Otvoreno pismo našim imamima

 

Otvoreno pismo našim imamima

Otvoreno pismo našim imamima

Esselamu alejkum

Neka Vas i vaše porodice Allah Uzvišeni obaspe bereketom i neka vas uvede u Džennetske ljepote mira i užitka.

Moram pohvaliti vaš častan posao kojim se bavite, – posao Allahovih poslanika – posao poziva na put našeg Gospodara mudrošću, znanjem, strpljenjem. Vi ste bakljonoše upute čovječanstvu.

Ovih dana nije lako biti prva linija kontakta, biti ispred mikrofona, kada su ulozi najveći, a konfuzije o našoj vjeri dostigle su svoj zenit.  Pomno ste praćeni u svakoj riječi koju izgovorite, bivate blisko promatrani u svakom postupku kojeg učinite.

Teško se odluče da vam odaju priznanje i nagrade vas benefitima, a surovo vam sude za svaku grešku. Kada poraste konfuzija zbog izjava koje dajete, ili zbog nečeg što ste u prošlosti rekli, mediji udare na sve moguće alarme, a međunarodne medijske kuće to prenesu kao „udarnu vijest“ u formi skandala svojem auditorijomu.

Novine i tabloidi su vam uvijek na tragu, kao što paparaci prate poznate i slavne. U neku ruku, paparaci su objektivniji u izvještavanju, jer objavljuju i pozitivne i negativne stvari o poznatima.  Međutim, tabloidi koji su vama za petama, tragaju samo za onim što se može negativno interpretirati, kako bi pojačali prodaju svojih novina, ili uvećati procenat gledanosti večernjim vijestima.

Oni ne vide ništa od dobra koje činite, niti prenose mudrosti koje govorite. To su lovci na bilo kakve izjave, kojima se može proizvesti osjećaj histerične panike u društvu.

Lično vjerujem da je pritisak kojem vas mediji izlažu, jedna vrsta prikrivenog bereketa (blagoslova). To vas podsjeća na bitnost lične odgovornosti spram vlastite misije, a taj osjećaj pomaže da pazite na sve što radite, i svaku riječ koju izgovorite. Toj kontroli nas uči i naša vjera, podsjećajući da imamo dva meleka koji bilježe sve što radimo. Enormno je bitno da vi kao lideri društva vršite autokontrolu u svojim govorima i budete dodatno obazrivi u vašim budućim obraćanjima, da bi bili sigurni da vaši govori reflektuju poruku Poslanika, s.a.v.s., koji je izaslanik milosti čovječanstvu. Kako ljudska bića uvijek griješe, a vrata korekcije i napredovanja su uvijek otvorena, čak i za osobu koja je zaslužna najvećih priznanja ikad dodijeljenih čovječanstvu. Imperativ je imati jednu ili dvije osobe kao konsultante koji bi vam davali konstruktivne i pozitivne savjete. Ti savjetnici ne smiju oklijevati da vam ponude preporuke i savjete u pravom smjeru.

Kao što često u svojim govorima ponavlja imam Hamza Yusuf, imam Šafija, r.a., je upitan: „Šta je doprinijelo da zasluži tako visok status.“ Objasnio je da je imao običaj da obraća posebnu pažnju na kritike. Kao što znamo, onaj ko nas cijeni, nikada neće javnosti plasirati naše greške želeći da nas obruka, ali nikad neće odustati da nas savjetuje.

Ljudsko biće, čovjek, makar bio svršenik visokih škola i nosilac prestižnog akademskog zvanja,  nikada ne prestaje da uči. Samo oni koji su arogantni misle da sve znaju. Jako je bitno da imam ima nekog ko će mu pohranjivati prave informacije, koje treba da zna. Ako je nekima neprijatno da imamu sugeriraju nešto, imam ih treba navesti da to učine, praksom anonimnih pisama, kako bi u anonimnosti bez ustezanja mogli saopštiti to što žele. Osjećam se jako tužno kada čujem da je nekom muslimanskom učenjaku spriječen ulazak u neku zemlju, zbog govora i djela mržnje koje je ranije učinio. I ako je ponekad neka značenja budu istrgnuta iz konteksta, van svrhe radi koje su izjave imama izrečene, ipak ima ih u našoj zajednici koji žele da daju komične izjave. Ne trebamo uvijek krivti medije. Nekada njihovi prigovori zaista imaju osnove.

Dobro poznati mesdžid u Torontu, bio je „na ključaloj vodi“, nekoliko puta ranije, sve zbog neodmjerenih izjava. Kako je prenešeno u glasilu Toronto Star, iz 17. Novembra 2008. godine, jedan od upošljenika pri mesdžidu na servis za poruke ovog mesdžida, poslao je upozorenje koje je nosilo naziv „Srećan Božić“.  U njemu je tvrdio da čestitati nemuslimanu Božić znači: Kao da čestitate nekom pijenje alkohola, ubistvo, nedopuštene bludne radnje, i slično.  Mesdžid je kasnije povukao tu izjavu uz izvinjenje, jer je to objavio mlađi, neupućeni upošljenik pri mesdžidu.

Zajednica treba biti sigurna da je za upravljačku poziciju dobila kvalifikovanu osobu, sa iskustvom, koja zna šta čini. Kao što svaka korporacija ima svog glasonogovornika, portparola koji je dobro obučen da se bavi pitanjima javnog mnjenja. Naše institucije trebaju imati iste takve ljude, koji dobro znaju kakve izjave trebaju dati.

Kod muslimana Sjeverne Amerike postoji mnogo više discipline, tako da su ispadi sa neprimjerenim izjavama imama rijetki. Međutim, situacija u Evropi je mnogo gora i žalosnija. Tamo su se čule raznorazne izjave, kvalifikovane kao neprihvatljive. Imalo je osoba koje su jedva čekale da zaskoče mikrofon i ospu ofanzivu i opasne kvalifikacije koje dovode u opasnost čitavu zajednicu. Zbog toga su pojedinci među ovim samoproklamovanima da'ijama i učenjacima već u zatvoru ili izgnanstvu. Neodgovornim ponašanjem i šašavim gestima, takvi ljudi oslikavaju portret čitavog društva kao zlonamjerne zajednice, a to život muslimana u nemuslimanskom društvu pretvara u pakao. Njihovi postupci potpiruju rastuću islamofobiju u svim regionima gdje žive muslimani. Imami moraju povezivati ljudi, izbjegavajući ono što ih razdvaja. U zapadnim zemljama se susreću muslimani sa različitim bekgraundima. Bitno je da imami budu svjesni da se trebaju fokusirati da ljude različitog porijekla i nacionalnosti ujedine, izbjegavajući potenciranje pitanja koja ih dijele.

Jako me uznemirava kada vidim da imami stavljaju toliko akcenta na trivijalna pitanja zapostavljajući ona bitna. Već imamo dovoljno podjela, mržnje i animoziteta u našem globalnom selu. Stomak mi se prevrće kada vidim pojedine muslimane kako za sobom vuku prtljag podjela iz svojih matičnih zemalja, i prvi jezik kojeg progovore bude jezik podjela.

Mi kao muslimani trebamo izbjegavati upotrebu termina koji nas dijele, kao što su: sufije, selefije, tebligije, itd. Musliman je, prije svega samo musliman. On ili ona, pripadnici muslimanske zajednice, trebaju izbjegavati obilježja i kvalifikacije koje nas još više dijele, a nikakve nam koristi ne donose.

Neka Uzvišeni Allah povrati duševni mir besmislenom svijetu, i pomogne svijetu da prepozna i cijeni bratstvo u humanosti, kako bi svi konačno počeli jedni druge tretirati sa poštovanjem! Amin!

Ebu Bekr Kasim,

Honorarni autor – Kanada

Preveo: Enis Burdžović

Tags:

No Comments

    Leave a reply