OBNOVA VJERE

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Riječ novo se spominje u više Kur`anskih ajeta: ”A ako se čudiš, pa – čudo su riječi njihove: “Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?” (Er-Ra`d: 5); ”Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?”(El-Isra` 49).

Kada govorimo o vjerskoj obnovi, pod tim podrazumijevamo povratak ljudi na fakte vjere koje su zapostavili. Radi se o pozivu ljudima da se pridržavaju odredbi šerijata i dužnosti prema Allahu Uzvišenom.

Prije Muhammedovog, s.a.v.s. poslanstva vjeru su ljudima obnavljali vjerovjesnici, kako bi ih povratili istini i dokinuli razilaženja među njima. Allah Uzvišeni kaže: ”Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju bila je međusobna zavist, baš od onih kojima je data Knjiga, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali. – A Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće (El-Bekareh 213).

Poslanstvom Muhammeda, s.a.v.s., vjera je upotpunjena kao i šerijat koji je postao pristupačan čitavom čovječanstvu: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maide: 3).

Kada bi ljudi pogazili značenja vjere, učenjaci su preuzimali ulogu obnovitelja vjere. Obnoviti ne znači inovirati, već samo obnoviti privrženost koja je već postojala. Oni bi zabranjivali zlo, naređivali dobro, držeći se temelja vjere i njenih normi.

Imam Buhari sa lancem prenosilaca od Mugire bin Šu`beh, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,rekao: ”Neprestano će se skupina iz mog ummeta boriti, sve dok ne dođe Allahova odredba i oni budu pobjednici.”

Buhari komentariše da su ova skupina učenjaci, dok imam Nevevi kaže da su to brojne kategorije vjernika kao što su: hrabri, vični ratu, pravnici, muhadisi, mufesiri, oni koji naređuju dobro i odvraćaju od zla, askete, pobožnjaci, itd. Kaže da nije obavezno da se oni sastave u jednoj oblasti, već je dozvoljeno da budu na jednom, ali i na više mjesta.

U hadisu kojeg bilježi Ebu Davud, a kojeg imami hadisa smatraju vjerodostojnim, prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Doista će Allah ovom ummetu svakih stotinu godina slati onoga ko će obnoviti vjeru.”

Učenjaci se razilaze u komentarima ovog hadisa u više pravaca:

– Da li se na ummet misli čitavo čovječanstvo, jer je Muhammed, s.a.v.s., poslan cijelom včovječanstvu, ili se ummetom misli na muslimane, jer su se oni odazvali pozivu)?
– Da li se pod stotinu godina misli na vijek prema gregorijanskom ili hidžretskom kalendaru, ili se misli na svakih 100 godina nakon hidžre, ili nakon poslanstva, itd.
– Da li će poslani obnovitelj biti pojedinac, ili će ih biti više?

Kako god bilo, hadisom se želi ukazati da će ova uzvišena vjera uvijek imati svoje pozivače i obnovitelje. Iskreni vjernici će nositi taj poziv, a Allahova zaštita bdije nad Njegovom vjerom. Jasno je da “slanje” koje hadis pominje nije poslanstvo, jer je ono okončano sa Muhammedom, s.a.v.s.

Učenjaci u prošlim stoljećima su se trudili da definišu obnovitelje vjere koje hadis pominje. Ipak, Isa, a.s., je najbolji od svih obnovitelja, jer kur`anski ajeti i sunnetski dokazi to jasno potvrđuju. Ovi dokazi potvrđuju da će Isa, a.s., pred kraj vremena sići na Zemlju kako bi ukazao na zablude Jevreja i hrišćana. On će pozvati sve da povjeruju u istinitost islama. U tom smislu, on će biti obnovitelj islama koji će ljude pred Sudnji dan ujediniti na istini.

Buhari u svom Sahihu bilježi od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je Ruci moja duša, približilo se vrijeme da među vas siđe sin Merjemin kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubiti svinju, prekinuti ratove, imetka će biti na pretek toliko da ga niko neće uzimati. Tada će jedna sedžda biti vrjednija od dunjaluka i svega na njemu.” Nakon toga je Ebu Hurejre rekao: ”Ako želite pročitajte: ”Nema ni jednog sljedbenika knjige koji, kada bude umirao neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti” (En-Nisa` 159).

Islamski ummet je prolazio kroz period u kom su strani okupatori dolazili, cijepali jedinstvo ummeta i zabranjivali Allahovu vjeru. Allah je svojom voljom odredio da se okupator vrati sa svojim štapom oko vrata.

Ali, okupator je iza sebe ostavljao licemjere, distributere svojih ideja, koji su nastojali podriti iznutra islamsko ubjeđenje. To bijahu svojevrsni pozivači sa džehennemskih vrata. Pod ovim izgovorom reformi, obnove, napretka i kulture u islamskom ummetu su se pojavili brojni štetni pravci. Ti pravci, iako nastali pod izgovorom da obnavljaju vjeru, svakako moraju biti predmetom kritike.

Čudno je da su pozivi Babija, Behaija, Kadijanija..nastali u hladu britanske okupacije Indije i pod zaštitom Jevreja. Zagovarači ovih sekti su grad Akku u okupiranoj Palestini uzeli za svoju Ka`bu i sigurno utočište svojih zabluda. Krstaške organizacije velikodušno doniraju ove sekte na svim meridijanima gdje je zapaženo njihovo postojanje.

Ove sekte koje se pripisuju islamu zagovaraju nastavljanje poslastva, čime sebi daju za pravo da inoviraju propise u šerijatu koji su suprotni islamu, a kao najzapaženiji od njih se izdvaja – zabrana i dokidanje džihada.

Pod izgovorom vjerske obnove nastaju i sekte/organizacije čija je jedina logika nasilje, a sredstvo reforme oružje. Postoje i grupe koje se pridržavaju ispravnih postulata poziva u vjeru mudrošću i lijepim riječima. One su izuzetak od spomenutog. Tu su i grupacije koje zagovaraju reformu vjere zarad političkih ciljeva. Vjeru uzimaju samo kao instrument ostvarenja cilja – političke prevlasti. U mjesecu Muharremu 1400. hidžretske godine, grupa mladića je okupirala mekkanski harem pozivajući ljude da daju prisegu na vjernost Muhammed bin Abdullah el-Kahtaniju, tvrdeći da je on očekivani Mehdi. Borbe u Haremu su potrajale 15 dana i odnijele na stotine života vjernika, klanjača u haremu.

Postoje i sekularističke grupacije koje pod plaštom reforme žele odvojiti vjeru od države, udaljiti društvo od vjere i Allahov zakon staviti van dometa kormila života.

Pravci reformi su brojni. Vjernik ne smije svaku reformu ili vjersku obnovu shvatiti kao novotariju i kritikovati je. Reforma koju mi zagovaramo je vraćanje ljudi Allahovom zakonu. Isto tako, ne smijemo otvoriti vrata svim reformama, vjerujući bezrezervno da je svaka reforma napredak!

Poglavlje iz knjige “Dijalog islamskih organizacija”

Dr. Muhammed Sejjid Ahmed el-Musejjer, prof. akide na Al-Azhar univerzitetu

Preveo: Enis Burdžović

No Comments

    Leave a reply