Od Sumerije do Babilona: Iračko naučno nasljeđe

Trenutni rat u Iraku nije napad samo na ljude već i na bogato i ogromno iračko nasljeđe. Zemlja koja leži između rijeka Tigrisa i Eufrata, u staro doba poznata kao Mezopotamija, je bila svjedok pojave najranijih civilizacija poput Sumera, Asira, Akada, kao i Babilonaca, te se zato smatra kolijevkom zapadne civilizacije.
Te rane civilizacije su na više načina imale upliva na moderni svijet; prva proučavanja nauke i matematike se plodovi tih civilizacija, kao i razvoj prvog načina pisanja. Te kulture su, također, razvile navodnjavanje i sanitarni sistem, monumentalnu kulturu, ratovanje na račun države, civilne zakone, odomaćivanje stoke, rad sa metalom, plugove, grnčariju i kola na točkove.

Astronomija: drevna iračka razonoda

Proučavanje astronomije (koje obuhvata ispitivanje kretanja nebeskih tijela, te redukciju tih proučavanja na matematičku razinu) je, kako kažu, podstaknuto od strane Kaldejaca u Mezopotamiji u četvrtom milenijumu p.n.e. kada se ono spojilo sa religijskim elementima i prakticiralo u hramovima. Jedna vrlo važna opservacija napravljena od strane Kaldejaca je bila mogućnost predviđanja, sa određenim stepenom tačnosti, primjetnog kretanja planeta uključujući periode odvojenih retrogradnih (natraških) kretanja, spiranlog rasta i umetanja, te vezivanja sa glavnim zvijezdama. Oni su, također, izračunali vremena Zemljinih i Mjesečevih „novih“ faza kao i lunarna i solarna pomračenja orbite (The Electronic Journal of the Astronomical Society of the Atlantic).

okom vladavine Babilonaca proučavanje astronomije i astrologije (koja proučava efekte kretanja nebeskih tijela na ljudska dešavanja) je bilo ograničeno na veću društvenu klasu (svećenike) jer je obrazovanje bilo rezervisano samo za tu klasu društvenim sistemom za kaste. Prolaskom vremena svećenici su se sve više počeli kretati iz čiste nauke o astronomiji ka standardnoj astrologiji, pa su počeli gubiti čistotu njihovog ranijeg posla. Svećenici su upotrebljavali tu znanost kao značenje praktikovanja njihove religije.
Astronomija je dobila formu prave nauke tokom vladavine Babilonaca u periodu između rušenja Nenjeve 607. godine p.n.e. i 1. godine p.n.e. Babilonci su računali mjesece prema lunarnom krugu, ali od kako su se sezone računale po solarnom kalendaru, oni su formirali lunarno-solarni kalendar koji je imao 12 mjeseci sa naknadnim 13. mjesecom koji je slučajno dodan radi očuvnja dosljednosti godina. Konstrukcija ovog kalendara je bila veoma važna za agrokulturu, naročito za sezonu poplave Mezopotamije jer je bilo moguće odrediti poplave astronomskim proračunima.
Neki prilozi ovoj nauci, uključujući dijeljenje kruga na 360 stepeni, su napravljeni od strane babilonskih astronoma. Babilonci su podijelili svaki dan na dvanaest djelova poznatih kao ‘kaspu’. Solarni kaspu je pređena distanca Sunca u periodu od dva sahata koja korespondira sa 30 stepeni. Kao što je i danas aktuelno, Babilonci su koristili luk od jednog stepena kao jedinicu ugaonog razmaka. Oni su unaprijedili taj sistem da bi podijelili vrijeme na jedinice koje korespondiraju sa četiri minuta našeg vremena, što je približno pređeni put Zemlje u jednom danu njenog godišnjeg kretanja oko Sunca. Podjela našeg tekućeg dana na 60 minuta, svaki minut se sastoji od 60 sekundi, baziran je na babilonskom (sexagesmal) šezdesetnom sistemu koji dan dijeli na 12 časova. Ovo je kasnije zamijenjeno egipatskim sistemom koji dan dijeli na 24 časa. Postoje, također, neke bilješke koje pokazuju da su Babilonci koristili sedmodnevni nedjeljni sistem.
Babilonci su bili u mogućnosti predvidjeti pomračenja i započeli su svoja istraživanja u toj oblasti 19. marta 721. U savremenim teorijama, bilješke pomračenja Kaldejaca i Babilonaca su korišćene u proučavanju dugih varijacija u lunarnoj orbiti (The Electronic Journal of the Astronomical Society of the Atlantic).

Mezopotamija i matematika

Oko 3500. godine p.n.e. Mezopotamija je bila središte sumerske civilizacije. Sumeri su počeli koristiti šezdesetni (sexagesimal) sistem jer im je broj 60 bila osnova. Taj sistem je bio korišćen za bilježenje finansijskih transakcija. Akkadiani, koji su zauzeli tu oblast oko 2300. god. p.n.e., su bili manje sofisticirani od Sumera. Oni su izumjeli alat poznat kao abacus (računaljka) koji se koristio za računanje, te razvili nespretnu metodu aritmetike koja je uključivala dodavanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Početkom 2100. god. p.n.e. Sumeri su ponovo preuzeli kotrolu nad regionom i poveli bunu protiv Akkadiana.
Tokom 2000. p.n.e. Babilonci su zauzeli Mezopotamiju. Oni su koristili šezdesetni sistem kojeg su razvili Sumeri i Akkadiani, ali sa razvitkom pozicionog sistema; mjesto-vrijednost sistem, bez nula-mjesto-vrijednost. Ovaj razvoj brojčanog sistema je njihovo najveće ostvarenje u matematici. Savremena metoda računanja dana je deriviranja iz tog sistema, što će reći, dijeljenje sahata dana na 60 sahata, sa dijeljenjem svakog minuta na 60 sekundi.
Drugo važno ostvarenje Babilonaca je njihova konstrukcija tablica. Oni su sastavili tablice korjena kvadrata i kocke i koristili ih u rješavanju jednačina. Godine 1854. pronađene su dvije bilježnice u Senkeri koje pokazuju kvadrate sve do broja 59 i kocke sve do broja 32. Babilonci su naučili da rješavaju linearne i kvadratne algebrine jednačine i oni su matematiku koristili za proširenje svoga znanja o astronomiji.

Prve forme pisanja

Otkrivanje tajni ovih zapanjujućih civilizacija ne bi bilo moguće da nije važnih dokumentacija ranijih učenjaka i njihovih pronalazaka. Hiljade glinenih komada sa takvim bilješkama su otkrivene u oblasti drevne Mezopotamije. Ti komadi predstavljaju prve poznate primjerke pisanja.
Sumeri su razvili metodu pisanja koristeći iglu od trske koja je bila klinastog oblika. Oni su pisali na vlažnoj glinenoj ploči sa iglom koja je davala simbole klinastih oblika. Ploče su potom ostavljane na suncu da bi se osušile ili bi se pekle u peći. Kasnije su Babilonci prihvatili od Sumera klinasti stil pisanja.
Samo nekoliko probranih dječaka Sumera (obično djeca bogataša) su se obrazovali u edubbi, ili sumerskoj školi gdje se učilo čitanje, pisanje i aritmetika. Nakon 12 godina školovanja, oni su postajali pisari što je bio prestižan položaj među Sumerima.
Sumeri su, također, razvili metodu stavljanja potpisa na glinenoj ploči koristeći okrugle pečate koji su klesani od kamena. Kada bi se pečat utisnuo na vlažnu glinenu ploču ostavljao bi impresiju nečije identifikacije.
Rušenje i pljačka umjetničkih eksponata koji su se pojavili nakon izbijanja rata u Iraku je dovelo do gubljenja na stotine ovakvih ploča. Neke od njih još nisu bile prevedene. To je veliki gubitak za čovječanstvo, koji možda nadmašuje gubitke života i imetka Iračana.

Izvori:

  • ABC. Birthplace of Civilization at Risk in New Gulf War.
  • Abrams, Stacey, 1991: Astronomy In Ancient Mesopotamia. The Electronic Journal of the Astronomical Society of the Atlantic -Vol. 3, No. 2.
  • Astro Energetics, 1999. A Brief History of Astronomy and Astrology.
  • Farrell, Colleen, 2002: The Earliest Known Origins of Astrology.
  • O'Connor, J J, and Robertson, E F, 2000: An overview of Babylonian mathematics.

Aisha el-Awady

S engleskog
Dž. Redžematović

No Comments

    Leave a reply