Pozitivnost u Islamu

Poslanikova, s.a.v.s., džamija u Medini

Poslanikova, s.a.v.s., džamija u Medini

VJERNIK, HUDHUD, SULEJMAN I MRAV

Na početku postavljamo pitanje: Da li si odgovoran? Da li si aktivan ili pasivan?

Znate li zašto su neki od nas pasivni? Zato jer se oslanjaju na ruženje okolnosti. Naprimjer, ti kažeš nekome: zašto ne učiš? Pasivni odgovara: šta nanosi štetu onima koji uče? Ispiti prolaze, a svršenici univerziteta neće naći zaposlenje. U svakom slučaju, nema nikakve koristi. Okolnosti su jače od nas. Kažeš supruzi: zašto ne brineš o sebi i svom izgledu? Odgovara: jer nema nikakve razlike! Moj suprug u svakom slučaju skreće pogled. Stalno gleda u druge žene. Nema nikakve koristi da se brinem o svom izgledu. Kažeš nekome: zašto se ne trudiš u poslu? Odgovara: ima li posla zapravo? Postoji nezaposlenost i protekcija; oni koji su marljivi i ulažu trud, njihovo stanje im nalaže da stanu u red nezaposlenosti sa ostalima. Na kraju, dođe zapravo neko izvan reda i sve dobije. Kažeš nekome: Zašto ne popravljaš situaciju u svojem kraju? Odgovara: Nema nikakve koristi, svi ruže okolnosti.

POZITIVNOST:

Postoji stvar koja se zove pozitivnost. Tačno je da postoje genetski, odgojni i ambijentalni faktori, ali, ispred ova tri faktora naš Gospodar je stvorio mogućnosti duha, duše i pameti. Kao da te Allah, Uzvišeni, Hvaljeni, obavještava da je on, zapravo, faktori, ali u svojstvu ispitivanja života, u zamjenu za mogućnosti koje možeš sa pozitivnošću da koristiš. Tvoj račun na Sudnjem Danu će se odnositi na kvalitet tvog korištenja ovih mogućnosti koje ti je Allah Dao u svladavanju prepreka na koje si naišao. Pozitivnost je da možeš da koristiš svoje mogućnosti.

Ovom prilikom vam želim ispričati da sam jednom sreo jednu osobu iz Španije u Engleskoj. Nije znao da muslimani poste. Kazao sam mu da mi postimo u mjesecu ramazanu. Upitao me: Koliko vremena postite? Kazao sam mu da postimo od sabaha do akšama.Upita me: Poste li svi muslimani? Da, djeca, omladina, starci, odgovorih. Upita začuđen: Možete li izdržati žeđ i glad, uprkos velikim temperaturama u vašoj zemlji?

Rekoh: Da, izdržavamo. Ušuti malo pa reče: Zašto je onda vaša zemlja zaostala? Zamislite da vodite ovaj svijet. Da mi u Španiji imamo zakon koji nam pruža ovakvu snagu, Španija bi postala najjača zemlja na svijetu. Uistinu sam bio potišten. Ti posjeduješ duhovne mogućnosti koje ti daju nadnaravnu snagu a razum im pridaje važnost. Nije li razum najveća snaga koju je Allah Stvorio? Od njih dvije koja je jača: materijalne snage ili razum? Rakete ili razum?

Ideje su te koje dolaze sa imetkom-imetak nije taj koji dolazi sa idejama. Ti posjeduješ duhovne i duševne snage i mogućnosti koje ti omogućavaju da svladavaš faktore koji su te zadesili. Ovo je ispit za Sudnji Dan. Ako si se predao zbog okolnosti na Sudnjem Danu biće ti ispostavljen račun za date mogućnosti.

POZITIVAN ILI NEGATIVAN

Sanjaj i kreći se. Kako god sanjao postojaće stvarnost. San će se ostvariti. Ne kvari dio mozga kojeg je Allah stvorio. I znaj da ti, ili sanjaš ili postaješ dio sna neke druge osobe. Ili sanjaš našu zemlju ili postaješ dio neke druge zemlje. Kreći se, kreći se, kreći se. Znaj da ono što razlikuje pozitivnost od negativnosti—uz moje izvinjenje—nalik je razlici između tebe i stolice na kojoj sjediš. Jedinici spram nule; kao živo biće spram neživog.

Allah je naveo primjer u Kur'anu za razliku između pozitivnosti i negativnosti. Kaže Uzvišeni: Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema i koji je na teretu gospodaru svome – kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na Pravome putu? (an-Nahl, 76).

Željeni smisao sa gluhonijem u ajetu je: pasivan slabić je dodatan teret za društvo. Kada zatražiš nešto od njega, ne uradi. Željeni smisao sa koji traži da se pravedno postupa je: onaj koji čini dobro na zemlji. Želiš li da staneš pred Allaha na Sudnjem Danu kao pasivan slabić. Budi pozitivan u poslu u svom životu. Budi pozitivna sa svojim suprugom i djecom. Budi pozitivan prema Allahu. Budi pozitivan u pomaganju ljudima. Zar se ne sjećate hadisa Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kojem stoji: Allah je naredio Džibrilu da se spusti u jedno selo na zemlji. Džibril reče: ´Gospodaru, jedan Tvoj rob još uvijek klanja u tom mjestu´. Uzvišeni Allah mu odgovori: ´Uništi cjelo selo a i njega zajedno sa njima.’ Džibril upita: Zašto Gospodaru? „Njegovo lice se nije nijednom namrštilo zbog Mene.“ To jest, nije se uzrujao zbog mene, nije se naljutio zbog mene. Nije razmislio ni dan da učini nešto. Šutio je o istini kao nijemi šejtan.

Sjećate se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: Ne odustajte od pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, kako ne bi zavladali loši među vama, kada ćete moliti, ali vam to neće biti prihvaćeno. Jer su oni negativni. Sjećate se plemenitog ajeta: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…(al-‘Imran, 110).

Odakle je došlo dobročinstvo ovog umeta? Došlo je od činjenja dobra po zemlji. Allah, Uzvišeni i Hvaljeni, spomenuo je naređivanje dobra i odvraćanje od zla prije imana; kako se niko ne bi sustezao od činjenja dobra i odvraćanja od zla tvrdeći da se njegov iman ne razvija dok čini dobro a odvraća od zla, nego oba zajedno. Uspostavljanje reda na zemlji je, isto kao što izgleda, činjenje dobra a odvraćanje; liči, također, na pomaganje ljudima, i to je od pozitivnosti.

Naš prvak Muhammed, s.a.v.s., kaže: Ko vjerniku otkloni jednu brigu od ovosvjetskih briga, Allah će njemu otkloniti jednu brigu od briga Onog svijeta. Pročitajmo tri kratke priče: priču o insektu, priču o ptici, priču o čovjeku. Sve one govore o pozitivnosti. Priča o mravu, priča o Hudhudu, priča o vjerniku.

PRIČA O MRAVU:

Što se tiče mrava priča o njemu se nalazi u suri koja nosi ime po njemu. Kaže Uzvišeni: I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, (17) i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”(18) I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!”(19) (an-Naml, 17-19).

Vojska je bila organizirana pod vodstvom našeg prvaka, Sulejmana, a.s., radi odlaska u bitku. Postrojavaju se: iz toga razumijemo da je vojska bila do krajnjih granica disciplinirana. Uprkos kratkoći priče, ona nam pruža primjer za pozitivnog mrava. Mrava koji je hrabar. Mogao je pobjeći sam i sakriti se u rupu. Ali, on je prvi mrav koji je ugledao vojsku prije ostalih mrava.

Pobojao se za svoju zajednicu, nije živio za sebe, uprkos tome što je mogao umrijeti pod nogama vojske dozivajući ostale mrave. Žrtvuje se za ostale, zbog toga se Sulejman, a.s., naš prvak, nasmijao. Nije li nam Allah, Uzvišeni i Hvaljeni, podario ovu priču o mravu kako bi nam poručio: O ljudi, žene, stidite se, da jedan mrav ima pozitivnosti, a koju ste vi izgubili! Vjerovatno je to razlog zbog kojeg je ova sura nazvana Mravi. Tako mi Njegove ljepote, on nas kroz druga živa bića podučava u formi lijepog kazivanja. Svijet kur'anskih priča je fantastičan.

Ovaj mrav je bio na izuzetnom nivou elokvencije. Poslušajte sa mnom njegov govor u kojem će te naći sljedeće:

1. O, mravi: vokativ
2. Ulazite: imperativ
3. Da vas ne izgazi: negacija
4. Sulejman: personifikacija
5. Vojske njegove: uzimanje u obzir
6. a da to i ne primijete: izvinula im se, bez ikakve uvrede. Ovo nije moral Sulejmanove vojske; vojska dobra, istine, ne ubija čak ni mrave. Vjernik ne čini štetu čak ni mravu. Zbog toga se Sulejman, .a.s., nasmijao njegovom govoru. Jer obuhvata pozitivnost izvinjenja vojsci uz pokornost. Potom je zahvalio Allahu na blagodati koja mu je omogućila da razumije i čuje govor mrava.

PRIČA O HUDHUDU (Pupavcu):

Priča druga se isto nalazi u suri An-Naml, odmah poslije priče o mravu. Smisao je veoma jasan: ova sura govori o pozitivnosti.

Ova priča je priča o Hudhudu. Kaže Uzvišeni i Hvaljeni: “I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? (20) Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!”(21) (An-Naml, 20-21).

Naš prvak, Sulejman, a.s., veličanstveni vojskovođa, okuplja sve redove:

1. Vrši smotru čete vojske svaki dan,
2. Pošto nije našao pupavca, nije žurio sa optužbom nego je pitao: da li je on prisutan ili odsutan? Moguće je da bio tu ali ga naš predvodnik, Sulejman,a.s., nije vidio među pojedincima vojske.
3. Odlučnost: zaprijetio je da će žestoko kazniti pupavca
4. Pravednost: tražio je da pupavac dođe i opravda razlog svog odsustva;
5. Šutnja: pružio je priliku pupavcu kako bi se branio;

Postoji neobična priča koja kazuje kako je naš predvodnik, Sulejman, a.s., saznao za odsustvo pupavca. Dakle, mjesto pupavca na kojem se nalazi zaklanja sunce od Sulejmana, a.s.. Pošto je sunce izašlo na vidjelo, naš prvak, Sulejman, a.s., je saznao za odsutnost pupavca. Za ovu priču ne postoji nikakav vjerodostojan dokaz, ali je navodimo zbog njene neobičnosti.

Pozitivni pupavac je došao. Mogao je biti kao bilo koji službenik koji ima obavezu da stane u red i time se zadovolji. Potvrdi prisustvo i prolazak. Poput miliona službenika koji svi jedu i piju i uzimaju platu na kraju mjeseca. Ako si ti takav bio, pupavac nije. Ono što se desilo je da je pupavac čuo da ljudi u Jemenu obožavaju Sunce, kraljevini Sabe. Izbezumio se, a bio je u Palestini, tj., veliko udaljenosti od Jemena. Mimoiće ga postrojavanje vojske. Ali postoje prioriteti: on nije neki službenik nego nosilac Poruke. Odletio je u Jemen da ih istražuje. Šta više, išao je na prijestolje kraljice i vratio se s vijestima, kako bi bio uzrokom upute ummeta. Pupavac se odmah vratio. Ostale ptice su ga obavijestile o kazni Sulejmana, a.s.. Nije se držao daleko od Sulejmana, a.s., jer je pozitivnost zasijana hrabrošću i sigurnošću u sebe.

Ajeti dopunjuju: I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest.(22) Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; (23) vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put(24) pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. (25) Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” (26) (an-Naml, 22-26).

Nakon što je vidio kraljičin prijesto, posvjedočio je da je Allah Jedini Gospodar Veličanstvenog ‘Arša. Ovo je mjesto sedžde u Kur'anu. Pogledajte, zbog pozitivnosti pupavac je sam! Stidimo se, mi smo muslimani, a da budemo negativni! Budi centar pozitivnosti u osnovi, u svom pozivanju, svakom mjestu; budi ustrajan u činjenju dobra, ne šali se sa okolnostima, kako nema od njih koristi, nego upotrijebi mogućnosti u svladavanju raznoraznih prepreka.

PRIČA O VJERNIKU:

Treća priča se nalazi u suri koju puno volimo. Za nju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Srce Kur'ana, to je sura Ja-sin.“ Priča je smještena u srcu sure, gdje se odvijaju događaji u jednom selu koje je centar za okolna sela, poput uticajnog centralnog položaja Mekke na Arabijskom poluostrvu.

Allah Uzvišeni kaže: Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; (13) kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” – (14) “Vi ste ljudi kao i mi” – oni odgovoriše – “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!” (15) “Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani” – rekoše oni – (16) “i dužni smo samo da jasno obznanimo.” (17) Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas.” (18) “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.” (19) (Ja-Sin).

Čudno je to što Allah šalje tri poslanika zbog jednog grada. To je zbog snage njegovog centra, a ujedno, slabe da've u njemu. Zbog mnogobrojnih ekonomskih, socijalnih problema u njemu, zbog vjerskih, ideoloških problema. Oni su nevjernici, ili politeisti. Utjerivali su ove poslanike koji pozivaju na pravi put u laž, tako što su im govorili da su i oni ljudi poput njih. Većina nas zamišlja da napredak i uputa nije dozvoljeno da dolazi preko ljudi poput nas, nego da treba dolaziti preko čudesne snage, kao što su meleki. Ne prihvataju da im probleme rješava obična osoba poput njih ili neko iz njihovog naroda. Nego, to treba biti vanjska snaga. Dok je istina da napredak počinje iznutra, pa tako neki iščekuju rješenje svog problema čekanjem očekivanog Mehdija. Ti budi promjena koja voli da bude viđena u svijetu. Ovdje se skriva uzvišenost priče, a to je da uputa treba dolaziti od tebe.

Dodajemo ajete: I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, (20)slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! (21) Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? (22) Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, (23) a ja bih tada bio u pravoj zabludi; (24) ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!” (25) I reći će se: “Uđi u Džennet!” – a on će reći: “Kamo sreće da narod moj zna (26) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!” (27) (Ja-Sin).

Dolazi jedan čovjek koji nije vjerovjesnik, nego običan čovjek. Zamisli, sestro, sa mnom njegovu sestru: da je grad u kojem živiš u njemu tri vjerovjesnika. Da li bi imala ikakvu potrebu? Naravno da bi. Bilo je veoma moguće da ovaj čovjek uopšte ne pokaže brigu za ovo, i kaže: Zašto bih se miješao? Obratite pažnju da je došao s kraja grada, tj., nije od bogatih ljudi grada, niti uglednika. Moguće je da bude ubijen, a oni mu ne bi pridavali značaj. Zašto onda poziva ove iz naroda?

Nije mogao šutiti i sjediti na svom mjestu, nego je svom upornošću i odlučnošću pozivao. Primijetite sa mnom: ko je na višem stupnju po znanju, pobožnosti? Čovjek ili trojica vjerovjesnika? Vjerovjesnici, naravno, ali Kur'an je fokusiran na čovjeka, zašto? Zato da bi te obavijestio da si i ti veličanstven, skupocjen kod Allaha ako budeš pozitivan! Ne uskraćuj sebi mogućnost pozivanja Allahu, nego i ti Njemu također pozivaj.

Pogledajte izraz žurno dođe koji nas podsjeća na obred trčanja između Safe i Merve u vrijeme hadždža ili ‘umre. Kako bi od prvakinje, Hadžere, naučili koja nije očajavala, sjedila i plakala pored sina, nego je bila pozitivna i žurno hitala da nađe vodu.

Izraz žurno dođe vezan je u smislu pokreta, hitanja. Trčiš za nafakom, trčiš za djecom, trčiš za islam. Naša vjera ne poznaje negativnost. Ja te pitam: šta si uradio za islam? Pitam svakog muslimana na Zapadu: šta si učinio za islam? Ti si predstavnik islama, htio ili ne. Zapad u tebi vidi islam, zna boju tvog naroda, koje ti je ime, koje ti religijsko opredjeljenje, pa kud onda bježiš? Ti si ambasador islama, šta si učinio? Da li si zbog njega trčao? Da li si ga predstavio u dobrom svjetlu? Da li ste svojim ponašanjem učinili da oni poštuju islam? Svojim uspjehom? Svojim moralom? Jesi li uzeo bilo šta od ovih prevedenih priča, i pokazao im? Ne kako bi primili islam, nego kako bi poštovali islam na Zapadu.

Vratimo se plemenitom ajetu. Pogledajmo oduševljenje u riječima čovjeka vjernika dok poziva svoj narod imanu: Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? (22) Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, (23) a ja bih tada bio u pravoj zabludi; (24) ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!” (25) (Ja-Sin).Razmislite o njegovom krajnjem naporu koji ulaže u njihovom pozivanju. I njegovim riječima svojem narodu čujte mene!

I, šta se desilo? Ubili su ga. Odmah potom je došao sljedeći ajet: I reći će se: “Uđi u Džennet!” …(Ja-Sin, 26). Zamislite koje su prve riječi koje će reći nakon ulaska u džennet. Da li će tražiti od Allaha da se osveti svom narodu? Ne, nego želi da njegov narod zna u kakvoj je blagodati kako bi se pokajali Allahu, uprkos tome što su ga ubili. Jer on voli ljude, i u konačnici, on je njihov pripadnik. Kako je lijepa njegova pozitivnost i ljubav prema ljudima. Postoje pozitivne osobe čije ushićenje odbijaš jer ljudima prilaze grubo i strogo.

Znam jednog imama u jednom kraju kojem se nije svidjelo stanje ljudi. Vazio im je za vrijeme džume-namaza. Njegov vaz se sastojao od vrlo malo riječi: „Rekli smo vam: klanjajte, vi niste klanjali. Rekli smo vam: dajite zekjat, vi to niste učinili. Od vas nema nikakve koristi. Najavi namaz!“ Budi pozitivan s ljubavlju, milošću, blagim srcem, poput vjernika iz sure Ja-Sin. Allah će te promijeniti i počastiti kao što je i njega pozitivnošću i ljubavlju prema vjeri. Svi naučimo od mrava, pupavca i vjernika, i da, uz Allahovu dozvolu, svi budemo pozitivni.

 Sa arapskog u bosanski: Afan Latić
Iz knjige Kur'anska kazivanja, autor: Amr Halid

Tags:

No Comments

    Leave a reply