje jednostavnosti i ekonomičnosti je sačuvalo muslimane od pretjeranog uljepšavanja džamija i kuća zlatom i srebrom.

Islamski umjetnici su bili tako kreativni da su pravili materijale koji su zamjenjivali upotrebu srebra i zlata. Neki primjeri su, upotreba kristala, stakla, drveta, čak i blata prolikom pravljenja umjetničkih stubova u džamijama i javnim parkovima.
Ponovo, Andaluzija predstavlja vrhunac takvog napretka. Druga mjesta, poput Istanbula, Kordobe i Bagdada su trajni izrazi veličine islamske civilizacije i umjetnosti.

Korišćeni radovi:
Muhammed Rešid Rida, Tarik el-ustaz el-mu’allim, 1931.

By Hiyam Es-Sayed
Preveo,
Džemo Redžematović

No Comments

    Leave a reply